Orah

[Ogi]

Oraha je svima dobro poznat. U našem jeziku je cijela skupina plodova po njemu dobila ime - orašasti plodovi.
Postoje mnoge podvrste u čijem imenu možemo prepoznati mjesto uzgajanja i podrijetla - npr. engleski orah, pariški orah, kalifornijski orah i slično.

Orasi su veoma bogati mnogih hranjivim tvarima. U njimu su zastupljene sve potrebne aminokiseline, čak i one esencijalne, tako da je on odlična nadopuna bjelančevina u vegetarijanskoj prehrani.
Što se tiče masnoća, obični orah nema u svom sastavu kolesterola, a njegove su masne kiseline u najvećem postotku nezasićene.
Od mnogostruko nezasićenih masnih kiselina nalazimo omega 3 i omega 6 masne kiseline. Omega 3 masne kiseline su dosta rijetke u našoj prehrani, a veoma su važne naročito za pravilan rast i razvoj djeteta, imaju zaštitnu ulogu protiv srčanog infarkta i moždanog udara, smanjuju sklonost infekcijama jačajući imunitet, pružaju određenu zaštitu protiv autoimunih bolesti, smanjuju rizik za određene vrste raka. Dakle, iako je veoma bogat masnoćama, orah ih sadrži u najzdravijem obliku, tako da je u biti njegov utjecaj na kolesterol u krvi pozitivan. Orah snižava kolesterol u krvi i spada među preporučenu hranu za ljude koji imaju problema sa povišenim masnoćama.
Određeni vitamini i minerali su također značajno zastupljeni u orahu - tiamin, vitamin B6, folna kiselina, željezo, cink, bakar, magnezij, fosfor i kalij.
Količina natrija je veoma niska u orahu, a istovremeno on donosi organizmu veoma potrebna biljna vlakna.

Možete ga koristiti na mnogo načina - u muslima, samljevenog u raznim jelima (naročito se slaže uz soju, kojoj poboljšava okus - u sarmama, gulašima, i slično). Samljeveni orah se može koristiti i u vegetarijanskim namazima uz različite dodatke; a konačno možete koristiti orah i jednostavno u prirodnom obliku.

[Ogi]

U vrtovima, voćnjacima i seoskim dvorištima, između ostalih voćnih vrsta, nalazimo i orahe, koji ljeti daju ugodan hlad, a u jesen nas obdaruju plodovima.

Velika većina oraha je sjemenska, uzgojena iz ploda. Plod ne prenosi sve dobre osobine na tako uzgojeno drvo, te nam se nakon deset godina pokaže kako nismo uzgojili najbolju sortu. Orasi, takozvani koščaki, imaju male plodove s tvrdom ljuskom, dok kod pojedinih stabala s debljim plodovima, njihovu meku, nezaštićenu ljusku vrlo lako probijaju i uništavaju ptice, kada takvi plodovi padnu na zemlju, jezgre ploda lako napada plijesan. Debeli (krupni) plodovi imaju i taj nedostatak, da im je jezgra u usporedbi s veličinom ploda izuzetno mala. Velike štete na tim stablima prouzrokuje proljetni mraz (pozebe), zbog kojeg plod može potpuno izostati.

Orasi kasne vegetacije imaju kraće vrijeme rasta, a u proljeće kasnije pupaju, dok u jesen normalnu dozrijevaju. Otporniji su i na bolesti, a plodove daju već prve godine po sadnji. Plodovi tih oraha imaju brojne dobre osobine i primjerenu debljinu. Dioba jezgre, ovisno o sorti, je od 45% do 58%. Ljuska im je primjereno tvrda, lijepo zatvorena i donekle glatka, a svijetle i ukusne jezgre sadrže dosta masti i bjelančevina. Sadnice imaju visok genetski potencijal, visoku rodnost, što ovisi o tome da li su rodne i lateralne (postrane) grane, te o broju ženskih cvjetova. Sadnice oraha, obično dvije godine nakon prve pojave ženskih cvjetova, oblikuju i muške cvjetove (mačice).

Sve sorte oraha su cijepljene (kalemljene), dvogodišnje sadnice, u ponudi sadnica je 17 sorti: GEISENHEIM sel. – 1239, GEISENHEIM sel. – 139, LARA, JUPITER, RASNA, ADAMS, HARTLEY, ELIT, FRANQUETTE, PARISIENNE, MB-24, NS-kasni, FERNOR, FERNETTE, MEYLANNAISE, KASNI GROZDASTI, RONDE de MONTIGNAC.

NAČINI SADNJE:

* pojedina stabla oraha sadimo tako, da svojom sjenom ne štete drugim biljkama, posebice stoga što cijepljen orah ne raste toliko u visinu kao necijepljen orah.
* isto tako sadimo orah na manje primjeren teren – kamenit, glinen, te sjeverniju stranu sa slabijom osunčanošću;
* orah možemo saditi i u drvored - uz cestu, ogradu ili kao zaštitu za vrt;
* možemo saditi i čiste orahove nasade – po sustavu istostraničnog trokuta zbog boljeg osvjetljenja. Razmak između sadnica ovisan je o položaju, nagibu terena, bujnosti sorti i kvaliteti zemljišta;
* nasad oraha sadimo zajedno s nasadima drugih voćnih vrsta. Cijepljeni orasi dosižu punu rodnost poslije 15 godina, kada krošnje popune cijeli prostor. Do tada možemo redni i mogući međuredni prostor popuniti nekom drugom voćnom vrstom koja će roditi u najkraćem vremenu. Poslije petnaestak godina možemo je postupno iskrčiti iz nasada oraha. Među mladi nasad oraha sadimo breskve, marelice, višnje i lješnjake. U prvim godinama možemo uzgajati jagode, maline, ribizl i slično.

