Zemljani Zemljani
Košnica puna ljubavi
 
 FAQFAQ   PretražnikPretražnik   ČlanstvoČlanstvo   Korisničke grupeKorisničke grupe   RegistracijaRegistracija 
 ProfilProfil   Privatne porukePrivatne poruke   LoginLogin 

Sušenje voća i povrća

 
Započni novu temu   Odgovori na temu    Zemljani -> Recepti
Prethodna tema :: Sljedeća tema  
Autor/ica Poruka
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 11974
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 28.9.2007. pet. 22:32    Naslov: Sušenje voća i povrća Citiraj i odgovori



Pečenje kolača i priprema slastica neizostavni su dio božićnih i novogodišnjih blagdana. Prekomjerno konzumiranje šećera lako možemo izbjeći korištenjem suhog voća koji svojom slatkoćom i okusom čine slastice ukusnijima i zdravijima. Sadržaj minerala, posebice kalcija i željeza u suhom voću je veći nego u svježem te se smatraju iznimno bitnim u prehrani djece.

GROŽĐICE

Grožđe pripada rodu Vitis koji u sebi uključuje brojne sorte crnog, bijelog, stolnog i vinskog grožđa. Crne sorte su uglavnom jače kiselosti i manje količine šećera, dok je bijelo grožđe slađe i manje kiselo. Od svog svježeg voća, grožđe je najbogatije ugljikohidratima, tako da kroz njega možemo dobiti znatnu količinu energije. Bogato je mnogim hranjivim tvarima i veoma zdravo, sadrži zaštitne tvari poput resveratrola, a crno grožđe sadrži i isoflavone. Samo određene sorte grožđa se suše čime se dobivaju grožđice, koje su još koncentriranije u svom bogatstvu različitih hranjivih sastojaka. Grožđice su veoma zdrav i ukusan izvor prirodnog šećera, povezanog sa biljnim vlaknima, tako da ga možemo uvijek koristiti u zamjenu za šećer. Bogate su mineralima posebice kalcijem i željezom stoga mogu poslužiti kao idealne slasne grickalice. Zbog iznimne slatkoće, dodane u peciva, kreme ili kruh, zamjenjuju upotrebu šećera.

MARELICE

Plodovi marelice sadržavaju znatne količine vitamina A koji je poznat kao snažan antioksidans i zaštitnik od degenerativnih poremećaja. Sadrže i mnoge vitamine B skupine, vitamin C te minerale kalcij, fosfor i kalij. Sve te hranjive tvari su još koncentriranije u suhim marelicama. Tako se, sušenjem 100 grama marelica količina vitamina A povećava sa 2600 IJ na 7000 IJ vitamina. Suhe marelice su također veoma korisne za anemične osobe i zahvaljujući njihovoj izrazito visokoj koncentraciji željeza.
Suhe marelice ukusno se kombiniraju u mislima, slatkim knedlama, slatkome kruhu, kolačima, ili se konzumiraju kao slatki međuobrok.

SUHE ŠLJIVE

Šljive spadaju među lužnato voće bogato raznim vitaminima i mineralima. Suhe šljive su posebno bogate vitaminom A, riboflavinom i vitaminom C, te kalcijem i magnezijem. Suhe šljive imaju i medicinsko značenje zahvaljujući svom umjerenom, prirodnom laksativnom učinku koji se može iskoristiti kod slučajeva zatvora, naročito kod male djece i kod starijih ljudi. Osim toga, istraživanja vezana za antioksidativna i antikancerogena svojstva voća, pokazala su da su suhe šljive među najbogatijim plodovima, ne samo voća, već i povrća sa tim svojstvima.

Uz uživanje u svježim plodovima, šljivu možemo koristiti i u pripremi različitih voćnih salata, deserta, marmelada i pekmeza, umaka i kompota.

DATULJE

Njihovo ime potječe od grčke riječi daktulos, što znači prst, čime se aludira na njihov oblik. Datulje su veoma bogate različitim vitaminima i mineralima među kojima se posebno ističu vitamin B1, B5 i folna kiselina, te kalcij, magnezij, pa čak i željezo. Taj je plod izrazito sladak (u svježem stanju sadrži 55% šećera, koji se sušenjem znatno koncentrira), tako da u mnogim jelima njime možemo zamijeniti nezdravi šećer, naročito ako dobro izmiksamo datulje dodajući im vode. Šećer u datuljama je prirodno vezan sa topivim biljnim vlaknima koje sprječavaju naglo iskorištavanje šećera iz njih, što sprječava posljedičnu hipoglikemiju. Datulje dakle predstavljaju odličan prirodan izvor energije koji brzo daju snagu, bez kasnijeg pada koncentracije šećera u krvi. Nasjeckane datulje su odličan dodatak žitaricama, pudinzima, slatkom kruhu, kolačićima, keksima, a od njih se može napraviti i slatki namaz.

CRNI RIBIZL

Ribizl je poznat po svom bogatstvu željeza i tanina te zbog toga idealna, netoksična namirnica za sve koji pate od anemije. Suhi ribizl sadrži hranjive tvari u koncentriranom obliku pa se preporučuje pomiješati sa prženim orašastim plodovima u zdravi i hranjivi mix koji može poslužiti kao maštovita grickalicama na vašim kućnim zabavama.


Zadnja promjena: ogi; 19.6.2011. ned. 17:27; ukupno mijenjano 2 put/a.
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
filo



Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 2386

PostPostano: 28.9.2007. pet. 22:48    Naslov: Citiraj i odgovori

kak mi nikad nije palo na pamet da postoje i bijele cvebe... Rolling Eyes
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku
Luna



Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 4208

PostPostano: 28.9.2007. pet. 23:26    Naslov: Citiraj i odgovori

Sušenje voća i povrća

Sušenje je jedan od najstarijih postupaka konzerviranja namirnica. Zasniva se na uklanjanju vode (vlage) iz namirnice dok njezina hranjiva vrijednost ostaje nepromijenjena. Dehidracijom se volumen namirnice smanjuje, a njezina trajnost povećava.
Najstariji način sušenja voća i povrća je na suncu, na drvenoj dasci, zaštićenoj od insekta. Obično se suši tri dana na suncu, jedan u hladu. Namirnice ne smiju biti vani tijekom ranih jutarnjih sati da ne bi poprimile vlagu iz zraka. U slučaju kišnog vremena, ili iz praktičnih razloga voće i povrće se može sušiti u pećnici, na temperaturi od 40 °C- 60 °C. Vrata pećnice tada treba povremeno otvarati kako bi izašla vlaga. Najpogodnije za sušenje su nove pećnice koje imaju opciju zagrijavanja ventilacijom jer omogućavaju ravnomjerno strujanje zraka odnosno sušenje. Voće i povrće namijenjeno sušenju mora biti zdravo i zrelo. Prethodno ga se očisti, razreže na komade podjednake veličine, najčešće po dužini. Može ga se u vrećici od gaze prije sušenja staviti na kratko u vrelu vodu da omekša, nakon tog postupka duže zadržava miris i okus. Može ga se sumporiti kako bi sačuvalo boju s time da na 5 kg voća obično ide 2 - 3 žlice sumpornog cvijeta. Sumporenje traje 20-ak minuta i za to vrijeme valja izbjegavati udisanje sumpornih para. Sumporne pare u daljnjim postupcima sušenja i priprave iščeznu. Umjesto sumpora u istu se svrhu može koristiti voda kojoj je na 5 l dodano 3 -5 žlica soli.
Sušeno grožđe - grožđice mogu se kasnije konzumirati samostalno ili dodati kolačima. Sušene oskoruše, breskve, šljive i jabuke najčešće služe za pripravu kompota, iako se i one mogu poslužiti kao zdrave grickalice ili dodati drugim jelima. Sušene mrkve, gljive, kukuruz, paprike i rajčice trebaju prije upotrebe prenoćiti u duploj količini vode od svog volumena kako bi omekšale, a dalje ih se priprema na uobičajene načine.
Sušeno voće i povrće čuva se na suhom mjestu u platnenim vrećicama.
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
Luna



Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 4208

PostPostano: 23.12.2007. ned. 14:14    Naslov: Citiraj i odgovori



Sušeno voće – izvor zaštitnih tvari

Suho voće je vrlo poželjno na stolovima, prvenstveno kao izdašan izvor kalorija, a isto tako i raznih zaštitnih tvari.
U svakodnevnoj prehrani, vrlo često zaboravljamo na sušeno voće čija sezona upravo počinje. Obilje plodova se pored raznih metoda konzerviranja pretvara u trajniji oblik na taj način da se suši, dakle uklanja vlaga. To se može postići prirodnim sušenjem (na suncu i bez njega), prisilnim sušenjem u sušarama pod utjecajem toplog zraka i snažnih ventilatora ili prethodnim smrzavanjem, a onda naglim isparavanjem (liofilizacijom).

Bez vlage nema mikrobnog i enzimatskog propadanja i osušeni se plodovi, bez obzira radilo se o šljivama, marelicama ili bananama, mogu čuvati i nekoliko godina bez znatnijeg narušavanja kvalitete. Sušeno voće je sigurna i vrlo zdrava hrana u kojoj su svi hranjivi sastojci višestruko koncentrirani, a energetska vrijednost se povećava čak za 6-10 puta. Da je tome tako, svjedoci su vrhunski sportaši koji zbog golemih energetskih potreba redovno konzumiraju upravo sušeno voće.

Što se događa u plodovima voća procesom sušenja?

Ako za primjer uzmemo šljivu koja u svježem stanju sadrži 87,2% vode, njena vlaga se smanji na oko 30%, šljiva se smežura i potamni. Ukupna količina ugljikohidrata ili preciznije šećera s 11,5% u svježem stanju, skoči na nevjerojatnih 63,5% što automatski povlači pojačanu slatkost. Ukratko, osim što nema vlage za razvoj mikroflore, porastom koncentracije šećera također se javljaju nepovoljni uvjeti za razvoj mikroflore. Tako glukoza s oko 5% poraste na 25,5%, a fruktoza s 3% na 12,5%. Ono o čemu se vrlo često govori kada je u pitanju zimska prehrana je nedovoljan unos vlaknaste strukture. Suho voće, primjerice sirova šljiva, sadrži 1,5 g / 100 g, a kada je osušena, vlaknasta struktura penje se na 7,1 g / 100 g. Stoga je razumljivo zašto osobe koje pate od opstipacije redovno trebaju konzumirati suhe šljive.

Kada su u pitanju osušeni plodovi, koncentriranje se događa i kod ostalih nutritivnih sastojaka. Tako sirova šljiva sadrži 345 i.j. vitamina A, a osušena duplo tj. 781 i.j. Tipična je situacija kod vitamina K koji je neophodan za zgrušavanje krvi; u sirovom obliku šljiva sadrži 6,4 μg, a u osušenom 60 μg što je deseterostruko povećanje. Količina beta-karotena i kriptoksantina se penje za 3-5 puta, a luteina za 6 puta. Zanimljivo da se količina vitamina C, koji je dosta osjetljiv, kako na povišene temperature tako i na isušivanje, bitnije ne mijenja ili smanjuje. Kod šljiva padne s 9 mg na 0,5 mg, a kod banane ostaje na istoj razini. Slično je i kod marelica.

Zanimljivi su i učinci sušenja na bananu: od početne vlage koja iznosi 75%, osušena banana ima svega 3% vlage, a ako dulje stoji može se “skameniti“ pa kod konzumiranja treba imati dobre zube ili se prethodno mora rehidrirati. Ugljikohidrati se penju s 23% na 88% od čega na glukozu i fruktozu otpada približno jednak dio. Zbog toga je osušena banana intenzivno slatka. Banane su tradicionalno dobar izvor vlaknaste strukture; u svježem stanju ima ih oko 2,5 g / 100 g, a u osušenom obliku 10 g / 100 g. Vitamina A u sirovom obliku sadrži 64 i.j. / 100 g, a u osušenom obliku 248 i.j. / 100 g. Slično povećanje može se zamijetiti i kod ostalih zaštitnih tvari.

Kod marelica do punog izražaja dolazi fenomen koncentracije vitamina; vitamin A u sirovom obliku prisutan je u količini od 1926 i.j. / 100 g ploda, a u osušenom stanju ga ima 12 puta više tj. 12669 i.j / 100 g. Niacin se povećava s 0,6 mg / 100 mg u sirovom obliku na 3,5 mg / 100 g u osušenom stanju. Sličan proces se događa i s ostalim zaštitnim tvarima.

Kod jabuka i ostalog suhog voća (grožđe) hranjive i zaštitne tvari kreću se u rasponu već navedenih veličina. Sve osim vitamina C se bitno povećavaju i tako postaju dragocjenim izvorom tih tvari.

