Dužni smo čuvati i štititi vodu, zemlju i zrak od prekomjernog onečišćenja.
Bacajući u kanalizaciju tvrde predmete, ulja, masti, kemikalije i otrove činimo nesagledivu štetu svom prirodnom okružju.
Voda iz kanalizacije se ulijeva direktno u rijeku, a u rijeci žive ribe, u rijeci se kupamo, a rijeku i pijemo (ili ćemo je piti). Od zagađenih voda ugibaju ribe, kupanje postaje nezdravo, a da bi se ta ista voda mogla upotrijebiti za piće, potrebno je mnogo više truda (i novca) uložiti u pročišćavanje vode, nego kad bi to bila obična, "normalno" prljava riječna voda.
Pazimo na vodu!
Što mi možemo učiniti?
• NE BACATI ČVRSTE PREDMETE U KANALIZACIJU - ostatke hrane, voće, povrće, kosti, meso, talog kave i čaja, opuške cigareta, štapiće za uši, britvice za brijanje, kuglice vate, higijenske uloške, tampone, dječje pelene, flastere, zavoje, komade odjeće, čarape, plastične vrećice, papirnatu i kartonsku ambalažu, stelju i pijesak za kućne ljubimce... Osim što prljaju vodu, često izazivaju začepljenje kanalizacije.
Umjesto toga ostatke voća i povrća, talog kave i čaja pomiješati s lišćem i kompostirati, a papirnatu i kartonsku ambalažu ubaciti u kontejner za stari papir ili odnijeti u reciklažno dvorište (1 tona starog papira zamjenjuje 15 stabala). Kartonsku ambalažu možemo ostaviti u trgovini ako nam nije neophodna, npr. kod kupovine cipela ili košulja, a ostali kruti otpad, sveden na najmanji mogući volumen, odložiti u vreću ili kantu za smeće.
• NE BACATI OTPADNA ULJA I MASTI U KANALIZACIJU - ulje iz friteza, masnoće od pečenja, motorno i strojno ulje su veliki zagađivači vode.
Manje količine ulja obrisati papirom i odložiti s ostalim kućnim smećem. Veće količine sipati u kanistere ili burad (ili nekoliko plastičnih boca) i odnijeti u reciklažna dvorišta. Ulje je dobro gorivo i može se iskoristiti kao energent u toplanama, a motorno ulje se može reciklirati.
• NE BACATI KEMIKALIJE I OTROVE U KANALIZACIJU - benzin, lužine, kiseline, razrjeđivači, ljepila, uljane boje, lakovi, kemikalije iz foto laboratorija, sredstva za zaštitu biljaka,
• sredstva za uništavanje korova, umjetna gnojiva, lijekovi, baterije, toplomjeri (živa!!)...
Ostaci nabrojanih sredstava, kao i ambalaža istih, svrstavaju se u grupu posebnog, odnosno opasnog otpada. Nekontrolirano bacanje u kanalizaciju i odlaganje s običnim otpadom uzrokuje onečišćenje vode, zemlje i zraka.
Posebni otpad se u pravilu odlaže na deponiju za posebni otpad ili spaljuje u spalionicama. Budući da mi nemamo ni jedno drugo, za sada takovu vrstu otpada možemo odnijeti u reciklažno dvorište, stare lijekove i pokidane toplomjere možemo odnijeti u obližnju apoteku (i nadati se da neće završiti u komunalnom smeću).
Mnoge stvari bacamo u WC bez razmišljanja. Mala, ali vidljiva poruka pored WC školjke ili sudopera, podsjetit će nas da ne bacimo opušak u WC školjku ili talog kave u sudoper. Zbog taloga kave, u kombinaciji s masnoćom, najčešće dolazi do začepljenja odvoda u stanovima.
Prilikom kupovine šampona, sredstava za čišćenje, pranje i dezinfekciju, prednost dati sredstvima koja su biološki razgradiva i bez fosfata. Takovi proizvodi su zdraviji i za vas i za Dravu u koju odlazi voda iz vaše kupaonice i kuhinje. Deterdžente i šampone koristiti u razumnim, ne predoziranim količinama, ne upotrebljavati jeftine, tko-zna-odakle šampone i previše agresivna sredstva za čišćenje i pranje. Pokušajte sa domaćim, tradicionalnim načinima uklanjanja fleka i mrlja. Postavite u kupaonici malu kantu za otpad (ima vrlo simpatičnih, plastičnih kantica, u raznim bojama). Tako ćete uštedjeti nepotreban put do velike kante za smeće, a istovremeno rasteretiti kanalizaciju nepotrebnih "dodataka".
