Solanin je toksični glikoalkaloid is krumpira, ali i drugog povrća kao što je patlidžan i rajčica koji se nalazi u i ispod kožice. On ima funkciju da biljku zaštiti od nametnika, dakle ima antifungicidno i antipesticidno djelovanje. Solanina ima i u svim ostalim dijelovima biljke.
Najveći dio tog alkaloida skine se guljenjem krumpira zbog čega nema nikakve opasnosti za zdravlje, ali npr. kada se u vrijeme nestašice hrane (tijekom rata) koristila i zelena masa krumpira, intoksikacije nisu bile rijetka pojava. Mogu se otrovati i svinje ako im se za prehranu daju lupine koje nisu dovoljno prokuhane.
Velika toksičnost
Suprotno općem mišljenju solanin je vrlo toksičan pa i male količine mogu izazvati akutnu intoksikaciju koju karakterizira povraćanje, znojenje, grčevi u želucu i crijevima, aritmije srca, glavobolja, itd.
Ako dođe do halucinacija i proširenih zjenica znak je to vrlo snažnog otrovanja. U najtežim slučajeva otrovanje solaninom može završiti fatalno.
Najbolji dokaz toksičnosti solanina jeste njegovo prisustvo u velebilju (Atropa belladona) iz obitelji Solanacae i njenim bobicama iz kojeg se dobiva i drugi alkaloid koji se koristri u medicini posebno u okulistici.
Stabilnost solanina
Mogli bismo reći da je solanin dosta stabilan kod povišene temperature.
Prženjem u kupki od ulja pri temperaturi od 170°C (kao što je slučaj kod prženja u fritezi), solanin se u najvećoj mjeri inaktivira, ali kuhanje nema gotovo nikakvog učinka dok zagrijavanje u mikrovalnoj inaktivira samo manji dio solanina.
Solanin je koncentriran u proklijalom krumpiru pa je i to bilo problematično u vrijeme rata jer je sav krumpir (zbog nedostatka kemijskih sredstava zaštite) bio proklijao. Jedini spas bio je debelo guliti koru krumpira.
Što utječe na koncentraciju solanina?
Postoji nekoliko biljnih bolesti koje provociraju višestruko veću količinu solanina od uobičajenog sadržaja. Ako krumpir dulje vremena stoji na svijetlu, u njemu koncentracija solanina također raste. Čak i mehaničko oštećenje krumpira za vrijeme vađenja iz zemlje uzrokuje dramatični porast solanina.
Primjerice, prosječan sadržaj solanina uobičajeno iznosi 0, 2 mg/g kod krumpira, a kod krumpira koji je izložen svijetlu sadržaj poraste na 1 mg/g. Ne bi trebalo čuditi mišljenje nekih stručnjaka koji su povezali porođajne abnormalnosti s čestim konzumiranjem krumpira kao što je slučaj u Njemačkoj. Sve to nam ukazuje na potrebu opreza.
Dokazano je da doza od 2-5 mg/kg tjelesne mase može izazvati jake znakove intoksikacije, a samo malo više tj. 6 mg/kg može biti fatalno. Već 8-12 sati nakon uzimanja hrane koja sadrži solanin nastupaju tipični znakovi otrovanja, ali ima slučajeva kad se simptomi pojavljuju već 30 minuta nakon konzumiranja solanina.
Kako djeluje?
Mjesto na koje djeluje solanin u tijelu pokazuje da se radi o opasnom otrovu; naime, solanin izaziva kemijsku interakciju s mitohondrijalnom membranom u stanicama što za posljedicu ima relativno brzu smrt stanice (apoptozu).
Tijekom povijesti događala su trovanja solaninom. Jedno od velikih trovanja dogodio se u južnom Londonu kada je 78 učenika konzumiralo kuhani krumpir koji je očito zbog nekog razloga sadržavao visoku konvcentraciju solanina. Znakovi trovanja su se pojavili nakon 14 sati, ali su bili vrlo dramatični (povraćanje, preznojavanje, drhtanje, jaka glavobolja, proljev, grčevi). Neki su dječaci danima poslije halucinirali. Očito, iluzija je da se kuhanjem krumpira problem solanina može učinkovito riješiti, a takvih otrovanja nažalost bilo je još.