Zaključno, suho voće je vrlo poželjno na stolovima od sada pa sve do proljeća iduće godine. Prvenstveno kao izdašan izvor kalorija, a isto tako i raznih zaštitnih tvari. Stariji ljudi su bili vrlo mudri kad su rekli da na stolu stalno treba stajati zdjelica sa suhim voćem i orašastim plodovima.

http://www.coolinarika.com/
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
Luna



Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 4208

PostPostano: 8.2.2008. pet. 17:50    Naslov: Citiraj i odgovori

Suho voće - zaboravljena ljekovita poslastica

Pogledamo li sastav suhog voća, niti jednom ne nedostaje energije, pa 100 g daje prosječno 250 do 300 kcal. Najčešće kupujemo suhe šljive, smokve, jabuke, kruške i marelice. ali su nam dostupne i egzotične vrste kao što su datulje, marakuja, ananas, banana, papaja i dr. Svo sušeno voće sadrži nešto bjelančevina dobrog aminokiselinskog sastava, a vrlo malo masnoća. Izvor energije su šećeri, ali su i vlakna dobro zastupljena (suha šljiva, smokva...).
Mineralno bogatstvo suhog voća je poznato, a osobito je vrijedno spomenuti kalij i magnezij. U 100 grama suhog voća prosječno ima 600 do 800 mg kalija, a u suhoj marelici čak 1370 mg! Konkurira joj samo suha banana -1490 mg na 100 g!
Marelica ima i rekordnu količinu beta karotena -100 grama svježe sadrži 1800 mikrograma, 100 grama suhe 4620 mikrograma. Pri sušenju najviše stradaju folna kiselina, B1 pa i C vitamin, osobito kada se primjenjuje sumpor. Ipak, suho voće sadrži i glasoviti antioksidantni koktel: C vitamin, E vitamin i beta karoten koji potpomažu borbu sa slobodnim radikalima! Posebno su važna i vlakna u njemu.
Magnezij je također veoma važan za naš organizam, a prečesto ga ne ma dovoljno u hrani ili se u organizmu previše troši pa nastaje manjak. Pojačano se gubi u stresnim situacijama, pri dojenju ili kurama za mršavljenje te iscrpljujućim fizičkim aktivnostima. Kuhanje može prepoloviti količinu magnezija u namirnici, a smrzavanje odnese i do 30 posto sadržaja. Najdrastičniji je gubitak pri rafiniranju namirnica - propadne i do 90 posto.
Kad govorimo o tzv. mineralnom deficitu najviše se spominje kalcij, ali se nedovoljno naglašava činjenica da kalcij i magnezij ovise jedan o drugome, pa je najbolje uzimati ih zajedno. Ako već sami sebi nešto prepisujemo, primjer za tako nešto je suha marelica ili kruška.
Suho voće sadrži mnogo vlakana. Od pamti vijeka je pomoć onima što se muče sa stolicom, ali danas znamo da vrijedi više od toga. Vlakna su "šesta komponenta hrane". To su biljni kosturi u hrani što nas nagone da dobro žvačemo zalogaje, bolje lučimo slinu i probavne sokove; bubre stvarajući veći volumen i tako daju bolji osjećaj sitosti; usporavaju apsorpciju žučnih soli, kolesterola i toksičnih tvari; ubrzavaju prijenos crijevnog sadržaja i sve u svemu karika su obrane od karcinoma crijeva i srčanih bolesti. Najviše je vlakana u kori jestivog voća (ali apsolutno najviše ih ima u posijama). S vlaknima ne treba pretjeravati - poželjno ih je 35 g na dan, jer višak može poremetiti apsorpciju kalcija i cinka, osobito kod djece i staraca, pa eto nove nevolje.

Suha šljiva
Suha šljiva - neugledna smežurana voćka zbog gubitka vode pretvorena je u ukusan plod i vrijednu namirnicu. Raste posvuda jer je skromnih zahtjeva, a k nama ju je donio Dioklecijan koji je podizao šljivike u Podravini, Bosni i Posavini. Mnogo je vrsta šljiva, no mnogima je najdraža naša bistrica. Na žalost, ona se najmanje pojede, osuši ili preradi u pekmez, pa gotovo sav urod ode u mekanu šljivovicu ili strašnu prepečenicu. Piće se većinom troši za užitak, a nešto i za lijek. Često se njome ispiru usta zbog zubobolje, služi za dezinfekciju ozljeda, ali i kao prva psihološka pomoć nakon loših vijesti. Poneka šljiva zaluta u pašticadu.
Suha šljiva je najstarije pučko sredstvo protiv zatvora: djelotvorno prazni crijeva i ne stvara naviku (što je često slučaj s lijekovima). Moć otvaranja čvrsto zatvorenih "stražnjih vrata" šljiva duguje pektinu -vlaknu koje bubri i pritišće stijenke crijeva, a time potiče njihov rad. Mnogo šećera u šljivi potpomaže djelovanje pektina: šećer služi kao pumpa za vodu koja razmekša stolicu. To je silno važno za one koji imaju bolne procese u crijevima.
Najvažnije je pogoditi "dozu" suhih šljiva! Previše će izazvati burnu reakciju -grčeve i proljev, a premalo -ništa! Oni koji ne mogu "uštimati" potrebnu količinu, najbolje je da se drže kompota. Jača terapija" zatvora može se provesti kombinacijom suhih smokava i šljiva: pet suhih smokava i pet suhih šljiva prenoće u vodi, a onda ih - se ujutro ugrije, pa se popije tekućina i pojedu plodovi.
Svi koji tragaju za kalijem, borom ili bakrom, naći će ih u šljivama skupa s antioksidantnom kombinacijom vitamina C, E i beta karotena.
Suhe šljive bile su predmet istraživanja zbog utjecaja pektina na kolesterol: rezultati su pokazali da će se svima koji pojedu 12 suhih šljiva dnevno (to je 6 g vlakana i koječega drugog) blago povišene vrijednosti kolesterola sniziti ili normalizirati. Suhe šljive dakle na stol, ali uz podsjetnik: 5 suhih šljiva = 115 kalorija.

