ogi je napisao/la:
Dodaci prehrani posebno su popularni u proljeće i u zimi, kada, prema uvriježenom mišljenju i usmenoj predaji, treba uzimati dodatne vitamine i minerale jer je “organizam iscrpljen” ili se pak mora pripremiti za nadolazeće viroze. Jeli to baš tako? Naime, točno je da dodaci prehrani mogu koristiti u određenim situacijama koje su medicinski opravdane, međutim postoje neke zablude da svi moramo uzeti kuru multivitamina, minerala i kojekakvih biljnih produkata kako bi se organizam ili “probudio iz zimskog sna” ili borio protiv gripe i viroza.
Postoje točno određene medicinske indikacije za uzimanje multivitaminskih pripravaka, a to je kronična neishranjenost, anoreksija, bulimija, anemije, iscrpljujuće bolesti poput raka, neke bolesti probavnog sustava kao sto su crijevne, zelučane i jetrene bolesti, dugotrajna terapija nekim lijekovima i sl. U takvim slučajevima vitamini i minerali se ili ne apsorbiraju u organizmu u dovoljnim količinama ili se pak ubrzano troše (proljevi, krvarenja, iscrpljenost zbog bolesti i sl.).
Samo neki vitamini se mogu “potrošiti”, poput vitamina topljivih u vodi, a to su kompleksi vitamina B ili vitamin C. To je u slučj kod alkoholizma, bolesti želuca (gastritis) i jetre (ciroza), te kod raka debelog crijeva ili pak kod kroničnih upalnih bolesti crijeva poput Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa. Minerali kao sto je kalij ili natrij pojačano se “troše” kod uzimanja lijekova za izlučivanje tekućine tzv. diuretika koji su česti u terapiji povišenog krvnog tlaka i zatajenja srca.
Željezo može nedostajati kod jakih krvarenja bilo kojeg uzroka. Vitamin K, neophodan u procesu zgrušavanja krvi također može nedostajati kao posljedica ili jakih krvarenja ili uzimanja lijekova protiv zgrušavanja krvi tzv. antikoagulansa. Dodatno uzimanje vitamina koji su topljivi u mastima kao sto su to vrlo popularani antioksidansi (vitamini koje štite stanicu od ostećenja, starenja i raka?) vitamin A i vitamin E, nema apsolutno nikakvo znanstveno utemeljeno opravdanje jer se ovi vitamini talože u masnom tkivu te se prema potrebama organizma otpuštaju u tkiva.
Kada dodaci prehrani mogu štetiti i kada njihovo uzimanje ”na vlastitu ruku” može biti opasno? I što se to krije u bočici koju kupujete u ljekarni? Što se smije zajedno uzimati, a što ne? To su pitanja na koja liječnici, ali i ljekarnici moraju jasno odgovoriti i u skladu s relevantnim znanstvenim istraživanjima. Naime, neki od ovih produkata sadrže aktivne supstance koje jako utječu na organizam te u nekim slučajevima postoji međudjelovanje između samih produkata, ali je i često međudjelovanje s određenim lijekovima koje osoba povremeno ili trajno uzima. Ne treba ni spominjati da niti jedan vitamin, mineral ili biljni produkt nikako ne smije i ne može biti zamjena za lijek, i neće izliječiti nijednu do sada poznatu ljudsku bolest. Uzimanje ovakvih dodataka prehrani zajedno sa lijekovima (češnjak za tlak i sl.), a sve to najčesće prema “usmenoj predaji”, bez ikakve konzultacije s liječnikom može dovesti do situacija koje su opasne po zdravlje, ali koji put po život konzumenta. Navedimo neke primjere.
Kalcij utječe na lijekove za srce, na diuretike kao i na lijekove protiv kiseline ili čira -antacide.
Magnezij se ne smije uzimati sa diureticima tipa furosemida, antacidima i nekim lijekovima za rak jer može osim grčeva i proljeva izazvati i trovanje sa zatajenjem bubrega, slabosti mišića, smušenosću, jakim padom tlaka, teškoćama u disanju te srčanom aritmijom.