Prilikom sadnje pojedinih orahovih stabala ili nasada važan je pravilan izbor sorti, kako glavnih, tako i oprašujući ih, ovisno o vremenu vegetacije. Kod oraha, koji se oprašuje vjetrom, visoku rodnost postižemo primjerenim sortama koje su skladne po vremenu cvjetanja. Prilikom sadnje ne radimo ništa na pamet, već uzimajući u obzir sve uvjete, napravimo nacrt sadnje.

Izrigolan, duboko prekopan ili izoran i dobro pognojen teren očistimo od svih starih panjeva i korijenja, te ga iskolčimo. Ukoliko teren nije izrigolan, iskopamo veće sadne jame i dobro ih pognojimo. Prvih par godine sadnica zahtijeva jaku zaštitu (oporu) jaki kolac, tako da je vjetar i drugi vremenski uvjeti ne oštete. Prvih godina također oblikujemo krošnju, poštujući visinu debla, prvih rodnih grana i njihov pravilni raspored. Uzgojni oblik krošnje je okrugao ili piramidalan. Djelomičnim skraćivanjem voditeljice na vrhu debla i rodnih grana potičemo rast postraničnih izdanaka, čime pripomažemo visokom rodnom potencijalu lijepo razraslih grana krune stabla u kasnijim godinama razvoja. Ono što je potrebno režemo u proljeće, a ostalo u ljetnoj rezidbi u kolovozu. Sve nastale rane zaštitimo pastom za cijepljenje.

Tlo pod stablima prvih godina ostavljamo neobrašćeno, što postižemo čistim obrađivanjem, košnjom, malčarenjem ili prskanjem herbicidima , oko stabla nabacamo košenu travu. Po potrebi, od proljeća do ljeta, sadnicu dohranjujemo, prskamo i gnojimo putem listova.

Prije berbe plodova, tlo ispod stabala potrebno je očistiti, kako bi se plodovi lakše brali. Dozrele plodove otresamo sa stabla, no ne tresemo ih nikakvim pomagalima, jer time oštećujemo rodne grane i smanjujemo prinos slijedeće godine. Obrane plodove sušimo u polusjeni ili u zračnom potkrovlju.

Imamo i mlađi nasad cijepljenih oraha posađenih godine 1992., koji svake godine dopunjujemo novim sortama, kao što su: ELIT, FRANQUETTE, PARISIENNE, MAYLANNAISE, MB-24, JUPITER, LARA, ŠAMPION, RASNA, PETOVIO, RAČE sel. 866, NS - KASNI, KASNI GROZDASTI, MIRE, MEDVEĐA, GEISENHEIM sel. 139, sel. 26, sel. 251, sel. 1239 (crvena jezgra). Sorti je ukupno 19, a stabala 45. Prilikom sadnje kopao sam veće jame, svaku sam dobro pognojio, dodao kompost i po cijeloj sadnoj jami sam prilikom zasipavanja dodavao približno 70 grama AGROGELA, sredstva za zadržavanje vlage u zemlji sa višegodišnjim djelovanjem. U blizinu korijena dodavao sam i po tri briketa PLANTELA za brži rast sa trogodišnjim djelovanjem. Na području gdje se nalazi nasad, nema mogućnosti zalijevanja, tako da se AGROGEL pokazao izvrsnim. Sadnice oraha su vitalne, neke su već drugu godinu po sadnji imale i plodove, a rodnost im se s godinama povećava.

http://magister2.org/kategorija/agronomija

[Luna]

koja je razlika između indijskih i ovih običnih koji rastu kod moje bake?

Indijski orah



Indijski orah potječe iz Brazila, a u Indiju, koja je danas najveći svjetski proizvođač, uvezli su ga Portugalci. Ovaj koštunjavi plod, veličine oko tri centimetra, oblika bokserske rukavice, raste iz mesnatog pseudoploda, cashew jabuke, sočne i slatke, od koje se pravi sok. Plod može biti pojedinačan ili u grozdu i ima vlastitu čahuru.

"Cashew jabuka" je duga od šest do 15 centimetara, kruškolika, sa žutom ili crvenom ljuskom, koja pokriva vlaknastu, sočnu pulpu. Raste na cashew stablu, koje može dostići 15 metara, debelo je i zakrivljeno, s povijenim granama koje često dopiru do zemlje. Ima sitne ružičaste cvjetove, koji rastu iz pazuha lista. Mogu biti muški,ženski ili oba na istom cvijetu.

Osim što je plod ukusan, on je i bogat izvor vitamina, minerala i drugih esencijalnih hranljivih tvari. Sadrži pet puta više vitamina C nego naranče. Koristi za pravljenje visokohranljivih "snekova" (grickalica) i sokova, a mnogo se koristi i u preparatima za ljepotu jer sprječava prerano starenje kože i kose.

Sam indijski orah bogat je esencijalnim aminokiselinama (8,8 mg%). Dobar je izvor cinka (4,8 miligrama u 100 grama), minerala potrebnog za povećanje imuniteta u ovo vrijeme prehlada i gripa, kao i drugih minerala i vitamina: kalija, natrija, bakra, fluora, joda, kalcija (31 mg%), željeza (2,8 mg%), izuzetno mnogo fosfora (373mg%), vitamina B1 (45mg%), B2 (12 mg%)i B6, niacina (12 mg%) i B6 i vitamina E (5,7 mg%). Sadrži dosta masnoća (48,2 grama), što mu daje i veliku kalorijsku vrijednost - 2.478 kJ (578 kcal).

Između vanjske i unutrašnje ljuske je gusto, otrovno ulje koldkardol, zbog kojeg seorah mora prvo dobro očistiti pa ise zatim ispeče ili skuha da bi se toksin uklonio i da bi bio spreman za jelo (naravno, u prodaju stiže već tako pripremljen). Ovo ulje u Surinamu koriste izvana, za uništavanje larvi ispod kože.