Suha smokva
Suha smokva ili figa raste posvuda na Mediteranu pod imenom, bjelica, crnica ili petrovača. Jede se od pamtivijeka svježa ili suha. Mada raste na pedlju zemlje, izdrži sušu i daje plod bez kuke i motike, ipak je vrlo osjetljiva na onečišćenje okoline: prva se pobuni i nestaje!
Svježa smokva je slatka, a tek suha! Tada sadrži 66 posto šećera, sličnog onom u medu (invertan šećer) i zbog toga nikako nije za dijabetičare. U njoj se ističe bogatstvo magnezija i kalcija te osobito vlakana. Smokva je stigla s
Istoka gdje je njena ljekovitost upisana u papiruse. Prva "indikacija" je začepljenost, kao i za šljivu. Ne stvara naviku, ne izaziva grčeve, a kao i šljiva predstavlja mjeru zaštite od raka crijeva.

Suha marelica
Suha marelica je izrazito narančaste boje zbog velike količine beta karotena (4,37 mg u 100 g suhog ploda, dok svježa marelica ima tek 1,57 mg). Svega ostalog in1a pomalo, a najviše šećera (42 posto). Mnogi osjetljivog želuca ili bolesnici na jetri i gušterači ne podnose svježu marelicu, ali će je lakše pojesti osušenu ili pripremljenu kao kompot.

Datulja
Datulja je prastara voćka Afrike i Arabije. Kalorična je a raste "s nogama u vodi i lišćem na suncu" -blizu oaza, pa stanovništvo pustinje znači pomoć u opstanku. Gotovo sva je šećer, s nešto malo je proteina i bez masti. Ima li u njoj još nešto moralo bi se provjeriti, jer je Arapi smatraju ljekovitim sredstvom. Sirupom od datulja liječe koješta. Posebno je na cijeni kao sredstvo za bolje lučenje mlijeka dojilja i rad prostate.

Suhe jabuke i kruške
Suhe jabuke i kruške narezane i posušene kuhaju se kao kompot ili namaču u vodi i jedu. Zimi dobro dođu, jer su i one koncentrat svog prirodnog sadržaja. U pučkoj medicini spominju se kao dijuretici.

Suhe groždice
Suhe groždice su 4 do 5 puta koncentrirani sadržaj boba grožđa. Koriste se za kolače, ali i kao dragocjen izvor nutrijenata za posebne ekspedicije, sport i svuda gdje treba pojačan izvor energije.

Suhe banane
Suhe banane u obliku kriški ili u prahu dodaju se kolačima ili dojenačkoj i dijetalnoj hrani. Suha banana ima vrlo mnogo kalija, beta karotena i magnezija, a 60 posto šećera.

http://www.plivazdravlje.hr/
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
Luna



Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 4208

PostPostano: 25.4.2008. pet. 14:03    Naslov: Citiraj i odgovori

Danas sam prvi puta probala sušeni crni ribizl. Nije loš. Okusom podsjeća na sušeno grožđe (grožđice), samo što je još mrvicu slađe. Smile
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
Luna



Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 4208

PostPostano: 9.11.2008. ned. 23:57    Naslov: Citiraj i odgovori

Citat:
Pojam i svrha sušenja

Sušenje voća, povrća i ljekovitog bilja tehnološki je proces kojim se iz tih poljoprivrednih proizvoda uklanja veći dio vode, kako bi se omogućilo njihovo dugotrajno čuvanje na sobnoj temperaturi. U osušenim proizvodima znatno je usporena mikrobiološka aktivnost i ostali biološki procesi, koji uzrokuju njihovo kvarenje. Važno je naglasiti da se za razliku od nekih drugih postupaka čuvanja hrane, u osušene proizvode ne dodaju nikakva kemijska sredstva, pa se osušeni proizvodi smatraju zdravom hranom.

Ekonomski učinci sušenja

Uslijed nestabilnih uvjeta na tržištu poljoprivrednih proizvoda, proizvođači su često prinuđeni prodati ih po vrlo niskoj cijeni. Uzrok tome je što se nakon dozrijevanja većina poljoprivrednih proizvoda može u okolnim uvjetima očuvati samo kraći period vremena, nakon čega dolazi do biološke degradacije.
Za razliku od svježeg voća i povrća, koje se mora prodati odmah, osušeni se proizvodi mogu uskladištiti, te prodati onda kada su za to na tržištu najpovoljniji uvjeti. Osim toga, cijena osušenog voća, povrća i ljekovitog bilja visoka je, što pruža mogućnost dobre zarade. Kako je ta cijena visoka u cijelom svijetu, sušeni proizvodi predstavljaju vrlo perspektivan izvozni proizvod. Pri tome je posebno značajna relativna ekološka očuvanost naše prirode, zbog prisutnog trenda potrošnje nezagađene i zdrave hrane.

http://www.euclid.hr/susenje_voca.html
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
Luna



Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 4208

PostPostano: 10.11.2008. pon. 00:00    Naslov: Citiraj i odgovori

Citat:
Sušeno voće ima nekoliko puta veću energiju od svježeg voća, kao i sastav hranjivih tvari, posebno šećera, željeza i količine biljnih vlakana. Iz tog razloga treba ga konzumirati u manjim količinama. Suho voće, za razliku od svježeg voća, probavlja se duže vrijeme u želucu. Može se jesti u manjim količinama, s drugim manje slatkim voćem da mu se poveća slatkoća. Sušeno voće može se jesti kao obrok ili dodano žitaricama, sladoledu i dr.

http://www.zzjzpgz.hr/nzl/16/voce.htm
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
Luna



Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 4208

PostPostano: 10.11.2008. pon. 00:09    Naslov: Citiraj i odgovori

Citat:
Sezona je sušenog voća

Stariji ljudi bili su vrlo mudri kad su rekli da na stolu stalno treba stajati zdjelica sa suhim voćem i orašastim plodovima.

Suho voće je vrlo poželjno na stolovima, prvenstveno kao izdašan izvor kalorija, a isto tako i raznih zaštitnih tvari.

U svakodnevnoj prehrani, vrlo često zaboravljamo na sušeno voće čija sezona upravo počinje.

Sušeno je voće veoma ukusna, zdrava i hranjiva namirnica. Često je zapravo ono još ukusnije od svježeg voća, budući da su tvari koje određuju okus plodova koncentriranije nego u svježem plodu. Iz tog se razloga sušeno voće često naziva prirodnim bombonom.

Možete ga koristiti kao takvo, ili njime možete obogatiti žitarice za zajutrak, kekse, kolačiće i sladolede. Kroz stoljeća su ljudi sušili svoje voće da bi ga sačuvali za kasniju upotrebu. Konzerviranje voća tim procesom je još uvijek korisno, ekonomično i isplativo.

