Zemljani

[ogi]

Opis i porijeklo
Komorač je otporna samonikla divlja ili uzgojena dvogodišnja biljka s odebljalim korijenom, iz kojeg u prvoj godini izrastu listovi, a u drugoj godini i do 2 metra visoka stabljika s listovima i cvjetovima. Stabljika je okrugla, modro-zelene boje i u gornjem dijelu razgranjena, a listovi su sastavljeni od mnoštva sitnih listića. Komorač pripada porodici štitarki, jer su žuti cvjetovi skupljeni u štitaste cvatove. U svakom plodu ima stotinjak sjemenki bogatih eteričnim uljima. Sjemenke su male, aromatične, plosnate i ovalne, sa žutim žlijebom, a se koriste kao začin.

Ova biljka potječe iz Sredozemlja i najviše joj odgovara topla, ali ne prevruća klima. Uzgaja se u Grčkoj, Turskoj, Italiji, južnoj Francuskoj i u sjevernoafričkim zemljama. U Hrvatskoj raste po kamenjarima Primorja i Dalmacije.

U antici i u azijskom prostoru komorač je bio cijenjen zbog svog okusa sličnog anisu, kao i zbog ljekovitih svojstava. Rimljani su uživali jesti njegove listove, korijenje i sjemenke u salatama i kruhu. U srednjem vijeku koristili su ga za rastjerivanje kukaca. Vjerovalo se da plaši vještice, pa su ga za Ivanjske noći vješali na ulazna vrata. Često su ga stavljali u ključanice da nikakvo zlo noću ne uđe u kuću. Srodne vrste komoraču su anis, celer i kim.

Energetska i nutritivna vrijednost
Energetska vrijednost 100 g svježeg korijena komorača iznosi
31 kcal / 130 kJ. Od toga 1,2% čine proteini, 0,2 % masti i 7,3% ugljikohidrati. Sadrži 3,1 g dijetalnih vlakana, kao i još dvanaest važnih elemenata u tragovima i četrnaest aminokiselina u idealnom sastavu.

Od minerala izvrstan je izvor kalija (414 mg), dobar je izvor mangana (0,2 mg, što čini 10% RDA), a od vitamina izvrstan je izvor
vitamina C (12 mg, što čini 20% RDA).

Energetska vrijednost sjemena komorača iznosi 345 kcal / 1443 kJ. Od toga je 16% proteina, 15% masti, 52% ugljikohidrata, a bogat je dijetalnim vlaknima (40 mg) i fitosterolima (66 mg).

Od minerala izvrstan je izvor mangana (6,5 mg, što čini 310% RDA), željeza (18,5 mg, što čini 130% RDA), magnezija (385 mg, što čini 130% RDA), kalcija (1 200 mg, što čini 120% RDA), bakra (1,1 mg, što čini 120% RDA), fosfora (487 mg, što čini 61% RDA) i
cinka (3,7 mg, što čini 37% RDA).

Od vitamina izvrstan je izvor vitamina C (21 mg, što čini 35% RDA) i vitamina B kompleksa: niacina (6 mg, što čini 38% RDA), tiamina (0,4 mg, što čini 34% RDA), piridoksina (0,5 mg, što čini 28% RDA) i riboflavina (0,4 mg, što čini 27% RDA).

DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto dnevnih potreba RDA
ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto dnevnih potreba RDA
RDA - Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine)

Ljekovitost
Komorač je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka koju su koristili stari Egipćani, Rimljani i Grci, a kod nas su ga, kao prirodni lijek kod probavnih tegoba i prehlada, proslavili benediktinci.

U ukupnom kvalitetnom nutritivnom sadržaju osobito se ističu flavonoidi rutini i kvercitin, te raznovrsni kempferol glikozidi, koji imaju snažno antioksidativno djelovanje. Vrlo zanimljiv je i anetehol, sastavni dio hlapljivih komponenti eteričnog ulja. Istraživanja su pokazala da smanjuje upale i pomaže u sprječavanju razvoja raka. Eksperimentima na životinjama utvrđeno je da eterično ulje ima sposobnost zaštite jetre od štetnog toksičnog djelovanja.