U narodnoj medicini mnogih naroda kao ljekoviti dio koriste se: lišće, kora i plod, čak i ljuska, a orah se jede.Dokazano je da ima antibakterijsko, antidizenterijsko, antiseptičko, protuupalno, diuretičko, osvježavajuće i tonizirajuće djelovanje, ali i to da je efikasan protiv kašlja, snižava razinu šećera u krvi i povišen krvni tlak, suzbija groznicu, čisti crijeva - i da je afrodizijak.

Na primjer, pleme Tikuna iz sjeverozapadne Amazonije smatra njegov sok lijekom protiv gripe, a od lišća i kore kuhaju čaj protiv dijareje, dok drugi taj čaj koriste za ispiranje usta kod upale mandula i ranica na sluzokoži. Brazilci čaj od kore oraha koriste protiv vaginalnog sekreta, za zaustavljanje krvarenja poslije vađenja zuba, plod protiv sifilisa, a vino napravljeno od ploda koristi se u drugim dijelovima Amazonije protiv dizenterije.

Kora i lišće bogati su taninima, grupom fitokemikalija s dokumentiranom biološkom aktivnošću: od protuupalnih do stežućih efekata. U ljusci oraha otkrivena je anakardična kiselina, za koju se pokazalo da ubija neke kancerogene stanice. Plod cashewa pokazao je antibakterijska svojstva prema raznim vrstama bakterija, između ostalih i helikobakter plori, uzročniku čira na želucu. Međutim, mora se napomenuti i da indijski orah (kao i drugi orasi) može biti uzročnik alergije.


http://www.dayline.info/

[Luna]

Orah je svoje latinsko ime Juglans regia dobio po najmoćnijem rimskom bogu Jupiteru, a Grci su ga smatrali kraljevskim drvetom. Rimljani su orahom liječili trovanja gljivama i otrovnim biljem, pa su ga svuda gajili te donijeli i nama. Kod nas je orah oduvijek bila prva stvar za kolače. Od oraha potječe rakija orahovica, liker od oraha, ima ga i u sladoledu linktura od zelenih oraha jača korijen kose, a orahom se služe i za bojenje kose.
Orah je, kako neki kažu, mastan preko svake mjere! 100 g daje 700 kcal, a sve zbog ulja kojeg bude i više od 60 posto sadržaja. U njemu je više od 14 posto proteina i 18 posto ugljikohidrata. Od minerala ističe se magnezij te vitamin E, koji čuva orah od kvarenja.
Orahovo ulje tamnozelene boje i posebne arome kod nas se koristi više u kozmetici i industriji boja nego za hranu. A to ulje ima sjajne kvalitete. Sadrži 50 posto linolne kiseline, 30 posto oleinske (kao npr. maslinovo ulje) i 5 posto alfa linolenske - sve jedna masna kiselina bolja od druge dok su loše zasićene masne kiseline slabo zastupljene.
Ove nezasićene masne kiseline vjerojatno su razlog preporuka pučke medicine trudnicama da jedu orahe kako bi se mozak djeteta dobro razvijao. Pučka medicina preporučuje i tinkturu oraha za ublažavanje želučanih smetnji (gastritis), ali i za tjeranje glista. Rezultati istraživanja vrijednosti esencijalnih masnih kiselina u ulju oraha i utjecaju na zdravlje urodilo je preporukom da se orahe "ugradi" u svakodnevnu prehranu kako to čine vegetarijanci. Ako se još pri tome smanji stres i odbaci cigareta, sva je prilika da se život može protegnuti na koju godinu više.

http://www.plivazdravlje.hr/

[Luna]

EKOLOŠKI UVJETI ZA UZGOJ ORAHA

Od ekoloških uvjeta koji najviše ograničavaju intenzivan uzgoj plemenitih sorata oraha, svakako su klimatski čimbenici, a od klimatskih čimbenika najštetnije su niske temperature zraka u početku vegetacije (kasni proljetni mrazevi). Upravo ta osjetljivosti oraha u proljeće, kad se zbog niskih temperatura smrznu muški (rese) i mladice s lišćem i ženskim cvatovima, ograničava njegovo podizanje samo na prikladne položaje. Ti prikladni položaji obično su položaji na kojima uspješno raste i rodi vinova loza. Međutim, u novije vrijeme u nas i na tržištu može naći kasnotjerajućih plemenitih sorata (cijepljeni orasi), koje mogu rasti i roditi i na netipičnim vinogradarskim položajima. Te sorte dovoljno kasno se '' bude'' , pa time najčešće ''propuste '' kasne mrazeve koji se pojavljuju u određenom kalendarskom razdoblju. Za uspješan uzgoj oraha važna je i dužina njegove vegetacije. Naime, u kontinentalnom području naše države vegetacijsko razdoblje (teorijski od početka travnja do kraja rujna ) za vrlo kasnotjerajuće orahe (kao i za druge voćke koje zahtijevaju dugu vegetaciju) nije dovoljno dugačko, pa ujesen (dolaskom ranih jesenskih mrazeva ) ne mogu dozoriti plodovi, a što je još gore ne dozore ni jednogodišnje mladice koje se u oštroj zimi smrznu (skupa s rodnim pupovima). Svaka voćka, pa i orah osjetljivija je na zimsko smrzavanje pupova, šiba i višegodišnjih grančica i grana prije nego što uđe u duboko zimsko mirovanje (kasnu jesen), kao i kad prođe to duboko zimsko mirovanje, tzv. fiziološko mirovanje i uđe u ekološko (prisilno) mirovanje. Naime, ekološkom mirovanju orah je prošao ''zimski san'' , često mu u siječnju povišene zimske temperature pobude blago kolanje sokova i onda pak u veljači često nastupe vrlo niske temperature, koje izazovu smrzavanje. Orasi koji imaju kraću vegetaciju (kojima drvo dozori do kraja vegetacije) i oni koji su u dobroj kondiciji (koje nije iscrpila suša, biljni nametnici, preobilan rod) bolje će podnijeti niske zimske temperature. Kasni proljetni mrazevi prouzrokuju smrzavanje tek istjeranih mladica već pri 0°C do - 1°C. Računa se da je za uspješan uzgoj oraha dovoljno oko 750 mm godišnjih oborina, ali dobro raspoređenih. Za sušnije podneblje kao što je naše primorje bilo bi potrebno ljetno natapanje oraha, i to mjesečno s 40 - 50 mm vode. Za plantažni i intenzivan uzgoj oraha treba odabrati duboka i propusna tla, s reakcijom tla pH 6,5 - 7,5 s 2, 5 - 3 posto humusa.

