Zemljani Zemljani
Košnica puna ljubavi
 
 FAQFAQ   PretražnikPretražnik   ČlanstvoČlanstvo   Korisničke grupeKorisničke grupe   RegistracijaRegistracija 
 ProfilProfil   Privatne porukePrivatne poruke   LoginLogin 

Aditivi u hrani - otrovi naši svagdašnji
1, 2, 3  Sljedeća
 
Započni novu temu   Odgovori na temu    Zemljani -> Prehrana
Prethodna tema :: Sljedeća tema  
Autor/ica Poruka
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 12062
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 20.9.2007. čet. 22:33    Naslov: Aditivi u hrani - otrovi naši svagdašnji Citiraj i odgovori

DODACI PREHRAMBENIM PROIZVODIMA
(Prijepis istraživanja Klinike za Pedijatrijsku onkologiju - Dusseldorf)

1. Dodaci koji nisu štetni:

E100, 101, 103, 104,105, 111, 121, 130, 132, 140, 151, 152, 160, 161, 162, 170, 174, 175, 180, 200, 201, 202, 203, 236, 237, 238, 260, 261, 263, 270, 280, 281, 282, 290, 300, 301, 303, 305, 306, 307, 308, 309, 322, 325, 326, 327, 331, 332, 333, 334, 335, 336, 337, 382, 400, 401, 402, 403, 404, 405, 406, 408, 410, 411, 413, 414, 420, 421, 422, 440, 471, 472, 473, 474, 475, 480.

2. Sumnljivi dodaci:

E125, 141, 150, 153, 171, 172, 173, 240, 241, 477.

3. Opasni dodaci:

E102, 11O, 120, 124

4. Dodaci koji su štetni za zdravlje

a.) problemi s crijevima: E220, 221, 232, 224
b.) problemi s prebavom: E338, 339, 340, 341, 45O, 461, 463,465, 466, u pakiranom sladoledu E407
c.) kožne bolesti: E230,231,232,233
d.) uništava vitamin B12: E220
e.) povećava kolesterol: E320,321
f.) nadražuje živce: E311, 312


g.)upala usne šupljine: E330 NAJOPASNIJI DODATAK (uzrukuje rak), nalazimo ga u Schweppesu od limuna, senfu, nekim bezalkoholnim pićima, konzerviranom mesu rakova, u nekim sirevima, nekim gljivama u konzervi....

E330 je limunska kiselina i nije opasan aditiv.
Zapravo je limunska kiselina jedan od produkata Krebsovog ciklusa u organizmu.
A Krebs na Njemačkom znaći rak te je najvjerojatnije došlo do greške kod prijevoda.
Krebsov ciklus nosi ime znanstvenika koji ga je prvi opisao.


5. Dodaci, koji uzrukuju rak:

E131, 142, 210, 211, 213, 214, 215, 216, 217, 239
Pažnja: E123 je vrlo otrovan te je zabranjen u SAD
Posebnu pažnju obratite na slijedeće proizvode:
E123 i E110 u gumenim bonbonima, čokoladnim bonbonima, posebno marke TREETS, SMARTIES, HARIBO – gumeni bonboni, puding sa šlagom u plastičnim čašicama, zaleđena riba marke IGLO, vrhnje za kuhanje Creme-Fraiche, topljeni sirevi za mazanje, puding od vanilije, E102 i E110, u gotovim umacima raznih vrsta.

Molba za svakoga: Prilikom kupovine namirnica koristite ovaj popis ili ga negdje zalijepite na vidlivo mjesto u kuhinji. Jer, radi o zdravlju Vas i vaše djece. Prilikom izbora namirnica birajte one koje ne sadrže ove dodatke!

ZAPAMTITE: Vi sami birate proizvode koje kupuje. Razmišljajte o zdravlju Vas i vaše djece!
Tehnološki obrađena hrana je biloški »mrtva« i ima kratak rok trajanja; zato su nužno potrebni kemijski dodaci koji produžavaju rok trajanja kako u skaldištima tako i na policama u trgovinama. Upotreba sintetičkih tvari u namirnicama je slabije istražena, ali za mnogobrojne aditive već sad je poznato da uzrukuju određene rizike.

