“Kad bi riječi bile kratka vijeka kao što je zvuk koji ih je izgovorio!
One često žive godinama, kao sramne rane bole i žegu i truju život”
Ivo Andrić
Neke riječi ostaju u našim glavama cijeli život, ali što ako im tu nije kraj?
Što ako nastavljaju svoje postojanje u vječnosti? Jeste ikada razmišljali o tome?