Suho voće ima sljedeće prednosti:

- lagano je i pogodno za obroke izvan kuće
- možete pomješati više vrsta voća i jesti ih istovremeno
- lahko se čuva, rijetko se kvari
- njime se mogu dekorirati različita jela
- može zamjeniti nezdrave bombone i druge slatkiše
- izmiksano može zamjeniti bijeli šećer u jelima.

http://djuliman.blogger.ba/arhiva/2007/10/08/1164909
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 11974
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 19.6.2011. ned. 17:08    Naslov: Citiraj i odgovori



Grožđice

Ne morate se baviti izuzetnim fizičkim aktivnostima, kao planinarenjem ili hodanjem po prirodi, da biste znali cijeniti grožđice kao praktičan visokoenergetski i malo mastan zalogaj, koji će vam u svakom trenutku nadoknaditi izgubljenu energiju. Mali paketići ove vrijedne namirnice jednostavni su za primjenu, gotovo se nikada ne kvare i dostupni su tijekom cijele godine.

Iako većina voća i u svježem i u suhom stanju nosi isti naziv, u ovom slučaju to nije tako. Suhi oblik grožđa, izuzetno cijenjen u povijesti, nosi jedinstveni naziv – grožđice, čiji naziv (engl. raisin) potječe od latinske riječi racemus, što znači nakupina boba ili bobica.

Grožđice nastaju dehidracijom grožđa, bilo sušenjem na suncu, bilo mehaničkim procesom sušenja u sušarama. U najpopularnije vrste spadaju Sultana, Malaga, Monukka, Zante, Muscat i Thompson, koja ne sadrži koštice.

Sočno meso bobica šećernog okusa okružuje naborana kožica. Boja im varira, od tamnosmeđe s primjesom ljubičaste do svijetlih vrsta.

Kratka povijest

Sušenje grožđa u grožđice poznato je još iz antičkog doba. Najstariji zapisi pokazuju da su se grožđice proizvodile u Perziji i Egiptu. Stari Rimljani toliko su ih cijenili da su njima ukrašavali oltare na kojima su prinosili žrtve bogovima, koristili su ih kao sredstvo plaćanja, ali i kao nagrade za pobjednike sportskih priredbi.

Smatra se da je čovjek prvi put otkrio grožđice kada je našao osušene bobe grožđa. U povijesnim knjigama zabilježeno je da se grožđice proizvode sušenjem grožđa na suncu od 1490. godine prije Krista. Nekoliko stotina godina prošlo je dok se nije ustanovilo koja vrsta grožđa daje najbolje grožđice.

U 14. stoljeću grožđice postaju važan dio europske kuhinje. Mnogi liječnici već su ih u to doba propisivali za liječenje mnogobrojnih bolesti, od trovanja gljivama do liječenja starosti. Postale su toliko vrijedne da su se dva vrča grožđica mogla mijenjati za jednog roba. U Španjolskoj se usavršava vinogradarstvo, a njihovi misionari iz Meksika sele se u Kaliforniju i pomažu u uzgoju grožđa za proizvodnju vina.

Legenda kaže da su 1873. godine prve sadnice grožđica u Kaliforniji nastale prirodnim putem, a ne od strane zemljoradnika. Veliki val vrućina pogodio je dolinu prije berbe grožđa i većina bobica se na čokotu posušila. U to vrijeme stječu veliku popularnost u Americi i javlja se potreba za njihovim uzgojem.

Osim Kalifornije, među vodećim svjetskim proizvođačima grožđica danas su i Australija, Turska, Grčka, Iran i Čile.

Antioksidativna zaštita i mineral bor

Pokazalo se da fenoli pronađeni u voću imaju antioksidativna svojstva, što znači da štite stanice od oštećenja slobodnih radikala. Uz suhe šljive i marelice, grožđice spadaju u voće s najvećim udjelom antioksidanata.

Smatra se da proces sušenja grožđa najmanje utječe na flavonole, jedan tip fenola, ali ipak treba znati da grožđice sadrže manje antioksidanata od svježih boba grožđa.

Iako nije u središtu pažnje zdravstvenih preporuka, bor je mineral koji ima važan utjecaj na zdravlje kostiju. Iako je u organizmu prisutan u tragovima, potreban je za pretvorbu estrogena i vitamina D u njihove aktivne oblike. U vrijeme menopauze razina estrogena se smanjuje, što osteoklaste čini osjetljivijima na paratiroidni hormon, a rezultat su češći lomovi kostiju.

Istraživanja su pokazala da bor štiti od osteoporoze i pozitivno djeluje u terapijama estrogenom kod žena u menopauzi.

U SAD-u grožđice spadaju u top 50 namirnica koje doprinose ukupnom unosu bora putem prehrane.

Zaštita za oči i zube

Studija kojom su se 18 godina prikupljali podaci o utjecaju prehrane na makularnu degeneraciju, najčešći uzrok slabljenja vida, ukazala je na činjenicu da tri serviranja voća dnevno mogu spriječiti razvoj te bolesti. Iako to može zvučati puno, grožđicama na jednostavan način možete to ostvariti. Šaku grožđica možete dodati u žitarice za doručak, jogurt za užinu ili obogatiti okus voćne i povrtne salate, a izvrstan okus dat će i slatkom kruhu, muffinima i kolačima.

Iako se za hranu koja je slatka i ljepljiva poput grožđica smatra da je štetna jer uzrokuje propadanje zubi, novije istraživanje dokazalo je upravo suprotno. Fitokemikalije prisutne u grožđicama suzbijaju rast bakterija u usnoj šupljini odgovornih za nastanak karijesa i bolesti zubnog mesa. Osim što pomažu u održanju zdravlja zubi, one uglavnom sadrže fruktozu i glukozu, a ne saharozu, koja je glavni krivac za bolesti usne šupljine.

http://www.coolinarika.com/magazin/clanak/grozdice/
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 11974
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 19.6.2011. ned. 17:21    Naslov: Citiraj i odgovori

Sušenje - najstariji način konzerviranja

Zadnjih se godina sušenje voća u nas gotovo zapustilo, jer su ga potisnuli drugi, bolji načini spremanja u hladnim smočnicama u kojima se neke vrste voća mogu sačuvati do ranog proljeća.
Sušiti se mogu samo najbolji plodovi voća i to one vrste koje su otporne na hladnoću. Ali kako iskoristiti mnoge dobre vrste, npr. razne jesenske jabuke, trešnje i slično voće, zatim voće koje su oštetili nametnici, ili natučeno voće! Sušenje bi svakako trebalo da ima prednost pred namakanjem i kuhanjem u rakiji.