Komorač je dobar izvor vitamina C, koji je također snažan antioksidans i ima sposobnost neutralizacije štetnog djelovanja slobodnih radikala u vodenim otopinama u tijelu, koji mogu uzrokovati boli u zglobovima i rezultirati osteoartritisom i reumatoidnim artritisom.

Odličan je izvor dijetetskih vlakana koja pomažu u pravilnoj funkciji crijeva, i na taj način sudjeluje u sprječavanju razvoja raka debelog crijeva. Vlaknaste tvari vežu na sebe otrovne i masne tvari u crijevima, odstranjujući tako otrove iz tijela te smanjujući razinu kolesterola i masnoće u krvi. Dijetetska vlakna održavaju zdravlje srca jer vežu žučne soli u debelom crijevu i izlučuju ih iz tijela. Za ponovnu proizvodnju žučnih soli troši se kolesterol, čime se smanjuje njegova količina u krvi i rizik od njegovog štetnog djelovanja. Vlakna povećavaju osjetljivost inzulina i tako sprječavaju razvoj dijabetesa tipa 2. Imaju visoki kapacitet vezanja vode, bubre i usporavaju probavu, što daje osjećaj sitosti. Iz tog se razloga hrana bogata dijetetskim vlaknima preporuča tijekom redukcijskih dijeta.

Komorač je izvrstan izvor kalija, koji pomaže kod snižavanja visokog tlaka, jednog od rizičnih faktora koji mogu utjecati na srčani ili moždani udar.

U pučkoj medicini ljekovitim dijelovima biljke smatraju se korijen, koji se skuplja od polovine ožujka do kraja travnja, i nadzemni dio biljke, lišće, koje se može skidati tijekom cijelog ljeta.

Sjemenke i korijen komorača sastavni su dijelovi čajeva za čišćenje organizma, što se pripisuje eteričnom ulju koje suzbija nadutost, smiruje grčeve želuca i crijeva i djeluje protiv vrenja. Čisto eterično ulje dobiva se destilacijom iz sjemenki, a preporuča se uzimanje sa šećerom ili u vodi za liječenje bolova u grlu i promuklosti. Također se preporučuje i za vanjsku primjenu, kao sastavni dio antireumatskih sredstava za masažu.

Komorač pojačava rad stanica, jača imunitet, zaustavlja razmnožavanje mikroorganizama, pospješuje izlučivanje mlijeka, utječe na živčani sustav i dobro raspoloženje, odstranjuje sluz kod kašlja i hunjavice, djeluje lagano smirujuće i opuštajuće. Zbog visokog sadržaja beta-karotena, može se preventivno koristiti kao djelotvorno sredstvo protiv raka. Više od dva puta tjedno komorač ne bi smjele konzumirati osobe koje su sklone proljevu.

Prije se koristio kuhan u vinu kod bolesti bubrega i mjehura, za izlučivanje kamenca, a smatralo se da je dobar za jetru, slezenu i kod bolesti grušanja krvi. Vino se preporučalo piti i za proširene vene, a usitnjeno sjeme komorača, pomiješano s toplim mlijekom, davalo se djeci koja se nisu hranila majčinim mlijekom.

Od sjemenki komorača dobiva se eterično ulje, a iz plodova se radi ljekoviti čaj za želudac i crijeva, koji uz to djeluje i lagano umirujuće, pa je idealan za djecu.

Pravi ljekoviti koktel možete pripremiti tako da svježi komorač začinite maslinovim uljem i ovu ukusnu i mirisnu salatu pojedete kao predjelo.

Kupovanje i čuvanje
Bijela ili blijedozelena i čvrsta lukovica, sa suptilnim mirisom na anis, bez znakova oštećenja i truljenja, znak je dobre kvalitete komorača. Stabljike koje se nadovezuju na lukovicu trebaju biti ravne i bliske jedne drugoj, a listovi svježi i zeleni. Prilikom kupnje birajte manje lukovice koje su čvršće i manje vlaknate. Izbjegavajte komorač koji ima cvjetove na stabljikama jer je to znak da je prezreo.

