Porijeklo zumbula je južno-zapadna Azija a dolazi u Europu već u 16 stoljeću. Postoje dvije vrste zumbula: rimski zumbul (lat. Hyacinthus orientalis albulus) koje ima rjeđe cvjetove i ima intenzivniji miris a može bit u bijeloj, ružičastoj i plavo-ljubičastoj boji. Holandski zumbul (lat. Hyacinthus orientalis) koji ima gušče zbijene cvjetove ima slabiji miris te može biti u bijeloj, krem, roza, crvenoj, ljubičastoj boji.
Biljka naraste 20-30 cm u visinu ima tanke duguljaste mesnate listove zelene boje iz koje izlazi debela stapka sa cvatom po njoj. Sadi se u jesen u vrt ili u posude koje treba spremiti u kuću da se ne smrzne ali ukoliko je posaditi u vrt to se neće dogoditi.
Lukovicu treba posaditi u bogatu humusnu propusnu zemlju na dubinu od 15- 20 cm te razmak između lukovica od 15-20 cm. Dobro ih utisnite tako da ne ostane rupa ispod lukovice da ne dođe do truljenja. Nakon što smo ih posadili treba čekati proljeće da izrastu i vidimo plod našeg truda. Cvat se može rezati i staviti u vazu.
Lišče ne treba odrezati nakon cvatnje nego ostaviti da prirodno uvene i tako stvori granu za lukovicu da ponovno iznikne u proljeće. Takve lukovice ostavite u zemlji, jer nema potrebe da ih vadite a ukoliko kupujete lukovice zumbula u trgovini ili u vrtnim centrima obratiti pozornost da je lukovica tvrda, da nije nagnječena ili bilo kako oštećena.
Izvor: http://www.cvijet.info
kod mene tj. mame još u pupovima