Suše se jabuke, kruške, šljive, marelice, trešnje, smokve, ribizli, borovnice i cvjetovi bazge za čaj.
Od povrća suše se samo mahune a u prehrambenoj industriji krumpir, cikla, poriluk i drugo povrće. Vrlo su ukusne.i prikladne za upotrebu suhe gljive.
Vrlo se često za domaću upotrebu prodaju sušeni razni začini, ljekovito bilje i sjemenke. Sušenjem se u voću sačuvaju aromatične tvari, voćne kiseline, mineralne tvari, šećer i nešto vitamina. Sušenjem se izgubi 80% vode i tako se smanji volumen za 80-90%. Time se spriječi razvijanje i razmnožavanje štetnih bakterija, posebno gljivica plijesni i gnjiljenja. Prskano voće treba u komadu dobro oprati prije sušenja. Pogrešno je mišljenje da se sušiti može i loše voće tj. nezrelo, crvljivo i nagnjilo. Što je voće kvalitetnije, bolje će se sačuvati, bit će mu veća hranjiva vrijednost i bolji okus.
Suši se na odgovarajućoj temperaturi, koja se kreće od 45-75 °C (318-348 K). Ako je temperatura niža i nestalna, sušenje traje predugo i voće napadne plijesan i gnjiljenje. Sušenje počinje na nižoj temperaturi; izuzetak je voće s košticama (npr. šljive) koje na visokoj temperaturi ispuca.
Za sušenje su najprikladnije drvene rešetke ili okviri s razapetim mrežama od nerđajuće žice, a manje je otporna napeta tanka i rijetka tkanina.
Rešetke postavimo jednu pored druge, ako sušimo na zraku, a jednu na drugu, ako sušimo na ploči štednjaka, u pećnici, u peći ili sušionici.
Voće se vrlo lijepo osuši ako ga nanižemo na konac, koji napnemo na zračnom mjestu ili uz toplu peć.
Za vrijeme sušenja voće zaštitimo od muha i drugih zagađivača.
Pri sušenju većih količina voća treba paziti i na njegovu boju. Zato narezano voće (jabuke, kruške) namačemo u slanoj vodi (2%). Još je bolja 0,05% otopina sumporne kiseline (najprikladniji je kalijev metabisulfat).
Koristi se i 2% limunska kiselina. Sva ta sredstva utječu na djelovanje enzima, koji mijenjaju boju voća. Miris po sumporu nestane kuhanjem.

Sušenje u pećnici ili na štednjaku

U pećnici ili na štednjaku složimo rešetke jednu na drugu.
Rešetke premještamo tako da nisu uvijek iste izložene višoj temperaturi te voće više puta promiješamo ili okrenemo.
Za sušenje na umjetnoj toplini prikladan je električni štednjak i obična krušna peć u kojoj se pekao kruh.
Veće količine voća sušimo u bezdimnim sušionicama, ponegdje i u električnim.

Sušenje na suncu ili zraku

Voće rasprostremo na rešetku i izložimo ga suncu da što prije ispari voda, zatim nastavimo sušiti u hladu, najbolje na vjetru i propuhu (ispod velikih nadstrešnica, u otvorenim trijemovima ili sjenicama).
Ako je loše vrijeme, sušenje na zraku treba prekinuti te nastaviti na umjetnoj toplini, da voće ne bi počelo plijesniti.
Voće je dovoljno suho ako je svaki plod elastičan i savitljiv. Ako ga prerežemo, iznutra je suh, bez vodenih kapljica. Suho voće čuvamo u vrećama od rijetkog platna. Još su bolje metalne kutije ili omoti od celofana, jer je voće u njima zaštićeno od prašine i zagađivača. Povremeno voće treba pregledati. Svako voće koje je na vlažnom zraku upilo vlagu ponovo se suši da se ne uplijesni.
Suho voće upotrijebimo sirovo ili kuhano. Uvijek ga treba oprati. Prije kuhanja oprano voće namočimo, ostavimo stajati preko noći a zatim ga u istoj vodi skuhamo.

Jabuke

Suše se oguljene i s korom. Kora se posebno suši i od nje se kuha čaj ili pravi ocat. Plodovima odstranimo sjemenke te ih narežemo na kolutove ili kriške. Da ne potamne, prije sušenja ih potopimo u limunom začinjenu vodu (ili 2% otopinu limunske kiseline). Pri tome postupku izluči se dio vitamina i mineralnih tvari iz voća. Kolutove ili kriške složimo na rešetke ili nanižemo na konac. Prezrele, kašaste jabuke nisu za sušenje. Manje su ukusne slatke jabuke. Najukusnije su kisele jabuke. Temperatura pri sušenju ne smije biti viša od 70 °C (343 K).

Kruške

Sušimo ih kao jabuke, najčešće s korom, a sitne plodove cijele. Ogulimo samo bolje stolne
vrste. Cijelim plodovima damo ljepši oblik ako ih stisnemo napola suhe.
Tvrde kruške prije sušenja raspolovimo i napola skuhamo u slatkoj vodi. Na 1 I vode
stavljamo 200-250 g šećera. Napola kuhane dobro posušimo i stavimo na rešetke.
Kruške »moštnice« prije sušenja ostavimo da omekšaju. Temperatura u početku ne smije
biti previsoka jer se mogu pojaviti mjehurići. Za vrijeme sušenja plodove više puta
okrenemo.