Komorač čuvajte u odjeljku hladnjaka za povrće do četiri dana, iako ga je najbolje pripremiti istoga dana nakon kupnje jer stajanjem gubi na aromi. Nakon blanširanja komorač se može zamrznuti, no ovim postupcima on dosta gubi na svojoj aromi.

Osušene sjemenke komorača čuvajte u čvrsto zatvorenoj posudi na hladnom i suhom mjestu do šest mjeseci. Čuvanje u hladnjaku produžit će njihovu trajnost.

Izvor: Coolinarika

[miumiu]

Kolač od komorača
Sastojci: 2 čaše integralnog brašna, 1 čaša mekinja, 1 čaša narezanih suhih smokava, 1 prašak za pecivo, 1/4 čaše ulja, 1/2 čaše sjemenki suncokreta, 1/2 čaše krupno sjeckanih badema, 1/2 čaše rogača, 3 čaše čaja od komorača, 3 žlice šećera, 1 čaša krupno mljevenih sjemenki suncokreta
Priprema: Pomiješati sve suhe sastojke. Dodati tekuće. Dobro promiješati i ostaviti 1 sat da odstoji. Staviti u nauljeni kalup za pečenje. Prije pečenja posuti sjemenkama lana, suncokreta, sezama i bundeve. Peći 40 minuta u prethodno zagrijanoj pećnici na 170 stupnjeva.

sa www.prijatelji-zivotinja.hr

[ogi]

Danas sam prvi puta probao sirovi komorac..odlican je!!

Slatkis!

[aspalatus]

kao da jedes veeliku pastu za zube , jel da

[ogi]

[Breskvica]

Komorač se uzgajao još u antici, a iznimno se cijenio zbog ljekovitog djelovanja kod bubrežnih i želučanih tegoba te kod očnih bolesti i lošeg vida. Kod tegoba s očima koristio se tijekom srednjeg vijeka; takve su se navike djelomično očuvale i do danas. I u suvremeno ga doba ponajviše koristimo kod probavnih smetnji i kašlja, osobito u liječenju djece, a katkada i za ljekovite pripravke kod očnih bolesti.

Droga
Foeniculi fructus: Beremo ne posve zrele štitce koje dobro osušimo, a nakon toga sa stapki skinemo plodove. S obzirom na sastav eteričnih ulja, postoje dvije kulturne inačice koje se međusobno razlikuju i prema veličini plodova. Slatki komorač ima veće plodove slatkasta okusa, a drugi manje plodove s izraženijim gorkoljutim okusom.

Foeniculi aetheroleum: hlapljivo se ulje dobiva vodenom destilacijom iz svježih sjemenaka. Komorač se uzgaja u srednjoj i istočnoj Europi, Rumunjskoj i Egiptu. Ulje ima sladak, ljut okus te karakterističan, ugodan miris.

Stanište i rasprostranjenost:
Kod nas pravi komorač raste na kamenitim obroncima sve do granica utjecaja mora jer mu je potrebno mnogo topline. Možemo ga uzgajati i u vrtovima. U primorju se uzgaja posebna vrsta komorača s odebljalim lisnim bazama, koji se konzumira svjež, u salati, ili pirjan kao ukusno povrće. Može se uzgajati i na drugim mjestima. Nakon cvatnje, i plodove koristimo u svrhu liječenja.

Srodne vrste
U vrtovim uzgajamo kopar (Anetheum graveolens L.); koristimo ga kao dodatak salatama. Njegovo hlapljivo ulje ima vrlo ugodan miris i slatkast okus koji se pri sušenju brzo gubi. Svježa biljka i plodovi pogoduju probavi i uklanjaju vjetrove.

Sastav i aktivne tvari:
Plodovi sadrže približno 4 % hlapljivog ulja u kojemu ima ponešto slatkog aneteola. Tipičan sastojak ulja jest fenhon, koji mu daje karakterističan gorak i ljut okus. Usto se u ulju nalaze i metilkavikol, anisaldehid te brojni drugi sastojci. Plodovi sadrže i bjelančevine i masno ulje.