Kako izbjeći trovanje solaninom?
Ako je krumpir gorak (svi alkaloidi su uglavnom gorki) znak je da solanina ima dovoljno da izazove trovanje. Ima još jedan znak raspoznavanja, nikad ne treba jesti krumpir koji je zelen ispod kožice.
http://www.coolinarika.com/magazin/clan ... -krumpiru/
Biljke noćnih sjena i Solanin
Biljke noćnih sjena i Solanin
Zadnja izmjena: Ogi, dana/u 18 lip 2011, 16:20, ukupno mijenjano 3 puta.
Biljke noćnih sjena
Biljke noćnih sjena skupina su namirnica u koju ubrajamo krumpir, rajčicu, papriku, patlidžan i duhan. Sve te biljke pripadaju istoj obitelji Solanaceae koja je u Europi bila nepoznata do 16. stoljeća, a koju su Španjolci donijeli iz Južne Amerike. Zbog lakog uzgoja počele su se sve više koristiti zamjenjujući dotad tradicionalne žitarice zob, ječam, proso…
Biljke noćnih sjena sadrže visok postotak alkaloida, kemijske supstance koje su plod metabolizma biljke, a ti alkaloidi stimuliraju, halucinogeni su i otrovni. Te otrovne tvari ne uništavaju se kuhanjem, a premještaju kalcij iz kostiju u zglobove, bubrege, arterije i druge dijelove tijela gdje mu nije mjesto. U makrobiotičkom pristupu prehrani te se biljke ne preporučuju za svakodnevno konzumiranje, pogotovo ako postoje zdravstveni problemi. No, isto tako se mora naglasiti da isu zabranjene, baš kao nijedna druga namirnica.
Biljke noćnih sjena skupina su namirnica u koju ubrajamo krumpir, rajčicu, papriku, patlidžan i duhan. Sve te biljke pripadaju istoj obitelji Solanaceae koja je u Europi bila nepoznata do 16. stoljeća, a koju su Španjolci donijeli iz Južne Amerike. Zbog lakog uzgoja počele su se sve više koristiti zamjenjujući dotad tradicionalne žitarice zob, ječam, proso…
Biljke noćnih sjena sadrže visok postotak alkaloida, kemijske supstance koje su plod metabolizma biljke, a ti alkaloidi stimuliraju, halucinogeni su i otrovni. Te otrovne tvari ne uništavaju se kuhanjem, a premještaju kalcij iz kostiju u zglobove, bubrege, arterije i druge dijelove tijela gdje mu nije mjesto. U makrobiotičkom pristupu prehrani te se biljke ne preporučuju za svakodnevno konzumiranje, pogotovo ako postoje zdravstveni problemi. No, isto tako se mora naglasiti da isu zabranjene, baš kao nijedna druga namirnica.
Zadnja izmjena: Ogi, dana/u 18 lip 2011, 15:45, ukupno mijenjano 1 put.
Solanin je toksični glikoalkaloid iz biljki porodice Solanaceae (krumpir, rajčica, patlidžan) koji može biti uzrokom otrovanja. Za razliku od mnogih drugih otrova u hrani, vrlo je stabilan pa se kuhanjem ne može u potpunosti razložiti. Podnošljivost solanina varira, ali se smatra da doza od 200 mg (2,8 mg/kg tjelesne težine) može izazvati akutno otrovanje. Solanin blokira enzim kolinesterazu, što je vrlo slično načinu djelovanja nekih bojnih otrova i insekticida.
http://www.coolinarika.com/magazin/preh ... s/solanin/
Mesnati dio patlidžana sadrži dosta solanina, gorke glikol-alkoloidne supstancije, što su plodovi stariji, sadržaj solanina je veći, stoga nisu za jelo zbog svoje gorkosti.
http://www.zzjzpgz.hr/nzl/21/voce.htm
http://www.coolinarika.com/magazin/preh ... s/solanin/
Mesnati dio patlidžana sadrži dosta solanina, gorke glikol-alkoloidne supstancije, što su plodovi stariji, sadržaj solanina je veći, stoga nisu za jelo zbog svoje gorkosti.
