Proizvodnja hrane - dužnost ili zadovoljstvo?

[Medo]

Trebali bi svi drugi ljudi na kugli zemaljskoj osjetiti dužnost da si sami proizvedu hranu.

Duznost? Mislis zadovoljstvo?

Radi se o globalnom pitanju.

Čovjek koji živi na ovoj planeti ima neke osnovne potrebe koje treba zadovoljiti da bi preživio. Tu spada hrana, krov nad glavom, odjeća, ispravno obrazovanje, ispravna liječnička pomoć, energija dobivena na ispravan način itd.

Pored navedenih aktivnosti, tijekom tehnološkog razvoja ljudska sloboda mišljenja i sloboda tržišta doveli su do čitavog niza drugih djelatnosti koje ljudi rade i za koje dobivaju novac, a od kojih dobar dio zapravo ljudima izvorno ne bi bio potreban, dok se poslovima vezanima za materijalnu egzistenciju kao fizički najmukotrpnijima (u što spada i proizvodnja hrane) vremenom ostao baviti samo mali postotak čovječanstva, i to često oni koji se nisu uspjeli probiti u tzv. čista i lagodna zanimanja.

Prije 14 godina, radeći kancelarijski posao u jednom trenutku sam osjetio kako zapravo ne radim ništa korisno. Iako, postojanje tog posla je imalo opravdanja s aspekta organizacije ljudskog društva, ali taj posao sam po sebi nije bio nikakva proizvodnja. Kako sam imao zemlju kojom se do tada praktički nisam aktivno bavio, odlučio sam se od sljedećeg proljeća 1997. godine početi s poljoprivredom. I tako to traje do danas.
Nisam nikakav veliki proizvođač i još uvijek radim i drugi konvencionalni posao, ali jednostavno nisam mogao preći preko činjenice da s novcem kojeg sam zaradio radeći izmišljeni kancelarijski posao kupujem rezultate rada nekoga tko se zaista potrudio da proizvede nešto što je meni doista potrebno, a da barem ne pokušam umanjiti tu "etičku neravnotežu". Tako da sam u tom pogledu potrebu za proizvodnjom hrane osjetio kao dužnost.

A vremenom to postane i zadovoljstvo. Boravak u prirodi, na zraku, fizička aktivnost, bez uredskog stresa, povezanost s tom prirodom i sve dublja komunikacija s njom...

S druge strane, premali postotak poljoprivrednika dovodi do toga da se pred te poljoprivrednike postavlja imperativ proizvodnje što veće količine hrane tj. postizanja što viših prinosa, pa je to jedan od razloga zašto imamo konvencionalnu poljoprivredu jer se mora opravdati nastojanje da se za sve ljude (dakle i onih 90% nepoljoprivrednika) proizvede dovoljno hrane, što bi vrlo teško išlo kada bi sva poljoprivreda bila ekološka.

Kao i svime, uzgojem bi se trebali baviti samo oni koje to veseli

Malo tko se veseli uzgoju hrane, jer to zahtijeva fizički posao koji je često i "prljav", osobito po kriterijima gradske populacije. Mnogi gradski ljudi razmišljaju na način: "Zašto bih se ja mučio saditi, orati i kopati? Ionako će se naći netko tko će tu hranu proizvesti, neki glupi seljak pa neka se on znoji i muči, neka prosvjeduje i neka traktorima radi blokade po cestama, a ja ću raditi svoj uglađeni gradski posao, za njega dobiti novac i moći si lijepo hranu kupiti u trgovačkom centru."

Ali svi na kraju jedu hranu, za koju se netko doista namučio da je proizvede, bilo na konvencionalan bilo na ekološki način. Etički problem je u tome što netko prisvaja konkretne rezultate tuđeg rada time što to kupuje novcem, a taj novac koji je zaradio nije rezultat nekog drugog konkretnog rada, već rada za koji su ljudi odredili da ima neku vrijednost iako ta vrijednost sama po sebi ne postoji. Zašto bi netko tko radi primjerice u banci, instituciji koja iz ničega kreira nepostojeće vrijednosti, koja nije ništa proizvela i koja egzistira samo zahvaljujući uvrnutoj ljudskoj logici i etici, imao pravo s tako zarađenim novcem od mene kupiti konkretan proizvod za koji sam ja uložio konkretan rad? (Da se razumijemo, ništa osobno protiv bilo koga tko radi u banci.)

I proizvodnja hrane nije atomska fizika pa da je to nemoguće naučiti. Kao što čovjek uči hodati, govoriti, čitati, pisati i još štošta drugo tako može naučiti i proizvoditi hranu.