Djelovanje i upotreba
Komorač i njegovo hlapivo ulje djeluju slično kao aniš. Opuštaju grčeve u dišnim i probavnim organima, rastjeruju vjetrove, djeluju antibakterijski i potiču izlučivanje žlijezda dišnih organa. Komorač se smatra najboljom drogom u dječjoj medicini. Utjecaj na bolesti dišnih organa izraženiji je nego kod aniša. Kod probavnih tegoba dojenčadi i manje djece koje su povezane s grčevitim bolovima čaj pouzdano ublažava grčeve, otpušta vjetrove, stabilizira bakterijsku floru crijeva i tako sprječava štetna vrenja; potiče apetit. U narodnoj se medicini koristi kao čaj od kima, za pospješivanje dojenja kao i za ispiranje očiju pri upalama očne spojnice.

Pripravci:
Čaj:
Svježe izmrvljene ili mljevene plodove oparimo vrućom vodom i ostavimo pokriveno 3-5 minuta. Za odrasle uzimamo 2 čajne žlice, za djecu jednu; čaj pijemo 2-3 puta na dan.
Možemo ga spraviti i s mlijekom te zasladiti medom.
Zbog opuštanja grčeva dišnih organa koristimo ga kao dodatno ljekovito sredstvo u obliku inhalacija kod grčevitog kašlja, hripavca i astme.

Čajne mješavine:
Za pospješivanje iskašljavanja pri suhom kašlju koristimo mješavinu:
Komorač plod (foeniculi fructus) 40 g
Islandski lišaj (lichen islandicus) 30 g
Korijen bijelog sljeza (althaeae radix) 30 g

Od dviju čajnih žlica mješavine spravljamo oparak koji treba odstajati 15 minuta. 3-4 puta dnevno pijemo vruć, medom zaslađen čaj.

Ova mješavina djelotvorno istjeruje vjetrove i ublažava grčeve crijeva:
Komorač plod (foeniculi fructus) 25 g
Anišov plod 8anisi fructus) 25 g
Korijandrov plod (coriandri fructus) 25 g
Kimov plod (carvi fructus) 25 g

Od dviju čajnih žlica zdrobljene ili nljevene mješavine spravljamo oparak koji nezaslađen pijemo 1-2 puta dnevno. Za dječji čaj uzimamo samo 1 žlicu mješavine.

Kozmetika:
Parna kupelj za lice poboljšava prokrvljenost kože i pripomaže njezinu čišćenju a i kod upala očiju.

Uporaba u veterini:
Kod kolika i nadutosti trbuha u domaćih životinja komorač pomaže u obliku čaja kao i umiješan u hranu. Konjima s izraženim tegoba,a u dišnom traktu uspješno oblažava znakove bolesti. Umiješan u hranu poboljšava apetit. Čaj za napajanje pčela povećava njihovu otpornost na bolesti.

*Preuzeto iz knjige Hrvatsko ljekovito bilje, dr.Katja Toplak Galle*

[ogi]

Opis i upotreba

Komorač je višegodišnja zeljasta biljka životnog vijeka desetak godina. Korijen mu je vretenast, mesnat i relativno dubok, a stabljike višestruko razgranate, uspravne, cilindrične i šuplje, u cvatnji dosežu visinu do dva metra. Listovi su višestruko perasto razdijeljeni, nitastih liski, nježni i mirisni, dugih peteljki s lisnim rukavcima koji obuhvaćaju stabljiku. Sitni žutozeleni cvjetovi skupljeni su u štitiće koji čine složeni štitasti cvat promjera 10 do 20 cm na vrhu svake grane. Biljka ima više ogranaka koji završavaju štitcem (umbelom). Grananje počinje od polovine stabljike. Primarni ogranak, odnosno glavna os stabljike završava štitcem prvog reda. Primarni ogranak se grana na sekundarne ogranke na kojima se nalaze štitci drugog reda, dok se sekundarni ogranak grana na tercijarne ogranke koji završavaju štitcima trećeg reda. U priobalnom području cvatnja počinje već u svibnju (u lipnju u kontinentalnim područjima) i razvučena je tijekom cijelog razdoblja vegetacije, tako da je na biljci moguće pronaći sve generativne stadije – od pupoljaka do zrelog ploda. Plodovi su kalavci koji sazrijevanjem pucaju i razdvajaju se na dva plodića (merikarpa). Budući da im je usplođe vrlo tanko i čvrsto, plodići se s poljoprivrednog aspekta smatraju sjemenom, koje klijavost zadržava nekoliko godina.

