

slucajno sam naletila na ovaj tekst trazeci nesto drugo ali eto i ovo je nekako vezanu za temu o kojoj zelim pricati a to su boroviStaroevropski i bliskoistočni druidi, magovi, vješci, svećenici..., slavili su 25. XII. najkraći dan u godini, dan Suncostaje (Solsticija), koji danas, zbog kalendarskih promjena, pada na 21. XII. Činili su to obožavanjem nekog od božanstava – Nimroda, Tamuza, Ozirisa, Jupitera, Jula, Vodena, Baala, Horusa, Mitre (također rođenog od djevice), pri čemu su mnogi kitili stanove i javna zdanja granama zimzelenog, ili nekog drugog drveća, ili su ukrašavali baš sama stabla. Rimljani su taj dan zvali Saturnalia, pošto Sunce tada ulazi u sazviježđe Jarca, kojim vlada Saturn. Sve u svemu, radi se o obožavanju tzv. solarnih božanstava, a u Rimu je to bilo Nepobjedivo Sunce, odnosno – Sol Invictus. Pošto je ovaj kultni dan postojao diljem staroga svijeta, kršćanski misionari su ga, u cilju što uspješnijeg širenja nove vjere, jednostavno prihvatili i samo mu dali novi naziv i novo objašnjenje - usprkos tome što je to jednako svemu onome što je u Bibliji označeno kao štovanje poganskih bogova, običaja, i idola pod čije se podnožje u pravilu ostavljaju darovi, žrtve itd. U vrijeme rimskog cara Konstantina, doslovno su preko noći, skinute table s natpisom Sol Invictus sa svih gradskih spomenika - idola u vidu mladog, ljepuškastog momka, i zamijenjeni natpisom – Jesus.
Počeci kićenja božićnog drvca na današnji način vezuju se za oblast Strassbourga, odnosno, tadašnju Njemačku i okolne zemlje, negde oko 1600. godine. Najprije su korišteni samo crveni ukrasi, da bi vremenom drvo bilo kićeno šarenim slatkišima, voćem, svijećama, vatom itd. Kako su emigranti putovali na sve strane svijeta, tako su i raširili ovaj običaj.
Dakle, strogo gledano, božićno drvce nema nikakve veze sa Božićem (u smislu dana rođenja Isusa; a svakako ima veze sa danom "rođenja Sunca"), baš kao ni datum 25. XII, tj. dan nekadašnjeg Solsticija, koji sada pada na 21. XII. I pored toga kalendarskog pomaka početka zime, 25. XII je ostao kao Božićno-Solsticijski dan - ovo je crkvenim institucijama dobro došlo, jer sada postoji jasna distinkcija od tri dana između solsticija i „Božića“.
muka mi je kad iza nove godine vidim na stotine bacenih stabalaca oko kontejnera, koji su posluzili par dana okiceni u necijem stanu. za samo par dana posjeku se hiljade i hiljade borica.
dakle krasnog li obicaja, nataknemo mrtvo stablo ispod njega na stol postavimo mrtve zivotinje na pladnju i slavimo rodenje bozica...premorbidno kao da su ljudi otisli u offtopic...
mislim, mogu li ljudi nesto proslaviti a da ne pomore i biljni i zivotinjski svijet?