Među njima su konzervansi označeni od E200 do E290, koji mogu uzrokovati niže nabrojane zdravstvene probleme odnosno negative posljedice:

E210 - astma, neurološke teškoće, hiperaktivnost djece;
E211 - astma;
E216 - alergije
E218 - kožne alergije;
E220 - astma, uništava vitamin Bl;
E235 - mučnina, povraćanje, proljev, nadražaj kože, anoreksija;
E249 - potencialni kancerogen, poremećaj prijenosa kisika, glavobolje, nekoncentriranost, poteškoće sa disanjem;
E250 - potencialni kancerogen, u želudcu stvara nitrozamine, hiperaktivnost djece;
E251 - u organizmu se pretvara u nitrit;
E252 - hiperaktivnost, potencialni kancerogen, slabokrvnost, ozljede bubrega, zabranjen u nekim zemljama;
E261 - neka ga izbjegavaju ljudi sa oštećenjem bubrega;
E264 - mučnina, povraćanje;
E280 - uzrokuje migrene;
E281 - uzrokuje migrene;
E290 - povećava učinak alkohola.
Pažljivi budite na antioksidante regulatore kiselosti koji su oznaćeni od E296 do E385.

Oksidativni procesi i promjene pH ubrzavaju razgradnju hrane, te proizvođači zbog toga doodaju prikladne kemijske tvari među kojima su posebno opasne sljedeće:

E302 - uzrukuje stvaranje bubrežnih kamenaca;
E310 - nadražaj želudca i kože
E319 - mučnina, povraćanje, delirij, smrtna doza je 5g.
E320 - alergije, hiperaktivnost, kancerogeni i estrogeni učinci;
E325 - neka ga izbjegavaju djeca sa intolernacijom na laktozu;
E339 - ruši ravnotežu između kalcija in fosfora;
E363 - zabranjen u nekim zemljama;
E370 - zabranjen u nekom zemljama;
E375 - ozljede jetra, podiže razinu mokraćne kiseline, gastritis;
E380 - ozljede jetra i trbušne sluznice;
E385 - zabranjen u nekim zemljama;

I među stabilizatorima, tvarima za zgušnjavanje i emulgatorima označenim od E400 do E495, sa kojima se postiže primjerena stabilna struktura i gustoća namirnica, također nalazimo i one koje su zdravlju štetne:

E407 - u vezi s etilen oksidom stvara etilenklorohidrin, koji je opasan kancerogen, uzukuje čir;
E412 - mučnina, napuhivanje i grčevi, snižava razinu kolesterola;
E413 - mogući kontaktni alergen;
E414 - nadraženje sluznice, alergen
E416 - mogući alergen;
E420 - ozljede želudca, nije dozvoljen za dječju prehranu;
E421 - proljev, mučnina, povraćanje, ozljede bubrega;
E432 - zabranjen u nekim zemljama;
E450 - remeti omjer između kalcija in fosfora;
E461 - napuhivanje, obstrukcija tankog crijeva;
E463 - zabranjen u nekim zemljama.

Sredstva protiv zgrušavanja nalazimo pod oznakama od E500 do E585. Opreznost kod nabrojanih:

E503 - nadražuje sluznice;
E508 - pokreće ulcerozna stanja želudca.
E510 - neka ga izbjegavaju ljudi s bolesnim bubrezima i jetrom;
E513 - zabranjen u nekim zemljama;
E514 - remeti vodenu bilancu organizma;
E553 - veza s rakom želuca;
E554 - teškoće s placentom kod trudnoće, alzheimejreva bolest.

Pored atraktivne obojanosti, kod namirnica su bitni i privlačan miris i okus. Za krivotvorenje mirisa i okusa su aditivi od E620 do E640 odnosno umjetne arome:

E620 - neka ga izbjegavju djeca;
E621 - glavobolja, žeđ, vrtoglavica, trbušni grčevi, proljev, smetnje u otkucajima srca (aritmija), zabranjen za dječju prehranu;
E622 - mučnina, povraćanje, proljev;
E626 - može uzrokovati protin;
E627 - može uzrokovati protin, zabranjen za dječju prehranu;
E629 - može uzrokovati protin;
E631 - može uzrokovati protin;
E633 - može uzorkovati protin;
E635 - može pokrenuti promjene kože, zabranjen u mnogobrojnim zemljama.