Ekološki zahtjevi i neke biološke karakteristike

Budući da je komorač biljka umjerene klime, za uspješan rast i razvoj treba topla ljeta i blage zime. Sjeme počinje klijati već pri temperaturi 6 do 8 °C, bolje bez prisutnosti svjetlosti. Pri temperaturi oko 15 °C biljke niknu za dva do tri tjedna, a pri 20 °C za desetak dana. Početni rast biljaka je relativno spor, tako da od nicanja do vlatanja (razvoja stabljika) prođe više od dva mjeseca.

Štitci s plodovima u voštanoj zriobi

Visoke temperature biljke komorača zahtijevaju tek u vrijeme cvatnje, kada im najbolje odgovaraju srednje dnevne temperature između 20 i 22 °C. Ako je tijekom cvatnje hladno i kišovito vrijeme, oplodnja cvjetova će biti slaba, što će za posljedicu imati niski prinos plodova. Krajem vegetacije nadzemni dio biljke se suši i propada, ali iduće godine rast počinje u rano proljeće i biljka se vrlo brzo razvija. Zbog niskih temperatura tijekom zime može se smrznuti korijen, pa u kontinentalnim područjima biljke mogu u potpunosti stradati u uvjetima golomrazice. Radi prevencije, treba ih zaštititi nagrtanjem tlom. Za uzgoj komorača najbolja su duboka, rastresita, humusom bogata tla umjerene vlažnosti (veća je potreba za vlagom samo u fazi klijanja i vlatanja), a potpuno su nepogodna hladna, vlažna i kisela tla.

Uzgoj

Kao višegodišnja biljna vrsta komorač se ne uklapa u plodored jer na istoj površini, ovisno o kondiciji, usjev može ostati pet do deset godina. Kad se jednom ukloni, na istu površinu može doći poslije tri do četiri godine, ali ne ako su prethodno uzgajane vrste iz porodice štitarki (mrkva, peršin, celer, pastrnjak, ljupčac, kopar....), kojima i sam pripada. Treba odabrati površinu bez trajnih korova. Za uzgoj na većim površinama tlo se već u jesen počinje pripremati dubokim oranjem (za uzgoj u vrtu dovoljno je preštihati), uz koje se provodi i osnovna gnojidba kompleksnim mineralnim gnojivom NPK s većim udjelom fosfora.
Orijentacijska je gnojidba oko 3 kg NPK

10-30-20 na 100 četvornih metara, a stvarna se količina utvrđuje kemijskom analizom tla. Istim se postupkom utvrđuje i potreba eventualne startne gnojidbe dušikom u predsjetvenoj pripremi tla u proljeće. U uzgoju komorača svakako treba izbjegavati prejaku gnojidbu dušikom zbog nekoliko razloga: stvara se prevelika lisna masa, a premalo ploda, dozrijevanje ploda je znatno duže od uobičajenog (koje je ionako prilično razvučeno) te biljke postaju osjetljivije na niske zimske temperature. Uzgoj komorača uglavnom se provodi izravnom sjetvom sjemena, iako je moguć i uzgoj iz presadnica (ali nije ekonomičan). Sijati treba u dobro pripremljeno tlo u rano proljeće (tijekom ožujka) jer kasnija sjetva dovodi do slabijeg nicanja u slučaju nedovoljno vlage u tlu, te do nižih prinosa ploda u prvoj godini uzgoja. Sije se preciznom sijaćicom za sjetvu kultura sitnog sjemena na razmak između redova 50 cm, na dubinu 2 – 3 cm. S obzirom na to da je planirani razmak sjemenki u redu 2 do 3 cm, a apsolutna težina sjemena (masa 1000 sjemenki) 4 do 8 g, računajući prosječno, potrebno je posijati oko 80 sjemenki po četvornom metru, odnosno oko 50 g sjemena na 100 četvornih metara. Njega usjeva se sastoji od nekoliko međurednih kultivacija, koje se provode prije zatvaranja sklopa u proljeće, čime se rahli tlo i priječi rast korova. U nas nema herbicidnih pripravaka s dozvolom za upotrebu u usjevu komorača uzgajanog izravnom sjetvom. U starijim usjevima, nakon nicanja korova u proljeće, a pri visini komorača 15 do 20 cm, protiv širokolisnih korova može se koristiti djelatna tvar linuron, a protiv uskolisnih korova fluazifop-p-butil.