PRIPREMA TLA ZA SADNJU I SADNJA

Treba voditi računa o specifičnosti orah u pogledu reakcije tla i sadržaja hraniva u tlu te u vezi s time o agromeliorativnim i hidromeliorativnim zahvatima. Za uzgoj oraha u intenzivnim plantažama preporuča se sadnja samo kvalitetnih sadnica, cijepljenih plemenitih sorata oraha. Nakon sadnje bilo bi dobro (osobito na tlima slabije kakvoće) oko svake sadnice oraha dodati 20-30 kg stajskog gnojiva, vodeći računa da se gnoj ne stavlja izravno na korijen ni blizu korjenova vrata. Stajski gnoj stavlja se u obliku vijenca samo nekoliko centimetara ispod površine tla. U nasad je potrebno posaditi nekoliko sorata radi stranooplodnje i boljeg podudaranja cvatnje ženskih i muških cvatova.

IZBOR UZGOJNOG OBLIKA

Za plantažni uzgoj oraha preporučuje se uzgojni oblik ''vaza'' za taj uzgojni oblik sugeriramo visinu debla oko 140 cm (od tla do najniže primarne grane). Pri toj visini debla možemo računati na mehaniziranu berbu oraha tresačima, a tako visoko deblo povoljno utječe na smanjenje bujnosti, početak rodnosti, gustoću sadnje, uravnoteženje vegetativnog i generativnog rasta, a sve u cilju bržeg dospijevanja u punu rodnost. Bez obzira jesu li sadnice posađene u jesen ili u proljeće (preporuča se jesen) prikraćujemo ih samo u proljeće na oko 180 cm visine. Sadnica se prikraćuje 0,5 cm iznad pupa i tu ranu treba obvezatno premazati voćarskim voskom jer rane oraha teško zacjeljuju. Ispod mjesta prikraćivanja potjerat će vršni pup i postrani pupovi. Od tri gornja pupa odabrat ćemo tri (vršni i dva pupa ispod vršnog) koji će tvoriti tri osnovne grane budućeg uzgojnog oblika ''vaza''. Te grane moraju biti raspoređene uzvojito i udaljene jedna od druge najmanje 20 cm. Kako bismo to omogućili, već u proljeće u vrijeme bubrenja ostavljamo ta tri pupa, a sve druge uklanjamo. U sorata u kojih grane rastu više okomito skidamo sve nabubrene pupove, a na odabranim mjestima pojavit će se iz suočica mladice koji će imati vodoravniji rast. Tek u trećoj godini, u proljeće, te se tri osnovne grane prikraćuju za jednu trećinu. Prikraćuju se na vanjski pup (iz kojeg će mladice rast prema van) tim rezom potičemo razgranjenje primarnih grana- potičemo rast sekundarnih grana. Podrazumijeva se da pri nejednakoj razvijenosti osnovnih grana ne prikraćujemo sve za jednu trećinu. Jače razvijene grane treba prikratiti jače, a slabije, možda nikako. Bitno je da je njihova visina poslije reza ista, jer samo tako će grane biti ravnopravne u razvitku. Tijekom ljeta na prikraćenim primarnim granama pojavit će se mladice koje će činiti sekundarne grane. Neke od njih ljetnim ćemo rezom ukloniti, ostavit ćemo one koje rastu sa strane primarne grane i udaljene su najmanje 60-70 cm od osnovice primarnih grane. Četvrte i sljedećih godina primarne grane u proljeće prikraćujemo za četvrtinu ili trećinu dužine da bi se potaknulo razgranjenje sekundarnih grana, kao i danje razgranjenje tercijarnih grana na prijašnjim sekundarnim granama. Poželjno je da sekundarne grane budu razmještene na primarnoj grani i udaljene jedna od druge 50-80 cm. Pri osnovici primarne su grane duge 70-80 cm, a dalje prema vrhu sve kraći. Od četvrte godine na sekundarnim će se granama oblikovati tercijarne, a na njim rodne grane IV. stupnja itd. U kasnijim godinama održavat će se postignuti uzgojni oblik s dovoljno rastresitom krošnjom. Dakle, tih godina bit će dovoljno ako se orah orezuje svake 2-3 godine i to ponajprije uklanjanjem izrođenih grančica i zarubljivanjem primarnih grana do željene visine (ovisno o gustoći sadnje i međusobnom zasjenjivanju, na primjer ako je razmak 10 m, visina stabla ne smije biti viša od 7 m).