Mira Jelčić
• NE BACATI ČVRSTE PREDMETE U KANALIZACIJU - ostatke hrane, voće, povrće, kosti, meso, talog kave i čaja, opuške cigareta, štapiće za uši, britvice za brijanje, kuglice vate, higijenske uloške, tampone, dječje pelene, flastere, zavoje, komade odjeće, čarape, plastične vrećice, papirnatu i kartonsku ambalažu, stelju i pijesak za kućne ljubimce... Osim što prljaju vodu, često izazivaju začepljenje kanalizacije.
Umjesto toga ostatke voća i povrća, talog kave i čaja pomiješati s lišćem i kompostirati, a papirnatu i kartonsku ambalažu ubaciti u kontejner za stari papir ili odnijeti u reciklažno dvorište (1 tona starog papira zamjenjuje 15 stabala). Kartonsku ambalažu možemo ostaviti u trgovini ako nam nije neophodna, npr. kod kupovine cipela ili košulja, a ostali kruti otpad, sveden na najmanji mogući volumen, odložiti u vreću ili kantu za smeće.
• NE BACATI OTPADNA ULJA I MASTI U KANALIZACIJU - ulje iz friteza, masnoće od pečenja, motorno i strojno ulje su veliki zagađivači vode.
Manje količine ulja obrisati papirom i odložiti s ostalim kućnim smećem. Veće količine sipati u kanistere ili burad (ili nekoliko plastičnih boca) i odnijeti u reciklažna dvorišta. Ulje je dobro gorivo i može se iskoristiti kao energent u toplanama, a motorno ulje se može reciklirati.
• NE BACATI KEMIKALIJE I OTROVE U KANALIZACIJU - benzin, lužine, kiseline, razrjeđivači, ljepila, uljane boje, lakovi, kemikalije iz foto laboratorija, sredstva za zaštitu biljaka,
• sredstva za uništavanje korova, umjetna gnojiva, lijekovi, baterije, toplomjeri (živa!!)...
Ostaci nabrojanih sredstava, kao i ambalaža istih, svrstavaju se u grupu posebnog, odnosno opasnog otpada. Nekontrolirano bacanje u kanalizaciju i odlaganje s običnim otpadom uzrokuje onečišćenje vode, zemlje i zraka.
Posebni otpad se u pravilu odlaže na deponiju za posebni otpad ili spaljuje u spalionicama. Budući da mi nemamo ni jedno drugo, za sada takovu vrstu otpada možemo odnijeti u reciklažno dvorište, stare lijekove i pokidane toplomjere možemo odnijeti u obližnju apoteku (i nadati se da neće završiti u komunalnom smeću).
Mnoge stvari bacamo u WC bez razmišljanja. Mala, ali vidljiva poruka pored WC školjke ili sudopera, podsjetit će nas da ne bacimo opušak u WC školjku ili talog kave u sudoper. Zbog taloga kave, u kombinaciji s masnoćom, najčešće dolazi do začepljenja odvoda u stanovima.
Prilikom kupovine šampona, sredstava za čišćenje, pranje i dezinfekciju, prednost dati sredstvima koja su biološki razgradiva i bez fosfata. Takovi proizvodi su zdraviji i za vas i za Dravu u koju odlazi voda iz vaše kupaonice i kuhinje. Deterdžente i šampone koristiti u razumnim, ne predoziranim količinama, ne upotrebljavati jeftine, tko-zna-odakle šampone i previše agresivna sredstva za čišćenje i pranje. Pokušajte sa domaćim, tradicionalnim načinima uklanjanja fleka i mrlja. Postavite u kupaonici malu kantu za otpad (ima vrlo simpatičnih, plastičnih kantica, u raznim bojama). Tako ćete uštedjeti nepotreban put do velike kante za smeće, a istovremeno rasteretiti kanalizaciju nepotrebnih "dodataka".