Šljive

Šljive za sušenje uberemo tek kad uz peteljku povenu. Složimo ih na rešetke s peteljkom prema gore. Početna temperatura treba da bude niska, 40-45 °C (313-318 K). Sušeći ih okrećemo. Kada se plodovi smežuraju, povisimo temperaturu na 65-70 °C (338-343 K). Napola suhim plodovima možemo istisnuti koštice.
Oguljene suhe šljive (prunele)
Ne prezrele i lijepe plodove ogulimo tankim nožem te složimo na rešetke. Stavimo ih u poseban sanduk u kojem ih sumporimo da posvijetle. Otvorimo vrata pri dnu sanduka i unutra gurnemo malo žara koji pospemo šačicom sumpora ili na nj stavimo sumpornu traku. Vrata zatvorimo i nakon 2-3 sata izvadimo rešetke sa šljivama i izložimo ih suncu. Iz napola suhih šljiva istisnemo koštice, pazeći da plodovi ostanu lijepi, a zatim ih rukom spljoštimo. Ako je vrijeme loše, šljive sušimo u peći ili na ploči štednjaka. Šljive ćemo brže oguliti ako ih uronimo u vruću vodu a zatim kožu odvojimo prstima. Na ovaj način oguljene šljive nisu tako lijepe i svijetle kao u prvom slučaju, iako su sumporene. Od 100 kg svježih šljiva dobije se oko 17 kg suhih. Vrlo su dobre za kompot a cijena im je visoka. Čuvamo ih u drvenim sandučićima. Vremenom dobiju šećernu prevlaku. Čuvaju se na suhom i zračnom mjestu.

Sušenje šipka

Oprane plodove obrišemo čistom krpom. Slažemo Ih na rešetke i stavimo u sjenu. Ako je vrijeme loše, sušimo na umjetnoj toplini. Suhe plodove spremimo u celofanske ili platnene vrećice. Čuvamo ih u suhoj prostoriji da se ne navlaže.
Od suhog šipka kuhamo odličan čaj. Prije kuhanja plodove narežemo ili istučemo drvenim batićem, da se iz njih izluči više vitamina. Čaj je zdrav i vrlo prijatna kiselkasta okusa.
Borovnice, bazga, brusnice
Zrele i probrane bobe rasprostremo u tankom sloju na drvene rešetke. Sušimo ih na zraku, u toploj peći ili električnoj sušionici. Temperatura ne smije biti viša od 60-65 °C (333-338 K). Više ih puta promiješamo da se ravnomjerno posuše. Spremimo ih u vrećice, staklenke ili u limene kutije i držimo na suhom mjestu.

Sušenje mahuna

Mladim, nježnim mahunama s nerazvijenim zrnima odstranimo niti, odrežemo im krajeve i operemo. Uronimo ih na nekoliko minuta u posoljenu vruću vodu, posušimo u čistoj krpi i složimo na drvenu rešetku.
Suhe mahune spremimo u vrećice od rijetke tkanine. Prije kuhanja ih operemo i namočimo preko noći. Skuhamo ih u istoj vodi. Upotrijebimo ih za salatu, umak, juhu itd. Po okusu vrlo su slične svježim mahunama.
Grašak u mahuni sušimo kao i grah, samo mora biti vrlo mlad.

Sušenje gljiva

Suše se samo zdrave i ne prestare gljive. Ne sušimo gljive koje imaju ispod klobuka mekan zeleni sloj, kao ni one koje su ubrane po ružnom vremenu. Ne peremo ih prije sušenja. Ostružemo ih nožićem i narežemo na listiće. Navučemo ih na konac i sušimo na zračnom i vjetrovitom mjestu. Možemo ih staviti i na drvene rešetke. Temperatura ne smije biti previsoka da ostanu bijele. Ako je sušenje presporo, počnu se kvariti. Dobro osušene gljive, koje prilikom premještanja šušte, čuvamo u platnenim vrećicama na suhom mjestu.

Sušenje začinskog bilja


Začinsko bilje koje želimo sušiti treba brati rano ujutro, jer tada sadrži najviše mirisnih tvari. Tako se suši mažuran, bosiljak, majčina dušica, šetrajka (čubar), metvica, krasuljica, matičnjak, ružmarin itd.
Bilje sušimo, ako je moguće, u sjeni, na laganom vjetru. Na suncu ispari previše eteričnih ulja. Objesimo ga ili rasprostremo na rešetke. Prije sušenja ubrano bilje dobro očistimo i, ako je potrebno, operemo. Trebamo odstraniti zemlju i pijesak. Suho začinsko bilje za domaću upotrebu čuvamo u nepropusno zatvorenim posudama.
Svežnje začinskog bilja čuvamo u zatvorenim celofanskim vrećicama. Na isti način sušimo i razne dijelove biljaka za čajeve, kao npr. lazarkinju, bazgin cvijet, kamilicu, kadulju, pelin, kantarion i dr. Piretar ne sušimo jer izgubi miris. Njegovo lišće stavimo u šećer. Na isti način spremamo i lazarkinju.

http://www.kuharica.hr/savjeti/domacinstvo/susenje_najstariji_nacin_konzerviranja.html
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 11974
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 19.6.2011. ned. 17:29    Naslov: Citiraj i odgovori



Tradicija sušenja voća

Sušenje je sigurno jedna od najstarijih tehnika čuvanja hrane. Sušilo se na suncu, vatri i vrućem pijesku još od pretpovijesti. Sušenjem se reducira voda do nivoa na kojem više mikrobi i enzimi koji su odgovorni za truljenje i kvarenje hrane nemaju djelovanje. Sušilo se sve; meso, riba, školjke, povrće, voće, začini, gljive, a u suvremeno vrijeme i mlijeko, jaja…

Jabuke su se nekad u srednjem vijeku sušile cijele na konopu na zraku. Danas su izrezane na krugove i hrskave poput čipsa. Na svakoj tržnici postoji štand sa suhim voćem. Ima tu marelica, jabuka, šljiva, smokava, ali tu su i mango, kokos, banana, ananas, papaja. Prodaju se "u rinfuzi" i privlače svojim bojama i okusima. Ali ja sam ipak tradicionalist. Mene srce zaboli kad vidim u trgovini smokvu iz Tunisa i grožđice iz Grčke. O mangu da i ne govorim. Dok kod nas većinu smokava ni ne dotakne ljudska ruka, trgovci trljaju ruke. I zato kad biramo suho voće, krenimo od ovog našeg. Ali bacimo pogled i na ostalo ponuđeno.

Suhe smokve su nevjerojatno kalorična hrana. Imaju 275 kalorija u samo 100 grama. Bogate su šećerom i vitaminima. Sušene na suncu mogu se čuvati dugo vremena. Od suhih se može napraviti kompot, a mogu se skuhati i u vinu. U staroj je Grčkoj bilo zabranjeno neovlašteno trgovati smokvama (figama). Bile su cijenjene, ali i važna hrana za robove.

Grožđe sušeno na suhom zraku ima u sebi 60-70% prirodnog voćnog tj. groždanog šećera. Sušenjem je ostalo jednako vrijedno sastojcima osim vitamina C koji nestane. U Sjedinjenim Američkim Državama i Meksiku proizvode i grožđice bez sjemenki.