MEĐUKULTURA

Uzgoj međukultura u nasadu oraha je dopunski sistem održavanja tla. Primjenjuje se u mladim i manjim nasadima ako postoji veliki međuprostor, ako je tlo plodno i strukturno (naravno, pod uvjetom da potkulture ostavljaju voćkama dosta vlage i hranjivih tvari). Dok su voćke mlade, u voćnjacima je veliki prostor bez sjene pa ga treba iskoristiti. Zato se u mladim nasadima oraha, počevši od podizanja pa sve dok se voćke ne razviju i počnu plodonosnost, mogu uzgajati razne potkulture. Pri tome je od najvećeg značaja da se izvrši pravilan izbor usjeva koji neće škoditi orahu. Koliko će se godina potkulture uzgajati u mladom nasadu ovisi prije svega o gustoći sadnje, intenzitetu rasta i početka pune rodnosti voćaka. Neki usjevi koji se uzgajaju kao potkulture bolje podnose zasjenjivanje pa se mogu sijati i kad voćke narastu, dok ga neke ne podnose pa se mogu uzgajati samo u mladim nasadima kod kojih se još nije razvila krošnja. Kada nasad oraha stupi u razdoblje plodonosnosti, mora se izbjegavati uzgoj potkultura koje bi ometale redovitu zaštitu protiv bolesti i štetnika, berbu i druge operacije u voćnjaku. Prema djelovanju na voćke potkulture mogu biti korisne, manje korisne i štetne. Korisne potkulture su prije svega jednogodišnje leguminoze, okopavine, kao što su niska mahuna ili grah, bob, grašak i soja. One poboljšavaju strukturu tla i povećavaju količinu dušika u njemu. Rani krumpir, tikva, krastavac, bijeli i crveni luk, paprika, lubenica i dinja, jagoda i druge biljke vrlo su cijenjene kao potkulture, ali traže intenzivnu obradu, redovitu i obilnu gnojidbu. Manje korisne, podnošljive ili malo škodljive potkulture su biljke za stočnu hranu, kao što su grahorica i stočni grašak u smjesi sa zobi i raži, lupina, rani krumpir i dr. štetne potkulture su visoke biljke koje oduzimaju puno vlage i zasjenjuju voćke. U tu skupinu spadaju prvenstveno žitarice, industrijske biljke (suncokret, konoplja, lan), dugovječne biljke za stočnu hranu, a naočito lucerna, jagodasto voće poput maline, ribiza i ogrozda. žitarice su nepovoljne zbog gustog sklopa biljaka i velikog transpiracijskog koeficijenta, isušuju tlo u kritičnom razdoblju (svibanj - lipanj), tlo osiroma�uju hranjivim tvarima. Lucerna je nepovoljna zbog toga što ima dubok korijenov sustav, tako da od ostalih biljaka konkurira ishrani voćaka.

http://opg-jurkovic.hr/

[Ogi]

Otrovnost orahovog lišća i njegovo kompostiranje

Orah (Juglans regia) je voćna vrsta koja se sadi radi svojih plodova i kvalitetnog drveta, a pruža i ugodnu sjenu. Lista prilično kasno, osobito cijepljene sorte, ali isto tako prilično rano ujesen odbacuje lišće. Ispod velikih stabala oraha nerijetko možemo vidjeti ogoljela područja bez trave. Uzrok leži u kemikaliji zvanoj hidrojuglon koju orah aktivno izlučuje iz korijena u tlo, a ima je u manjem udjelu i u ostalim biljnim dijelovima – kori, grančicama, ovojnici plodova i lišću. U dodiru sa zrakom ili česticama tla, inače neotrovan hidrojuglon oksidira se u visokotoksični juglon. Iz otpalog lišća i kore plodova kiša odnosi juglon u tlo, koji nasreću ne putuje duboko jer je netopiv u vodi. Juglon djeluje na osjetljive biljke tako da otežava klijanje, usporava rast ili čak uzrokuje propadanje osjetljivih vrsta ili sorata. Ovakvo djelovanje jedne biljke da svojim izlučevinama djeluje štetno na druge biljke nazivamo alelopatija. Osim oraha, juglon nalazimo i kod drugih vrsta, primjerice blach walnut (izlučuje najviše toksina). Štetno djelovanje juglona iz lišća možemo spriječiti redovitim skupljanjem prije nego što kiša ispere toksin u tlo. Otpuštanje otrova iz korijena oraha ne možemo ukloniti, pa nam preostaje saditi biljke na koje juglon ne djeluje. Inače, korijen oraha može dosezati i dvadesetak metara od debla pa se do te udaljenosti može očekivati štetno djelovanje. Treba naglasiti da se juglon u tlu spontano raspada, a pogotovo brzo propada u tlu bogatom organskom tvari gdje ga razgrađuju mikroorganizmi.

Sad kad smo objasnili osnove toksičnoga djelovanja možemo odgovoriti na pitanje o kompostiranju orahova lišća. Proces kompostiranja odnosno razgradnje biljnih ostataka provode razni mikroorganizmi aerobnim putem (uz pristup zraka). Svojim djelovanjem oni razgrađuju juglon i njegova se koncentracija smanjuje. U tlu juglon se razgradi za otprilike dva mjeseca, a u kompostnoj hrpi za nekoliko tjedana. Ako želite biti potpuno sigurni da u kompostu više nema juglona, ostavite lišće, koru i grančice oraha na zasebnoj hrpi da se kompostiraju šest mjeseci. Nakon tog vremena možete takav kompost koristiti čak i za biljke koje su inače vrlo osjetljive na juglon. Ukoliko ne vjerujete, posijte sjemenke rajčice u kompost i pratite nicanje jer je rajčica osobito osjetljiva na prisutnost juglona.

Da zaključimo:

· svi biljni dijelovi oraha sadrže veći ili manji udio hidrojuglona iz kojeg nastaje otrovni juglon

· juglon se u tlu relativno brzo inaktivira

· nema nikakve opasnosti od orahova lišća ako ga kompostiramo tijekom najmanje dva, a preporučljivo šest mjeseci

· ukoliko imate drobilicu (mulcher), zdrobljenim ostacima od orahovih grančica i kore ne malčirajte tlo oko osjetljivih biljaka, jer takav biljni materijal nije kompostiran!

· rast biljaka ispod oraha možemo pospješiti redovitom gnojidbom kompostom, jer se juglon veže na čestice organske tvari

· nakon rušenja starog stabla oraha, na tom mjestu dvije godine nemojte saditi rajčice i druge osjetljive biljke jer se juglon otpušta iz korijenja dok ono ne istrune

U nastavku navodimo neke osjetljive i relativno otporne vrste na juglon. Podatke o otpornim vrstama treba uzeti s rezervom jer su istraživanja nepotpuna. Vrlo često je pravi uzrok lošeg napredovanja biljke ispod oraha nedostatak sunca, suho tlo i nedostatak hraniva.