Zaslađena ovisnost potrošaća i blješatvi izgled donose i gorke i manje slatke zaključke, u vezi sa upotrebom zaslađivača i glazura pod oznakom od E900 do E1520:

E905 - moguća veza s rakom prebavnih organa;
E907 - zabranjen u nekim zemljama;
E924 - mućnina, povraćanje, proljev;
E925 - kancerogen, uništava biološku vrijednost hrane;
E927 - zabranjen u nekim zemljama;
E950 - spada među najopasnije aditive, kancerogen za pokusne životinje, smetnje štitnjače;
E951 - mnogobrojni izuzetno opasni učinci, alergije, migrene, vrtoglavica, smetnje vida, sluha i okusa, smetnje pamćenja, depresije, smetnje ponašanja, uzročnik nekih degenerativnih bolesti (multipla skleroza, parkinsonova bolest), hormonske smetnje;
E952 - migrene, potencialno kancerogen, zabranjen u SAD i Engleskoj;
E954 - kancerogen kod pokusnih životinja;
E967 - pokreće nastanak bubrežnih kamenaca, diuretik, smetnje ponašanja kod pokusnih životinja;
E1505 - u metabolizmu se mijenja u etanol;
E1520 - veza s fatalnimi infarktniim stanjima (intravenozno), smetnje živčanog sistema, dermatitis.

Silovita kemizacija kojoj smo svjedoci u modernom svijetu jezahvatila i našu hranu i to sasvim nekritično i prebrzo. Oba dva nedostatka imaju zajednički korjen, a to je brzi prijenos znanstvenih zaključaka u upotrebnu tehnologiju.
Znanstvena postignuća nisu dostupna javnosti, kako bi to trebala biti po tradiciji humane akademske znanosti, već se patentira kao intelektualno vlastništvo korporacija. Iza toga stoji moćni profitni interes kojemu nisu briga dugoročne zdravstvene posljedice za ljude zbog tih korištenih tehnologija. Istraživanja koja bi trebali pokazati i nuditi ocjenu rizika kod dugoročne upotrebe aditiva se ne objavljuju.
Sve više postajemo pokusne životinje globalnog neetičnog eksperimenta.

Što možemo učiniti?

OSVJEŠTENI POTROŠAČI DANAS KUPUJU NAMIRNICE ZA KOJE SU SIGURNI DA SE U NJIMA NE NALAZE ŠTETNI I OPASNI ADITIVi. LISTIĆ SA POPISOM TIH ADITIVA UVIJEK IMAJU SA SOBOM PRILIKOM KUPOVINE;

E102, E110, E122, E123, E127, E131, E132, E133, E142, E150, E151,E153, E154; E171, E173, E210, E220, E223, E232, E249, E250, E284, E285, E310, E311, E312, E320, E321. E308, E407, E472, E473, E512, E553, E620, E621, E622, E626, E942, E950, E951, E952, E954, E1440


Zadnja promjena: ogi; 22.1.2009. čet. 20:40; ukupno mijenjano 4 put/a.
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
Luna



Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 4208

PostPostano: 23.9.2007. ned. 16:21    Naslov: Citiraj i odgovori

Aditivi i drugi preparati u hrani/ "svrha" i popis:

Prehrambenim aditivima se smatraju tvari točno poznatog kemijskog sastava, koje se ne konzumiraju kao hrana, i nisu tipičan sastojak hrane, bez obzira na prehrambenu vrijednost, a dodaju se hrani u svrhu poboljšanja tehnoloških i senzorskih svojstava.
Aditivi su dodatne tvari hrani i pićima u prehrambenoj industriji, a neki aditivi koriste se i u famaceutskoj industriji. Te tvari služe najlešće za poboljšanje boja, okusa i mirisa i konzerviranje.
Aditivi se dodaju hrani u tehnološkom postupku proizvodnje, tijekom pripreme, obrade, prerade, oblikovanja, pakiranja, transporta i čuvanja.