Datulja je plod palminog drveta. I danas su, što bi rekli Englezi "staple food", osnovna hrana pustinjskih zemalja. Postale su mi drage kad sam gladan u vlaku bio ponuđen od jednog Marokanca s komadom kruha i šakom datulja. Netko je izračunao da se palma upotrebljava na 800 različitih načina.
Datulje se najviše proizvode u Egiptu, Iranu, Iraku te Saudijskoj Arabiji. Kažu da ima oko 600 različitih uzgojenih vrsta. Na tržnicama sjevernoafričkih zemalja čovjek može redovito vidjeti barem pedesetak vrsta, raznih oblika i veličina. Najpopularnije su Asharasi, Barhi, Deglet Noor iz Tunisa, najčešća na europskom tržištu.

Ili ste možda za kikiriki. Kikiriki je mahunarka koja ima čudnovatu osobinu da joj plod sazrijeva u zemlji. Kikiriki je koncentrirana hrana. Negdje sam pročitao da pola kile kikirikija ima proteina, minerala i vitamina više nego pola kile telećih jetrica, više masnoće nego najmasnije vrhnje i više kalorija nego šećer. Pa sad razmislite kad sjednete pred knjigu sa zdjelicom kikirikija.

O vrijednosti oraha ne treba ni govoriti. To drvo porijeklom iz srednje Azije može živjeti i više od tristo godina te davati vrlo hranjive plodove. Sadrži vrlo cijenjeno ulje, a kažu da su tu i bjelančevine i ugljikohidrati te mnogo kalija, magnezija, fosfora i željeza, a i znatne količine B vitamina. Najbolji orasi su navodno iz Francuske (ma nemoj!). Bolji su što su svjetliji. Svašta kažu, ali ja ih ipak najviše volim u orehnjači.

Suhe šljive i orasi, mi smo diko siromasi - kaže narodna pjesma, ali kad malo bolje pogledam po placu, nisu orasi, bademi i suho voće baš ni tako jeftini.

http://www.coolinarika.com/magazin/clanak/tradicija-susenja-voca/
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 11974
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 19.6.2011. ned. 17:31    Naslov: Citiraj i odgovori

Sušenje – konzerviranje dehidracijom

Cilj svakoga konzerviranja je spriječiti te procese, dakle mikroorganizmima, kako skraćeno zovemo štetne gljivice plijesni i i bakterije, oduzeti za život i razmnažanje prijeko potrebnu toplinu i vlagu.
Trajnost namirnica možemo djelotvorno produljiti jednostavno snižavanjem temperature namirnica u hladioniku, ali samo za relativno kratko vrijeme. Znatno trajniji i djelotvorniji je postupak dehidracije, oduzimanja vode, ili jednostavnije rečeno - sušenje. Pritom treba znati i voditi računa o tome da mnoge štetne gljivice plijesni tek kod manje od 15% vode u namirnici počinju svoje kvarljivo djelovanje.S druge strane, većina bakterija se već kod 35% vode u namirnici nemogu više razmnožavati.

Što se događa tijekom sušenja?


Zagrijani zrak koji struji oko plodova suši, tj. isparava sloj vlage na njihovoj površini, potom se izgubljena vlaga opet nadoknadi iz dubljih slojeva, p o n o v n o ispari, itd. P o s t u p a k je brži ako je temperatura okoliša ili u prostoriji viša. Naravno, važna je propustljivost za vlagu u tkivu voća, povrća ili začinskoga bilja, te veličina površine s koje se isparuje vlaga. Veća propustljivost i veća površina znače brže i temeljitije sušenje. Kod sušenja, zagrijavanje ne služi za uništavanje mikroorganizama kao kod sterilizacije; ono samo određuje stupanj dehidracije. Prema tome, najvažniji preduvjeti za sušenje su strujanje suhoga zraka i toplina.

Kod raznih postupaka sušenja, uvijek se postupak nastoji provesti brzo i jednoliko. Međutim, najveća moguća temperatura nikako nije i najbolja, jer velika vrućina razgrađuje vrijedne sastojke i ubrzava one kemijske procese u organskom tkivu plodova koji umanjuju hranidbene vrijednosti (oksidacija, potamnjenje i dr.), površina voća postane tvrda i Ijuskava, plodovi postaju neukusni i mikroorganizmi djelomice prelaze u stabilnije i trajnije oblike koji se poslije u idealnim temperaturnim uvjetima ponovno razviju u aktivne i štetne bakterije. Osim toga, veća temperatura znači veće troškove energije.

Niske temperature također treba izbjegavati, jer uzročnici truleži imaju tada dovoljno vremena za razmnožavanje i djelovanje na plodove koji se suše, i to prije mogućega djelovanja dehidracije. Stoga treba birati najpovoljnije temperature, a one su ovisno o kulturi između 30° i 70°C. Pri tome svakome ostaje izbor između ekonomičnijeg, bržeg sušenja, ili vrjednijega i većeg sadržaja hranjivih tvari kod polaganijega i obazrivijega sušenja.

Posebne prednosti sušenja


Uprkos poplavi konzervi i sve većoj uporabi škrinja za zamrzavanje, raste zanimanje za prodaju industrijski sušenog voća i povrća. Tome je više razloga: prvo, posljednjih godina pučanstvo se sve više okreće prirodi, metodama zdrave prehrane i vlastitu zdravlju; drugo, ponovno raste zanimanje da nešto učinimo sami, primjenjujući stare i prokušane tehnike i recepte, tj. okrećemo se starinskoj kuhinji u kojoj je suho voće imalo važnu ulogu. Suha hrana iz vlastite proizvodnje samo je drugi oblik izvorne prehrane svježim namirnicama bez bilo kakvog dodavanja kemijskih konzervansa. U mnogim slučajevima, taj postupak mijenja okus i miris živežnih namirnica biljnoga podrijetla. Neke vrste voća sušenjem čak poprimaju intenzivniji i bolji okus, istovremeno zadržavaju koncentrirane hranjive tvari, postaju slađe i otvaraju time mnoge nove mogućnosti pripravljanju jela.
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
Prethodni postovi:   
Započni novu temu   Odgovori na temu    Zemljani -> Recepti Vremenska zona: GMT + 02:00.
Stranica 1 / 1.

 
Forum(o)Bir:  
Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.


Powered by phpBB
HR (Cro) by Ančica Sečan