Vrlo osjetljive vrste: rajčica, krumpir, paprika, patlidžan, jabuke (Malus sp.), kruška, višnja, kupina, borovnica, biljke iz porodice Ericaceae, Potentilla spp, bijeli bor, crveni bor, azalea.

Vrste koje nisu osjetljive: japanski javor, Acer palmatum i njegovi kultivari, Catalpa bignonioides, kanadski judić (Cercis canadensis), kanadska čuga (Tsuga canadensis), breskva, nektarina, trešnja, šljiva.

www.udrugavivazagreb.hr/FAQ.htm

[Ogi]

ORAH U BROJKAMA:
100 g - 654 kcal / 2738 kJ, 65% masti (polinezasićene 72%, mononezasićene 14%), 15% proteina i 13,7% ugljikohidrata.
Minerali: kalcij (98 mg), željezo (3 mg), magnezij (158 mg), fosfor (346 mg), cink (3 mg), bakar (1,6 mg), mangan (3,4 mg) i selen (5 mcg).
Vitamini: vitamini B kompleksa, tiamin (0,3 mg), riboflavin (0,15 mg), niacin (1,1 mg), folna kiselina (59 mcg), vitamin E (23 mg) i vitamina K (2,7 mcg).
Fitonutrijenti: 72 mg fitosterola i 64 mg beta-sitosterola.


Orah je čarobna biljka. Orah je čarobna voćka ...
koju je moguće koristiti na nevjerojatan broj načina, ne samo plod, već i ljuske, koru, grane, listove, deblo. Orah je stvoren da bi ga se koristilo. Ruski znanstvenik Mičurin prozvao je orah "voćkom - kombinatom" jer se kod oraha koristi sve: i lišće, i pupoljci, i mladi, nezreli orasi, i ljuska mladih oraha, i zreli plodovi i drvo.

Plod…
svojim izgledom podsjeća na mozak, pa medicinari znaju istaknuti da usjeci i bore ploda oraha izgledaju kao neo-korteks. Plod ne podsjeća slučajno na mozak jer konzumiranje ploda oraha pomaže u razvoju više od tridesetak neuro-transmitera za moždane funkcije. Naime, visoki udio omega-3 masnih kiselina u orahu čini ga izvrsnom hranom za mozak.
Plod oraha je u prošlosti prozivan hranom bogova. Stara narodna mudrost kaže: "U kameno doba, dok je čovjek jeo žirove, bogovi su jeli orahe!" To nije slučajno. Naime, plod oraha ima mnoga ljekovita svojstva jer sadrži visokovrijedne nutritivne sastojke. Nutricionisti preporučaju dnevnu konzumaciju sedam plodova oraha ili oko 30 g ovih, kažu, bogova dostojnih plodova jer to može pozitivno utjecati na zdravlje. U orahu ima puno fitonutrijenata od kojih se čak 90% nalazi u tankoj kožici ploda koja plodu daje blago gorak okus. Nutricionisti savjetuju dnevnu konzumaciju oraha kao prevenciju metaboličkih i kardiovaskularnih bolesti, a posebice dijabetesa tipa 2 te bolesti krvožilnog sustava. Orah snižava razinu "lošeg" LDL kolesterola, ali i ukupnog kolesterola, povećava udio vitamina E, smanjuje mogućnost zakrečenja krvnih žila i smanjuje rizik od upala. Tu ne prestaje blagotvorni učinak oraha na ljudsko zdravlje jer su istraživanja pokazala da orah zbog visokog udjela antioksidansa ima i antikancerogeno djelovanje i smanjuje kronični oksidativni stres. Iako orah ima visoko kalorijsku vrijednost, uravnoteženo konzumiranje oraha može dovesti do gubitka tjelesne težine i prevencije pretilosti. Osim toga, orah pomaže u regulaciji spavanja jer posjeduje bioučinkoviti oblik hormona melatonina. S obzirom na činjenicu da se udio melatonina sa starenjem smanjuje, svim osobama iznad 40 godina preporučuje se redovita konzumacija plodova oraha. Orasi čuvaju i kosti jer njihova visoka koncentracija omega-3 kiselina koje potiču metabolizam kalcija i stvaranje kolagena pozitivno utječe na čvrstoću kostiju i jačanje strukture moždine kralježnice. Osim toga, plod oraha jača imunološki sustav, uravnotežuje tlak i pomaže funkciju jetre.
Prednost oraha jest u tome što ih ljudi jedu sirove, odnosno termički neobrađene. Toplina od pečenja smanjuje antioksidantska svojstva oraha pa se preporuča konzumacija sirovih plodova. Orah se u kulinarstvu najviše koristi kao namirnica za pripremanje kolača, ali vrlo je dobar sastojak i mnogih drugih jela.
Iako se plodovi oraha konzumiraju kada su zreli, i nezreli zeleni plodovi oraha se mogu koristiti za proizvodnju sirupa, ekstrakta, tinktura i cijenjenog orahovog ulja. Posebno je cijenjen ljekoviti sirup koji se može primjenjivati i vanjski i unutarnje.

Lišće oraha…
je također ljekovito, baš poput plodova. List sadrži tanin, ulje žućkaste boje, kiseline te tvari ljutog i gorkog ukusa. Od lišća se mogu spravljati sirupi, ekstrakti, tinkture, ali i boje za kosu i kožu, kozmetičke kreme i ulja za sunčanje. Lišće je najbolje upotrijebiti dok je zeleno i svježe. Listovi oraha imaju i insekticidno djelovanje. Svježi listovi oraha jakim mirisom tjeraju mrave, moljce, uši, stjenice i druge kukce.
Čaj od mladog lišća oraha kojem se dodaje med upotrebljava se kao sredstvo za detoksikaciju organizma, jačanje želuca i poboljšavanje probave i krvne slike, protiv čireva, kostobolje, gnojnih rana te za ispiranje i oblaganje upaljenih očiju.