Vitamin K se ne smije uzimati s lijekovima protiv zgrušavanja krvi kao sto su varfarin ili kumadin.
Folna kiselina može međudjelovati s lijekovima za epilepsiju, dijabetes, Crohnovu bolest, sedativima, diureticima i lijekovma za rak. Također oprez sa uzimanjem folne kiseline s vitaminom B12. Naime, višak folne kiseline može prikriti stvarni manjak vitamina B12 te posljedično može doći do trajnog ostećenja živaca.
Visoke razine jednog od popularnih minerala, selena (preko 400 mikrograma dnevno), mogu dovesti do ozbiljnog stanja tzv. selenoze koja se očituje želučanim smetnjama, gubitkom kose, bijelim noktima, karakterističnom zadahu (poput česnjaka) umoru, i ostećenju živaca.
Visoke doze vitamina A, koji se reklamira kao sredstvo protiv starenja kože i raka dokazano ostećuje fetus, jetru, uzrokuje osteoporozu. Posljednja klinička istraživanja govore da vitamin A povećava rizik od raka pluća kod pusača.
Vitamin B6, koji se preporučuje za predmenstrualni sindrom (PMS) od kojeg pati većina žena uzrokuje tzv. senzornu neuropatiju tj. ostećenje živaca u rukama i nogama, sto je dokazano na 23 od 58 žena koje su ga uzimala u kliničkoj studiji. Također je dokazan njegova potpuna neučinkovitost kod PMS-a. Nedavno je u časopisu Journal of American
Medical Association objavljeno da famozni vitamin E, reklamiran kao “eliksir mladosti” ne samo da ne pomladjuje nego povisuje rizik od zatajenja srca kod osoba koje imaju dijabetes ili aterosklerozu, te moguće povećava rizik od nekih vrsta raka. To se objašnjava teorijom da zapravo uzimanje dodatnih doza vitamina E narušava prirodnu razinu ovog vitamina, ali i svih ostalih antioksidansa u organizmu. Smatra se da u ovom momentu u SAD-u 80 milijuna ljudi uzima vitamin E u nekom obliku. Studija koja je rađena kroz 15 godina na osobama koje su uzimale manje od 400 mg vitamina E je pokazala 13% ovih ispitanika danas boluje od srčanog zatajenja.
Što je s preparatima biljnog podrijetla koje ljudi vole uzimati u uvjerenju da su prirodni, zdravi te manje opasni od lijekova? Što se uopce nalazi u bocici na kojoj pise Ginko biloba, Ginseng, Gospina trava, Česnjak, Celer, Ehinaccea, Melatonin, Valeriana itd.? Sto je s dozama koje su napisane na bočici i koje konzumenti ili ne razumiju ili im se čini da je jedino važno da piše da “1 ili 2 kapsule zadovoljava dnevne potrebe organizma”?
Primjerice čaj od mente je preporučljiv u normalnim dozama, ali ekstrakt mente u obliku uljnih kapsula vrlo je toksičan. Kolike su to zaista “dnevne potrebe organizma i tko je to pozvan preporučiti? To nitko od kupaca, ako nije stručnjak ne zna. Do današnjeg dana ne postoji niti jedan relevantni znanstveni dokaz da je istina ono sto piše na bočici bilo kojeg od dodataka prehrani. I to je jedina znanstvena činjenica. Nitko ništa ne može garantirati, osim proizvođača koji sam sebe reklamira pamfletima “da je a supstanca 100% djelotvorna, prirodna”, i sl. FDA to niti garantira niti preporučuje.
Primjerice vrlo popularan biljni antidepresiv tzv. Gospina trava u zadnje je vrijeme izazvala velike kontroverze, polemike i zabrinutost kako u FDA, tako i u svim relevantnim znanstvenim i medicinskim institucijama. Slično je i s Ehinacceom, melatoninom, PC-SPES-om, ginsengom, ginkom pa čak i česnjakom i celerom u previsokim dozama. Prema tome kada slijedeći put zavirite u ljekarne, pripazite na to što se nalazi u bočici!
PACIJENT DANAS - f armakolog