Žetva ploda

U godini osnivanja usjeva žetva ploda kasni (uglavnom je u listopadu) i otežana je jer je dugo razdoblje sazrijevanja plodova i intenzivno je njihovo osipanje. Osipanje plodova je najmanje kad je oko 50% štitaca drugog reda u voštanoj zriobi (plodovi promijene boju u blijedozelenu), što je u starijem usjevu uglavnom početkom rujna. Na većim se površinama komorač žanje žitnim kombajnom sa zatvorenim izlaznim vjetrom, dok se na manjim obavlja košnja štitaca sa 30 do 40 cm stabljike, koji se ostavljaju da dopunski sazriju u polju, a potom se ovrše. Plodove potom treba očistiti od zelenih dijelova i osušiti ili otpremiti na destilaciju. Očekivani prinos suhih plodova na 100 četvornih metara je oko 20 kg, a eteričnog ulja oko 0,5 kg. Nakon žetve ploda preostalu biljnu masu potrebno je pokositi na 10 do 15 cm iznad tla, usitniti i razbacati po usjevu, radi zaštite usjeva od niskih zimskih temperatura te kao izvor organske tvari.

Ljekovitost komorača

Biljka komorača u cijelom svom nadzemnom dijelu sadrži eterično ulje specifičnog, ugodnog mirisa, a udio i sastav variraju ovisno o populaciji ili sorti, razvojnom stadiju biljke te o području uzgoja.

Zelena biljna masa sadrži od 0,2 do 0,7% eteričnog ulja, a glavne su mu sastavnice trans-anetol (oko 60%) i α-pinen (oko 15%). Najveći se udio eteričnog ulja nalazi u plodovima (2 do 10%), ali u kojoj će to razvojnoj fazi biti (moguce je od nezrelih do potpuno zrelih plodova), ovisi o populaciji i mnogim drugim čimbenicima. Osim glavne sastavnice trans-anetola (60 – 75 %), u eteričnom ulju ploda gorkog ili divljeg komorača značajna je sastavnica i (+)-fenhon (12 – 22%), koji ulju daje gorak okus. Eterično ulje dobiveno iz plodova gorkog komorača oficinalno je prema DAB 1997 i koristi se za izradu farmaceutskih pripravaka sekretolitickog djelovanja na dišne putove, za ublažavanje grceva u probavnom traktu zbog spazmolitičkog djelovanja te protiv nadutosti crijeva. U različitim pripravcima primjenjuje se kao koringens okusa i mirisa, ali i kao konzervans (zbog bakteriostatskog djelovanja). Upotrebljava se u konditorskoj industriji te u proizvodnji likera. Vrlo je učinkovito sredstvo protiv komaraca. Osim eteričnog ulja, plod komorača sadrži 18 do 20% bjelančevina, 12 do 18% masnog ulja te šecer. Djeluje kao ekspektorans, spazmolitik i karminativ. Sastavnica je mnogih medicinskih čajnih mješavina, a posebno je cijenjen u pedijatrijskoj praksi radi ublažavanja grčeva u dojenčadi i kao sekretolitički ekspektorans. U pekarskoj se industriji koristi kao dodatak kruhu i pecivu, a kao začin mnogim jelima od povrća, osim ploda, koriste se i listovi.

Autor: Doc. dr. sc. Ivanka Žutić