Marijanči je napisao/la:molim te opiši 'plemeniti kompost'
čitala sam Manasobu Fukuokinu knjigu:Revolucija jedna slamke
lik me oduševio
čula sam i za Forest gardening, ali nema mi knjige na hrvatskom a ne govorim najbolje engleski
zar nije zanimljivo da su najgori 'korovi' ljekovito bilje?
preslica i pirika ima gadno korjenje , preživljavaju iz najmanjeg svog dijela i razvijaju otpornost na hebricide, pa čak i na totalni hebricid koji sprži sve živo osim GMO-soje
kao da nastoje izlječiti tlo
Lijep pozdrav!
Zanimljivo, nisam čitao ni jednu od tih knjiga, nažalost. Još ima vremena...
Da, ljekovito bilje ima jednu zanimljivu karakteristiku - duboko korijenje. Naime, što se ide dublje u tlo, to su materijali teži i masivniji. Ako je biljka dovoljno evolucijski napredna (dužina korijena je uglavnom mjera), onda može te teže minerale ugraditi u svoje tijelo. Ostale biljke, koje jedemo, nažalost imaju sve manje i manje teških minerala (osim pregršt željeza) i upravo su to one tvari koje našem tijelu najviše trebaju.
Korijen raste po noći, odnosno kad je tlo toplije od zraka. U većini poljoprivrednih polja, tlo je direktno na udaru sunca i jako se zagrije tijekom dana. To znači da je noć vrlo pogodna za biljke koje imaju duboko korijenje, jer na velikoj dubini tlo nije "pregrijano", kao na površini, gdje su svi mikroorganizmi ubijeni. Zato korov jako uspješno raste, a ostale biljke ne. I često ljudi neispravno povezuju rast korova sa smanjenim rastom ostalog bilja, a zapravo je situacija drugačija - slabi rast ostalog bilja omogućava rast korova. Nakon što izraste, korov bi vjerojatno bio uspješniji u održavanju tla "hladnim" i vjerojatno bi bilo korisno posaditi biljke sa dubljim korijenjem između ostalih biljaka... Tako su nekad radili sa vinovom lozom i rajčicom. Ima mnogo primjera. Ljudi isto tako krivo povezuju "smanjeni" rast sa lošim rastom. U današnje vrijeme, sve što je veliko je super. A u Prirodi je upravo suprotno. Sve što je malo, gusto i zbijeno je puno više kvalitetno od bilo koje spužvaste nakupine vode koju jedemo pod "voće"...
I da, imaš pravo da Priroda pokušava zaštititi tlo od pregrijavanja sa rastom takvih biljaka, odnosno sniziti mu temperaturu, odnosno izliječiti ga.
Plemeniti kompost:
Prvo je potrebno napraviti smjesu nekih metala (metalnu prašinu). Omjer metala je 2/3 bakra i 1/3 cinka (ili srebra, ali je srebro skupo). Potrebno je zapamtiti da je bakar negativni (negativno ionizira vodu koju dotakne), a cink pozitivni. To će imati funkciju pravilnog metabolizma komposta.
Zatim je potrebno pred kraj ljeta/jesen iskopati rupu u zemlji, oko korijena stabla, pazeći da se korijen ne ošteti. Jedno 30-40 cm polumjera i oko 10 cm dubine. Potrebno je deblo obložiti kartonom. U iskopanu rupu se stavi otpadni materijal tog drveta (po mogućnosti plod), sve se malo posipa sa metalnom prašinom i prekrije korom ili otpatcima drveta (trešće), tako da se rupa izravna sa tlom. Na to dolazi idući sloj otpadaka otprilike iste visine kao i prvi. Tako se slažu slojevi oko debla, sve dok se ne formira jajoliki oblik, sa špicom prema gore do prve grane. To je dosta bitno iz više razloga. Čitavo "jaje" se prekrije lišćem koje otpadne sa drveta, kako kiša ne bi pretjerano prodirala u unutrašnost komposta (kiša je pozitivna) nego se slijevala niz jajoliku strukturu.
Tijekom zime, kompost počinje fermentirati i oksidirati (zrači toplinu, pa dijelom i štiti drvo od hladnoće), te se u njemu formiraju mali bijeli crvići koji jedu sav otpadni materijal. Pred prolijeće, ti crvići umru zbog nedostatka hrane i raspadnu se. To tkivo što nastane unutra od njihovog izmeta i raspadnutih tijela, najbolji je mogući kompost za taj tip voćke. U proljeće se slojevi lagano skidaju i raspoređuju ostalim stablima (oko stabla u sloju od 1-2cm, polumjera kao početna rupa komposta). Kada se tlo poravna, kompost je potrošen. Onaj početni dio u rupi oko stabla ostaje tom stablu. Kompostni sloj zemlje je potrebno zaštititi od direktnog svjetla, kako bi zadršao kvalitetu dok lagano prodire u tlo...
Evo, toliko o tome.
Lijep pozdrav!