[Ogi]

ali jednostavno nisam mogao preći preko činjenice da s novcem kojeg sam zaradio radeći izmišljeni kancelarijski posao kupujem rezultate rada nekoga tko se zaista potrudio da proizvede nešto što je meni doista potrebno, a da barem ne pokušam umanjiti tu "etičku neravnotežu". Tako da sam u tom pogledu potrebu za proizvodnjom hrane osjetio kao dužnost.

Mislim da bi trebali raditi ono u cemu vidimo smisao, u cemu smo najbolji, sto bi radili i besplatno...
Ne mozemo svi biti krojaci, zubari ili poljoprivrednici
Ne vidim zasto bi se svi ljudi trebali osjecati duzni ugajati hranu?

Malo tko se veseli uzgoju hrane, jer to zahtijeva fizički posao koji je često i "prljav", osobito po kriterijima gradske populacije. Mnogi gradski ljudi razmišljaju na način: "Zašto bih se ja mučio saditi, orati i kopati?

Mnogi se vesele uzgoju hrane, mislim vecina na ovom forumu
Rad na zemlji nije lagan, ali nista nije lagano, cak ni nerad, tako da se vracamo na ono gore

[paradajz]

Nije da se svi ljudi trebaju osjećat dužni da uzgajaju hranu, ali kako ja to vidim to je neki tip, recimo moralne obaveze, da sačuvamo ono što nam daje život....
Evo jedne stvari koja je logična i nije ju teško razumjeti, ne treba nam skupa knjiga nekog svjetskog "stručnjaka" za ekonomiju, ekonomija mi se gadi već u startu jer je njena definicija ukratko - ostvariti što veći profit (zna se kakav profit)...
Kada se hrana uzgaja na manjim parcelama sa miješanim kulturama i puno ljubavi, onda recimo u 85 posto slučajeva nije potrebno gnojidbu vršiti mrtvim fosfatima i pesticidima i slično (da se razumijemo, nije ni ovako) , što naravno ne bi bio slučaj da se taj udio povrća i voća recimo nalazi u dijelu komercijalne poljoprivrede... nije li tako ?

Kad bi bilo više ljudi koji bu za svoje potrebe uzgajali hranu umjesto da besposličare, pale baklje po utakmicama i vrijeme provode tukući se ili radeći totalno neproduktivne stvari, drastično bi se smanjila potražnja u konvencionalnoj poljoprivredi...

Zagađenje od rezidua pesticida i umjetnih gnojiva, herbicida i inih -cida je veliko, ako ugrozimo vodu,što vć jesmo, šta ćemo piti ?
Ova tehnologija je totalno rastrošna, degenerirajuća, bespotrebna i neznamštasvene.
Zašto misliš da ekološka poljoprivreda ne može nahraniti svijet, ja se slažem sa gospodinom Znaorom kad kaže da je eko poljoprivreda poljoprivreda budućnosti što govori u svojoj vrlo znanstvenoj ortodoksnoj knjizi sa onim raznim kompliciranim tablicama i stručnim nazivima koje shvaćaju samo posebni ljudi koja bi zadovoljila svakog gospodina u odijelu sa naočalama koji predstavlja neko tijelo što se tiče agrokulture, vrlo specijalna gospoda, dakako, kako ono ide dušik fosfor kalij + neki tamo mikroelementi i eto, to je veličanstvena formula života, naravno ako nije idiot
Potražite knjigu, stvarno je kvalitetna, ako ne nađete, uploadat ću je ovdje, samo ostavite poruku ili nešto.

U zdravom okolišu, na zdravu tlu, i sa zdravim čovjekom punim ljubavi, svi usjevi će rasti sasvim dobro bez "pomoći" od strane velikih kompanija, a i ako dio usjeva pojedu insekti, to je u redu, jer kada shvatiš da svoju najuzvišeniju želju možeš postići samo kroz služenje drugima, nema više gubitaka, nema ni dobitaka. Sve je "lekcija".
Gljivične "bolesti" su tu da uklone greške čovjeka koji ne razumije mnogo, a uobražava se da tako okrutno postupa sa životom

Gledajući objektivno, što čovjeku zapravo treba za život ?
Zdrav okoliš i hrana, čista voda i ljubavi i razumijevanja...
Prilično sam siguran da bi mogli dostići svoj najviši cilj i bez iritiranja šefa u firmi ili jurenja u brzim autima, a možda bi i mogli bez proždiranja leševa životinja, čiji je uzgoj također jako jako zahtjevan što se tiče krmiva, šta biste radije volili, tanjur zdravih kvalitetnih kukuruza i ječma, ili jedan fini sočni slani odrezak koji će trunuti u crijevima, a koliko je kukuruza potrebno da bi krava proizvela takav komad mesa hm a đubrivo kravlje se tretira kao otpad i odlaže se beskorisno

[Medo]

Sorry ekipa, možda ste očekivali ranije kakve odgovore od mene, ali teško stižem do kompjutera , pa i ovo samo ukratko:

Mislim da bi trebali raditi ono u cemu vidimo smisao, u cemu smo najbolji, sto bi radili i besplatno...
Ne mozemo svi biti krojaci, zubari ili poljoprivrednici
Ne vidim zasto bi se svi ljudi trebali osjecati duzni ugajati hranu?