Mira Jelčić
Jedan od hobija mi je i skupljanje ambalaže, kako radi ekologije tako i radi dodatnog džeparca
. Tako uvijek pokupim plastične boce i limenke kad ih vidim u gradu, a čest je slučaj da nisu u potpunosti ispražnjene od sadržaja. A sadržaj je vrlo često shit poput Coca-cole, Fante, Spritea, Schweppesa, Red Bulla i sličnih, dakle industrijske kemije pune otrova.
Pravila nalažu da boce prilikom otkupa moraju biti ispražnjene od
sadržaja, ne doduše u mililitar ali niti da ostane pola ili više sadržaja boce, pa se postavlja pitanje što učiniti sa sadržajem. Nameću se sljedeće opcije:
1. proliti na zemlju - ne dolazi u obzir, otrovne tvari zagadit će zemlju;
2. proliti u šaht, sudoper, WC školjku ili drugu vrstu odvoda - također ne dolazi u obzir, upravo iz razloga koje je navela nelana;
3. najmanje zlo: proliti na asfalt ili beton, iz kojih neće tako lako prodrijeti u zemlju odnosno vodu, jedino će ispariti u zrak, koji je već ionako zagađen.
Sad se ja tu pojavljujem u svojstvu zagađivača pa čak ako odaberem i treću opciju, no kad ne bih ja bio taj koji bi skupljao boce, njihov sadržaj bi ionako nekako dospio u zemlju, zrak ili vodu.
A ona količina koja nije ostala u boci, dakle razlika koju je bivši posjednik boce prethodno popio, dospjela je u njegovo tijelo i tamo proizvela štetne učinke, a dio je sigurno završio u izlučevinama koje opet na kraju dospijevaju u kanalizaciju a zatim u vodotoke.
Problem nastaje čim je neki otrov proizveden, tu više nema povratka jer on prije ili kasnije na neki način mora završiti u prirodi. Dugoročno rješenje bi bilo jedino prestanak proizvodnje tih otrova, odnosno prestanak potražnje za tim otrovima koja generira njihovu proizvodnju. Makar je to začarani krug, po istom principu međuovisnosti mesne industrije i potrošača mesa.
Pravila nalažu da boce prilikom otkupa moraju biti ispražnjene od
sadržaja, ne doduše u mililitar ali niti da ostane pola ili više sadržaja boce, pa se postavlja pitanje što učiniti sa sadržajem. Nameću se sljedeće opcije:
1. proliti na zemlju - ne dolazi u obzir, otrovne tvari zagadit će zemlju;
2. proliti u šaht, sudoper, WC školjku ili drugu vrstu odvoda - također ne dolazi u obzir, upravo iz razloga koje je navela nelana;
3. najmanje zlo: proliti na asfalt ili beton, iz kojih neće tako lako prodrijeti u zemlju odnosno vodu, jedino će ispariti u zrak, koji je već ionako zagađen.
Sad se ja tu pojavljujem u svojstvu zagađivača pa čak ako odaberem i treću opciju, no kad ne bih ja bio taj koji bi skupljao boce, njihov sadržaj bi ionako nekako dospio u zemlju, zrak ili vodu.
A ona količina koja nije ostala u boci, dakle razlika koju je bivši posjednik boce prethodno popio, dospjela je u njegovo tijelo i tamo proizvela štetne učinke, a dio je sigurno završio u izlučevinama koje opet na kraju dospijevaju u kanalizaciju a zatim u vodotoke.
Problem nastaje čim je neki otrov proizveden, tu više nema povratka jer on prije ili kasnije na neki način mora završiti u prirodi. Dugoročno rješenje bi bilo jedino prestanak proizvodnje tih otrova, odnosno prestanak potražnje za tim otrovima koja generira njihovu proizvodnju. Makar je to začarani krug, po istom principu međuovisnosti mesne industrije i potrošača mesa.
Pokupit ću lovu, ali i dalje neću izlijevati u šaht.ogi je napisao/la:A joj Medo..kaj se opterecujes toliko s time![]()
Izli to u neki saht i pokupi lovu..
Ma i nije to neko opterećivanje, već postalo rutinski postupak.
Poanta je zapravo ovaj posljednji odlomak, dakle kritika gaziranih i drugih umjetnih pića.