Početak pranja i čišćenja datira još iz prethistorijskog vremena. Budući da je voda najvažnija za život, prvi ljudi živjeli su blizu vode i znali su nešto o njezinim svojstvima čišćenja – barem je čistila blato s njihovih ruku.
Materijal sličan sapunu pronađen je u glinenim cilindrima tijekom iskapanja starog Babilona, kao dokaz da je pravljenje sapuna bilo poznato već 2800. god. prije Krista. Na posudama je pisalo – masnoće se kuhaju sa pepelom, što je metoda pravljenja sapuna, ali nije bila poznata svrha sapuna. Takvi materijali su se koristili za pomoć pri namještanju frizure. Materijal sličan sapunu pronađen je u glinenim cilindrima tijekom iskapanja starog Babilona, kao dokaz da je pravljenje sapuna bilo poznato već 2800. god. prije Krista. Na posudama je pisalo – masnoće se kuhaju sa pepelom, što je metoda pravljenja sapuna, ali nije bila poznata svrha sapuna. Takvi materijali su se koristili za pomoć pri namještanju frizure.
Dokumenti iz 1500. god. prije Krista pokazuju da su se stari Egipćani redovito kupali tvarima sličnim današnjim sapunima.
U isto vrijeme, Mojsije je dao Izraelcima detaljan zakon o osobnoj čistoći. Tako je povezao čistoću sa zdravljem i religioznim opredjeljenjem.
Sapun je dobio ime, prema staroj Rimskoj legendi, od Mount Sapo, gdje su nekada žrtvovali životinje. Kiša bi isprala tu mješavinu otopljenih životinjskih masnoća, koja se pomiješala s pepelom, pa su žene pronašle da ova mješavina čini rublje čistijim s mnogo manje napora.
Kasnije je pravljenje sapuna i kupanje postalo uobičajeno u cijelom svijetu, čime su doprinijele spoznaje o pravilnim higijenskim navikama i očuvanju zdravlja.
Razvojem tvornica i tehnologije, danas postoji razvijena čitava sapunska industrija, razna sredstva za čišćenje, deterdženti i sl., koji iako svima olakšavaju život imaju i neke negativne posljedice.
Npr. deterdženti za pranje rublja mogu sadržavati i do 15 različitih kemikalija, kao i omekšivači, sredstva za kupanje i tuširanje i sl. Sve te kemikalije prljavom vodom dospijevaju u rijeke i more. Nažalost, naši proizvođači na svojim proizvodima najčešće ne navode o kojim je kemikalijama riječ ili ih pak navode na engleskom jeziku i to jedva vidljivo. Strani proizvođači prodaju kod nas proizvode zbog kojih bi u svojim zemljama bili kažnjeni. Primjerice one koji sadrže fosfate.
Fosfati su kemikalije koje se nalaze u gotovo svim sredstvima za pranje i čišćenje. Zbog štetnih učinaka na živi svijet voda, u Americi je zabranjeno njihovo korištenje, a u zapadnim zemljama zakonom ograničeno. Kada dospiju u rijeke i mora pospješuju razmnožavanje i rast algi, što zahtijeva velike količine kisika, pa ostala živa bića u vodi ostaju bez kisika i doslovno se uguše. Istodobno se razmnožavaju organizmi kojima za rast nije potreban kisik. Posljedice tako poremećene ravnoteže možemo vidjeti i namirisati: živa, bistra voda postala je mutna i smrdljiva.