Vanjska ljuska ploda oraha …
koristi se zapripremu orahove rakije koja u umjerenim količinama blagotvorno djeluje na želudac.

Mladi pupoljci …
služe za pripremu masti protiv prhuti i ispadanja kose.

Drvo oraha …
koristi se kao kvalitetno drvo za proizvodnju namještaja.

Drvenaste ljuske i kora oraha ….
koriste se kao ogrjevni materijal i u cvjećarstvu za izradu cvjetnih aranžmana.

Općenito o orahu ….
Orah potječe iz Azije, a u Europu su ga donijeli rimski legionari. Ime oraha na latinskom je Juglans regia koje dolazi od "Jovis glans" (Jupiterov žir) + "regia" (kraljevski dvor), što ukazuje da je orah u rimskoj kulturi uživao veliki ugled. Zvali su ga i "kraljevskim orahom“ u narodu proglašavali hranom bogova. Hranjive vrijednosti oraha poznate su od davnina. Biblija u idealnu prehranu koju je Bog namijenio čovjeku svrstava orahe, odnosno orašaste plodove te žitarice i voće. Postoji dvadesetak vrsta oraha, ali dvije najpoznatije su perzijski orah (Juglans regia) koji potječe iz Azije i Dalekog istoka, i crni orah (Juglans nigra) koji je rodom iz Sjeverne Amerike.
Orah je listopadno drvo s razgranatom kupolastom krošnjom. Stablo naraste do 25 metara visine. Potrebno je 15 godina da drvo naraste i počne davati plodove. Prosječno drvo oraha daje plod 45 godina. Lišće oraha je šiljasto i velikih dimenzija. Kora mladog oraha je glatka i tamnosiva, a starija stabla imaju ispucanu i svjetliju koru. Cvjetovi oraha su sitni i neugledni i cvatu u travnju i svibnju. Plod oraha je okrugao, omotan zelenom ljuskom. Kad orah dozori vanjska ljuska se suši i puca pa plodovi ispadaju iz njega. Plodovi sazrijevaju u listopadu. Orasi rastu od jugoistočne Europe do Japana, u dijelovima Kanade, Kalifornije i Argentine.

Recepti za jela s orasima (preuzeto s Coolinarike)
Salate:
1) Uzmite i pomiješajte mlade listove špinata, kuhane polovice malog mladog krumpira, kuhane vrhove divljih šparoga, nekoliko polovica mladog proljetnog luka, polovice cherry rajčica, kuhani bijeli graha i orahove plodove.
Napravite salatni preljev od jabučnog octa, senfa, maslinova ulja, soli, crnog papra i prstohvata šećera pa lagano promiješajte ovu nadasve ukusnu i nježnu salatu.
2) Narežite jabuke, celer i plodove oraha, pomiješajte i začinite salatnim preljevom od majoneze, vrhnja i limuna
3) Pomiješajte avokado, cikoriju, rikolu i orahe i začinite salatnim preljevom od tofua i kopra.
4) Krastavce narežite na ploške, posolite, popaprite, prelijte maslinovim uljem, a preko svega dodajte kremasti umak pripremljen od usitnjenih oraha, češnjaka, krušnih mrvica, soli i limunova soka.
5) Pomiješajte svježi špinat, matovilac ili rikolu, narezana pečena pileća prsa, crveni luk, nemasni feta sir, 1/8 šalice oraha, ocat i maslinovo ulje. Salatu možete napraviti i od piletine sa žara, nemasnog jogurta, 1/4 šalice narezane jabuke i 1/8 šalice narezanih oraha. Začinite solju i paprom.

Kolači:
Jabuka punjena orasima i suhim smokvama prelivena sa sokom od jabuka pa pečena na 180°C oko 30 minuta jednostavan je i fini desert….
Baklava s orasima namijenjena je za posebne prigode…..
Orehnjača….

Ostala jela:
Mljeveni orah se dodaje salatama, promiješan ili posipan preko njih ili pak umiješan u guste salatne dressinge.
Orasi se poslužuju i kao odlična nadopuna desertnim sirevima.
Orah je odličan dodatak hladnim juhama od jogurta, voća, voćnim salatama, sladoledu, pudinzima i kolačima. Orah odlično ide uz čokoladu, šlag, med, rum, sušeno voće te ostale orašaste plodove.

Ljekoviti recepti:
RAKIJA ORAHOVAČA
Sastojci:
1 l rakije
20 mladih zelenih oraha
1g klinčića
1 g cimetove kore
1 g suhog korijena đumbira
250 g šećerne otopine
Priprema:
Operite orahe, narežite na četvrtine i prelijte rakijom, dodajte klinčić, cimet, đumbir, začepite pa stavite na sunčano mjesto neka stoji mjesec dana; sada dodajte u rakiju šećernu otopinu i ponovo stavite na sunce na mjesec dana; nakon toga procijedite i možete koristiti.

SIRUP
Sastojci:
˝ kg zelenih oraha
1 l vode
2 kg meda
Priprema:
Sakupite mlade, zelene orahe, operite, narežite na četvrtine pa kuhajte 2 sata. Procijedite pa dobivenu tekućinu pomiješajte s medom, a zatim ponovo kuhajte da se zgusne ko sirup.
Primjena:
Jedna žlica za kavu sirupa na 1,5 dl vode ili čaja, 2 do 4 puta. Sirup se koristi za jačanje želuca i štitnjače te mišića i čitavog organizma. Razrijeđen se koristi za grgljanje kod upale grla i usne šupljine.

https://www.orah.hr/o-nama/prica-o-orasima.html

[Ogi]

http://www.walnuts.org/walnuts/assets/F ... _FINAL.pdf

[Ogi]

780,000 years ago nuts were dominant in a man’s diet

http://readanddigest.com/a-walnut-a-day ... -and-wise/

[Ogi]

Čini se da će orasi dobro roditi ove godine!

