Phoenix je napisao/la:pogresnim nacinom zivota je zariban normalan rad pojedinih organa.
gledaj, to bi jos mogla probaviti da, recimo, pricas o dijabetesu tip 2, koji se velikom vecinom dobiva u starijoj dobi zbog loseg nacina prehrane (najvise je, npr. zastupljen kod pretilih amerikanaca). to stoji, i s tim se slazem. ali sori, koliko god otvorena bila za nove spoznaje, jos sam uvijek svjesna cinjenice da ja imam juvenilni tip dijabetesa (od 6. godine - tip 1), koji je puno drugacija stvar. neki ga dobivaju cim se rode; u tom bi slucaju, valjda, prema tvojoj teoriji, vrijedilo to da je nezdrav nacin zivota MAJKE u velikoj mjeri uzrokovao dobivanje te bolesti... no i ako je tako, sto to vrijedi djetetu (ili tinejdzeru, ili adolescentu) ako je njihova gusteraca totalno zakazala, a inzulina koji je nekad proizvodila (ili nije nikad) u organizmu vise nema, a bez njega covjek ne moze zivjeti?!
Phoenix je napisao/la:zaboravi krivnju sudbine i ostale vracke.
ne krivim ja ni sudbinu ni majku ni boga ni alaha - sto bi mi to, ionako, pomoglo? tu sam gdje jesam, i na meni je samo koliko cu biti spremna potruditi se da sama sebi pomognem.
Phoenix je napisao/la:ista stvar je s alergijom koja je slicna po prirodi (koju sam ja npr. izljecio). to je jednostavno posljedica krivog nacina zivota i to ce tako ostati dokle god ne odlucis uzeti stvari u svoje ruke...
sori, ali nije ni priblizno ista. s alergijom si zivio, pa tako sad zivis i bez nje, izlijecio je ti raw foodom ili lijekovima, ili snagom volje. dijabetes je, on the other hand, smrtonosna bolest ako ja tu malu stvar koja se zove inzulin u svoj organizam svakodnevno ne unosim.
Phoenix je napisao/la:ali sam primjetio kod hrpe ljudi, da jednostavno vole imati neku svoju bolest oko koje se mogu baviti. to im valjda daje odredenu paznju od drugih ljudi i da ju zele zadrzati po svaku cijenu.
je. toliko mi je 'dragocjena' jer bas volim razmisljati o neuropatiji i retinopatiji i zakazanju bubrega u bliskoj ili daljoj buducnosti da bi dobila paznju od drugih ljudi. gle, ne kazem da sam ja u cijeloj stvari nemocna i da me 'netko' kaznjava i da nemam nikakav utjecaj na ono sto se mom tijelu dogadja - naprotiv - iako je dijabetes (tip 1) *sluzbeno*, bar zasad, kronicna i neizljeciva bolest, isto tako mi je kristalno bistro da ja svojom prehranom, sportom i brigom oko inzulina, cak *samo* i snagom volje i pozitivnim razmisljanjem jako mogu pridonijeti tome koliko ce me sama bolest 'usporavati' i sprecavati da budem sto zdravija mogu biti. TO jest iskljucivo na meni i mojoj volji i trudu i odgovornosti prema samoj sebi.
Phoenix je napisao/la:ako se istinski zelis rijesiti toga ne vidim uopce problem u pokusaju da se to rijesi sirovom ishranom.
ne zelim ni ja zvucati uvredljivo ili okrutno, ali dijabetes nije jebena alergija. sirova hrana mi nece unijeti inzulin u tijelo, kao sto nece ljudima dati ni bubreg koji im fali, recimo. ne kazem da ljudi koji tvrde da su izlijecili dijabetes raw foodom zbog bilo kojeg razloga lazu, ni priblizno - samo mi zdrav razum i to *malo* znanja o medicini i metabolickim procesima u tijelu kaze da su svi ti ljudi koji su se uspjeli 'skinuti' s inzulina bili oni koji ga u tijelu jos imaju, odnosno oni koji su ga upravo zbog nezdravog nacina prehrane ili prekomjerne debljine i dobili. a sve to opet ne znaci da sumnjam u dobre strane sirove hrane, no jos uvijek mislim da 'dobro' ne znaci istodobno i 'svemoguce'. u hrani ipak nije bas sve, koliko god bi mozda bilo lakse tako razmisljati. i s alergijama i s dijabetesom. i s rakom i sa sidom.