http://www.zzjzpgz.hr/nzl/21/voce.htm
Gluten, gliadin, lektini i WGA
Mnogi brkaju gluten, gliadin, lektine i WGA (agglutinin iz psenicne klice). Gluten je izvedenica iz latinskog i znaci ljepilo. I jest ljepljiv. To je mjesavina pohranjenih biljnih proteina prolamina i glutelina. U psenici prolamin je gliadin a glutelin je glutenin. U drugim zitaricama se nalaze druge vrste prolamina i glutelina. Dakle postoje razlicite kombinacije glutena i njegovih komponenti kod razlicitih zitarica. U obicnom jeziku se gluten najcesce koristi za gliadin iz psenice. Od gliadina postoje opet razlicite vrste, tako da prica o glutenu nije bas jednostavna.
O lektinima je vec nesto receno i oni se ne nalaze samo u zitaricama vec i u mahunarkama, nightshades vrsti povrca (krumpir, rajcica, paprika, patlidjan) kao i u mlijecnim proizvodima. WGA je jedan od mnogih lektina i nalazi se u psenici i poznat je kao glavni uzrocnik celijakije. Uglavnom se moze reci da i gluten i lektini uzrokuju istu vrstu problema.
Mnogi brkaju gluten, gliadin, lektine i WGA (agglutinin iz psenicne klice). Gluten je izvedenica iz latinskog i znaci ljepilo. I jest ljepljiv. To je mjesavina pohranjenih biljnih proteina prolamina i glutelina. U psenici prolamin je gliadin a glutelin je glutenin. U drugim zitaricama se nalaze druge vrste prolamina i glutelina. Dakle postoje razlicite kombinacije glutena i njegovih komponenti kod razlicitih zitarica. U obicnom jeziku se gluten najcesce koristi za gliadin iz psenice. Od gliadina postoje opet razlicite vrste, tako da prica o glutenu nije bas jednostavna.
O lektinima je vec nesto receno i oni se ne nalaze samo u zitaricama vec i u mahunarkama, nightshades vrsti povrca (krumpir, rajcica, paprika, patlidjan) kao i u mlijecnim proizvodima. WGA je jedan od mnogih lektina i nalazi se u psenici i poznat je kao glavni uzrocnik celijakije. Uglavnom se moze reci da i gluten i lektini uzrokuju istu vrstu problema.
Biljna porodica Solanaceae obuhvaća mnoge biljne vrste koje su veoma toksične. Najpoznatiji primjeri su Atropa belladonna, Datura stramonium, Hyoscyamos niger, Mandragora officinarum, Nicotiana tabacum. Za njihovu toksičnost su odgovorni tropanski alkaloidi poput atropina, hiosciamina, nikotina i skopolamina koji se nalaze u svim djelovima biljke, od korijena, preko stabljike, listova i cvjetova, pa sve do plodova i sjemenki. Često neinformiranosti dovodi do slučajeva nenamjerne intoksikacije, ali su zabilježeni i slučajevi namjernog uzimanja nekih biljaka (primjerice to su velebilje, kužnjak, crna bunika). Trovanje može imati fatalne posljedice tj. može završiti smrću. Do slučajeva nenamjernog trovanja najčešće dolazi zbog toga što ljudi nerijetko zamjene plodove ovih biljaka za neke druge, inače netoksične, biljke. Česti su slučajevi trovanja i kod djece koja stavljaju lišće, cvijeće, stabljike ili plodove u usta a i da nisu svjesni opasnosti koja vreba iz naoko vrlo lijepih biljaka. Zbog samog mehanizma djelovanja biljaka koje ostvaruju antikolinergične učinke (halucinacije, retencija urina, crvenilo kože, midrijaza), česta je i njihova zlouporaba. Prvenstveno se koriste kao legalna i besplatna droga zbog svog halucinogenog djelovanja. U želji da se postignu jače i dugotrajnije halucinacije poseže se za većom količinom najčešće plodova ili sjemenki, naravno, bez ikakve svjesti o mogućoj opasnosti, što dovodi do teških slučajeva trovanja.