[Ogi]

In conclusion, the present analysis indicates that frequent intake of walnuts was associated with a lower risk of incident type 2 diabetes

http://jn.nutrition.org/content/143/4/512.full

[Ogi]

U Zagrebu imam jedan orah, ove godine je izuzetno rodan ali je većina plodova pocrnila, mislio sam od jakog sunca i vrućine ali čini se da je razlog orahova muha

Orahova muha / Rhagoletis completa

Orahova muha je štetnik podrijetlom iz Sjeverne Amerike (SAD i Meksiko). Prema literaturnim podacima može napasti breskvu i nektarinu, ali prvenstveno napada orah. U Europi se najprije proširila u sjevernoj Italiji, odakle se počela širiti u Švicarsku, a naknadno u Sloveniju i Njemačku.

U Hrvatskoj, orahova muha je najprije uočena u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji, a kasnije u Karlovačkoj i Zagrebačkoj županiji. 2011. godine prvi puta je zabilježena i u Međimurskoj županiji.

Štetnik napada plodove.

Opis štetnika

Odrasli oblici orahove muhe su veličine oko 5 mm, svijetlosmeđe su boje i imaju svijetle, žućkaste noge. Krila su im prozirna i na njima se nalaze tri uočljive tamne pruge od kojih je jedna u obliku slova V. Na leđnoj strani, gdje se krila spajaju s prsištem, ima jednu žutu točku. Ima zelene oči.

Ličinke su bez nogu i glave, blijedožute su boje, veličine 8 do 12 mm, a promjera 1,5 do 1,6 mm.

Biologija i životni ciklus štetnika

Ovaj štetnik najveći dio godine preživljava kao kukuljica u tlu. Odrasli oblici javljaju se tijekom ljeta. U nekim područjima odrasle muhe započinju s letom već u lipnju, ali se najveća brojnost očekuje u srpnju i kolovozu. Desetak dana nakon prve pojave muha počinje odlagati jaja. Ženke odlažu oko 15 jaja u zelenu lupinu ploda. Nakon ishrane u zelenoj lupini, koja traje 3 do 5 tjedana, odrasle ličinke se spuštaju i zavlače nekoliko centimetara u tlo gdje se kukulje u pupariju. Idućeg ljeta ciklus se ponavlja, iz kukuljica izlijeću odrasle muhe, dok dio kukuljica može ostati u tlu još jednu godinu.

Ima samo jednu generaciju godišnje.

Štete koje izaziva štetnik

Mjesto uboda na zelenim plodovima oraha, odnosno gdje je ženka položila jaja, potamni u obliku male crne točkice koja se ishranom ličinki povećava. Na mjestu uboda može se pojaviti i smola. Zelena lupina oraha postaje mekana, zbog oslobađanja tanina s vremenom pocrni pa se zalijepi za ljusku oraha od koje se onda teško odvaja. Napadnuti plodovi otpadaju ili ostaju cijelu zimu na drvetu. Napadnuti plodovi nisu atraktivni za komercijalnu prodaju u ljuski. Kako ličinke ne prodiru ispod ljuske, u pravilu ne dolazi do promjene okusa i boje jezgre tj. Sama jezgra ploda nije „crvljiva“. Ali u godinama s ranijom sezonskom pojavom orahove muhe jezgra se slabije razvija, potamni, smežura i pljesnivi. Takve štete na jezgri nastaju jer ličinke muhe koje se pojavljuju od sredine srpnja do prve polovice kolovoza oštete i tkivo peteljke pa je napadnuti plod slabije ishranjen. Muhe koje lete u drugoj polovici kolovoza nisu tako opasne jer kao posljedica njihova razvoja pocrni samo dio zelene ljuske ploda, dok jezgra ostaje neoštećena.

Zaštita od orahove muhe

Prisutnost i praćenje populacije orahove muhe moguće je utvrditi pomoću žutih ljepljivih ploča. One se vješaju u sunčane dijelove krošnje gdje se muha najradije zadržava. Vješanje žutih ploča treba započeti već krajem lipnja odn. najkasnije početkom srpnja. Radi potrebe određivanja rokova kemijskog suzbijanja, na taj je način na jedan ha zemljišta potrebno objesiti barem tri ljepljive ploče. Većim brojem postavljenih ploča po stablu oraha omogućuje veći ulov muha pa se na taj način može smanjiti njihova štetnost. Ranije napadnuti i otpali plodovi se ujesen sakupljaju i spaljuju. Plitkom jesenskom obradom tla ispod stabla oraha, na dubinu 5 do 20 cm, također se smanjuje populacija ovog štetnika jer se kukuljice spravljaju u površinski sloj gdje je vjerojatnost od njihova zimskog smrzavanja veća. Kako u Europi, tako i u Hrvatskoj nema registriranih insekticida za suzbijanje orahove muhe. Ali iskustva s kemijskim suzbijanjem drugih voćnih muha potvrđuju djelotvornost insekticida iz skupine neonikotinoida kao npr. tiametoksam, acetamiprid i sl. Tretira se jednim od spomenutih pripravaka nakon masovnijeg ulova muha na žute ljepljive ploče ili nakon pojave tamnih točkica sa smolom na zelenoj lupini. Nakon 14 dana obično se tretiranje mora ponoviti. Tehnologija prskanja smjesom atraktanta i insekticida (u pripravku Success Bait KS) koja se koristi protiv trešnjine i maslinove muhe, također je učinkovita i protiv orahove muhe. Ovim pripravkom se tretira samo dio krošnje tj. pojedine grane te se na taj način suzbijaju muhe prije nego odlože jaja. Broj naknadnih prskanja ponavlja se svakih 7 do 14 dana, ovisno o oborinama i brojnosti muha. Ovakav način tretiranja samo jednog manjeg dijela krošnje naročito je praktičan na visokim stablima oraha.

[Ogi]

https://arhiva.savjetodavna.hr/preporuk ... -okucnice/