Evo da jos malo detalja dodam o onom putovanju:
Na dan sam vozio izmedu 80-130 km, ovisno o uvjetima, okolisu ili drugim stvarima, ali najmanje je u pitanju bilo vrijeme, imao sam ga do krova i ako se netko upusti u takvu avanturu ne valja zuriti nikuda. Bitno nije stici od jednog mjesta do drugog nego isto su vazni i svi dozivljaji usput.
Bicikl sam znao da natrpam toliko da je imao do 60 kg sve zajedno sa prtljagom, vodom i klopom. Tome se jos dodalo mojih 84 kg i to sam sve morao da pokrenem...
Nije nesta bilo pretesko, zahvaljujuci jednim povijesnim izumom: tocku!
Jednom kada se takav stroj pokrene tesko ga zaustaviti, kretao sam se vecinom brzinom od oko 20km/sat, nekad brze i nekad sporije...
Kvarova nisam imao puno, mozda sam oko 20 puta krpao unutrasnju gumu i jednom sam mjenao lanac i vanjsku gumu, sve ostalo radilo je kao podmazano. Bas mi je bila neka fora usred israelske pustinje na temperaturi od 45 popravljati gumu, uff!
Nesta najgore mi se desilo u Rumuniji kad su me mjestani pozvali kod sebe na nocenje. Ponudili su mi neku corbu, a prije toga sam im pokusao objasniti kako se hranim. Ok, jedem onu corbu i ocekujem da su shvatili kad zagrizem kao u neki dzon od cipele-fuuuuuuj!
Ono je bio neki komad jedne mrtve svinje, odmah sam to izvadio van i nisam mogao dalje jesti. Nikada prije mi se nije nesta ni slicno desavalo pa to nisam ocekivao. Objasnim ja njima da to ne moze i dadu mi neke biljne hrane, vise ne sjecam cega ali sam bio kao traumatiziran poslije onog dozivljaja.
Na voznji sam najvise volio biti u brdima, ubija me od dosade kada dugo vozim samo po ravnome. Osim toga gdje je uspon bit ce i pad
Zato sam bas i trazio takve terene umjesto da ih izbjegavam, i priroda je bila zanimljivija nego u razini.
U Turskoj sam malo poceo zuriti, ipak sam se nakon nekoliko mjeseci u tudini pozeljeo mojih koji su trebali skoro doci u Hrvatsku.
Tako da mi nije trebalo ni 20 dana iz Ankare do Hrvatske. Kad sam stigao u Slavonski Brod kod tetke sam saznao da su mi roditelji stigli u Oriovac samo jedan sat prije mene.
Posli smo istom cilju, samo sto je Mladen krenio pola godine prije i obisao sredozemno more a mama i tata su posli direktnim putem u Slavoniju i nasli se tamo skoro u isti trenutak.
Nakon jednog tjedna koji smo zajedno proveli su mi ponudili da me povezu u Svicarsku. Gdje bi ja sada kad sam prosao sjevernu Afriku sjeo u jedan automobil samo da jos predjem te bjedne Alpe? Ni govora!
Tako sam se za manje od deset dana vratio iz Hrvatsku u Svicarsku
pa pisi jos hehe