Nije da se svi ljudi trebaju osjećat dužni da uzgajaju hranu, ali kako ja to vidim to je neki tip, recimo moralne obaveze, da sačuvamo ono što nam daje život....

Imate pravo, brzopleto formulirana ideja , svatko bi trebao biti dužan raditi nešto smisleno na dobrobit drugih ljudi (a proizvodnja hrane je jedna od bitnih stavki u svemu tome). Sada dolazimo do toga što je zapravo smisleno, a to je relativna kategorija, kako za koga.

ekonomija mi se gadi već u startu jer je njena definicija ukratko - ostvariti što veći profit (zna se kakav profit)...

Upravo je takva odvratna ekonomija kao filozofija dovela do toga da se ljudi navlače na novac videći u njemu smisao svemira, iako bi on zapravo trebao biti samo sredstvo razmjene i ništa više od toga. Dakle, ljudi rade kojekakve besmislene poslove, umjetno stvorene i nametnute od strane sustava, samo zato jer im sustav za te poslove nudi novac za koji poslije mogu dobiti što im treba, pa i ono što je stvarno bitno za preživljavanje, podrazumijevajući zdravo za gotovo da će se već naći netko tko će proizvesti hranu, odjeću, krov nad glavom i sl. i kome će BTW od svog tog financijskog kolača ostati tek mali dio, a ostatak će pokupiti trgovci, posrednici, razni menadžeri, država putem poreza itd.
Držim da ne može jednaku vrijednost imati posao poljoprivrednika, građevinara, radnika u tekstilnoj industriji i sl. kao i npr. posao onoga tko proizvodi baklje koje se bacaju po utakmicama (samo zato što postoji potražnja za takvim bakljama), niti posao trgovaca, mešetara i razne birokracije da bi se rezultati takvih vrsta rada smjeli međusobno ravnopravno razmjenjivati posredstvom novca.

Dakle, većini ljudi smislen je onaj posao za koji se može dobiti što više novca, neovisno o sadržaju tog posla i što takav posao (ili "posao") znači stvaranje prihoda na tuđoj grbači.

Zašto misliš da ekološka poljoprivreda ne može nahraniti svijet, ja se slažem sa gospodinom Znaorom kad kaže da je eko poljoprivreda poljoprivreda budućnosti

Jer je preobrazba ljudi u vegane ili vegetarijance ipak prespor proces pa da se preko noći zaustavi farmski uzgoj životinja i tako eliminira potreba za hiperprodukcijom stočne hrane, a što se može postići samo konvencionalnom proizvodnjom.

Nije riješeno niti pitanje manjka radne snage u poljoprivredi, a taj manjak postoji jer ljudi to ne vole raditi, a postoje lagodniji poslovi (stalno se vraćamo na isto), dakle čak i kada kojim slučajem više ne bi bilo konvencionalne proizvodnje, pred ekološkim poljoprivrednicima bi i dalje bio imperativ postizanja što veće proizvodnje, a koja se teško stigne obaviti. Znam iskustvo iz prakse kolege koji je full time u ekološkoj poljoprivredi, on često ne stigne proizvesti neke stvari koje mu ljudi traže. Za to bi trebao zaposliti još ljudi koje bi trebalo platiti, to bi sigurno imalo utjecaja u smislu povećanja cijena, a to nitko ne voli i u krajnjem slučaju loše utječe na potražnju, dakle začarani krug.

Naprosto treba doći do promjene sustava vrijednosti i vrednovanja onih stvari i poslova koje to zaista i zaslužuju, ali promjena svijesti ljudi je spor proces. Iako se nadam da taj proces ipak postoji. A za sada još uvijek, usuđujem se reći, među ljudima prevladava lijenost, sustav još uvijek (umjetno) funkcionira zahvaljujući novcu, pitanje do kada...

Mnogi se vesele uzgoju hrane, mislim vecina na ovom forumu

Kad sam rekao da se malo tko veseli uzgoju hrane mislio sam na opću populaciju, mi nekolicina ovdje smo kap u moru.