Dodaci (aditivi) prehrambenim proizvodima obično se označuju E - brojevima i ti su brojevi jedinstveni i točno utvrđeni za svaki spoj. Na naljepnici sa deklaracijom nalaze se i podaci o dodanim aditivima u obliku oznaka sa E - brojevima. Ti brojevi odnose se na umjetne i prirodne aditive čija je upotreba odobrena u zemljama Europske zajednice, a odobrena je i u Hrvatskoj "Pravilnikom o aditivima koji se mogu nalaziti u namirnicama".

Često se i pojavljuju članci kojima je navodno svrha upozoriti potrošače na razne dodatke prehrambenim proizvodima. No, večina članaka je senzacionalističkog tipa sa poluinformacijama. Svi dodaci hani koji su označeni sa E - brojevima su pomno ispitani. Ukoliko je neki dodataka stvarno štetan tada je njegova uporaba propisom ograničena ili potpuno zabranjena. Sigurno će još neki biti zabranjeni ako se pokaže da su štetni ili im se nađe bolja zamjena.
Bitan je i podatak koliko se određenog dodatka dodaje hrani, odnosno, konzumira. Svi su dozvoljeni aditivi sigurni u granicama prosječnog konzumiranja.
Zakoni strogo kontroliraju ovakve stvari pa tako i kod nas postoji Pravilnik o aditivima koji se mogu nalaziti u namirnicama koji je objavljen u Narodnim novinama, broj 130/98, 122/00 i 129/03.

Neki od dodataka su dokazano štetni, na primjer nitrati. Ali opasnost od nitrata u mesnim prerađevinama je mnogo manja od trovanja pokvarenim mesom (botulizam). Slično je sa svim drugim konzervansima.
Sve su namirnice lako pokvarljiva roba, vrlo ograničenog trajanja, a osobito onda kada se radi o namrnicama životinjskog podrijetla.

Svrha dodavanja konzervansa je stabiliziranje proizvoda, produženje njihove održljivosti i prevencija kvarenja odnosno mikrobiološke kontaminacije.
Najpoznatiji konzervans, koji je ujedno i najmanje opasan jeste kuhinjska sol, koja se obično ne proziva kao kemijski dodatak, ali ona to ustvari je (NaCl), isto kao i ocat, šečer, sorbati i slično.
Najveći problem predstavlja skupina konzervansia za očuvanje boje proizvoda i svježine mesa (nitrati, nitriti) radi mogućnosti njihove konverzije (pomoću crijevne mikroflore) u toksične i karcinogene spojeve (nitrozamin, methemoglobin).
Oni koji se hrane salamurenim pa potom odimljenim mesom ili salamurenom ribom, moraju biti svjesni da će dobiti stanovitu količinu tih aditiva u obroku, koja doza, u normalnim okolnostima i normalnim količinama konzumiranja, ne bi trebala imati štetnih učinaka na zdravlje.

Postoje i slučajevi kada se radi ostvarenja veće zarade u proizvode dodaju nedopuštene tvari preko svake mjere. Bez obzira radi li se o potpuno neotrovnom škrobu u suhomesnatim proizvodima ili o opasnom glikolu u vinu. Takvi postupci su zabranjeni i naravno nikada neće pisati na etiketi. No tu nije riječ o normalnoj uporabi aditiva, već o njihovoj zlouporabi. I na selu, gdje je navodno hrana zdrava, mogu se naći antifriz u vinu, minij u mljevenoj paprici, modra galica u krastavcima i šećer u rakiji, a naročito tragovi pesticida.
Hrana prerađena u industriji podliježe strogom nadzoru, no kakav nadzor i ispitivanja su provedena nad hranom koju kumice prodaju na placi, i za koju nas spremno uvjeravaju da je zdrava?

Sa aditivima (konzervansima) se štitimo od najgoreg tj. od pokvarenih ili kontaminiranih namirnica.

Citiramo sa:
http://www.hzjz.hr/zdr_ekologija/priopcenja/aditivi/
PREHRAMBENI ADITIVI - JE LI ZDRAVLJE UGROŽENO?

mr. sc. Marijan Katalenić
Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Oduvjek se kod ljudi u susretu s nepoznatim javlja strah, nelagoda, što nerjetko vodi prema potpunom negiranju bez obzira o čemu se radi. Tijekom nekoliko proteklih godina kruži uradak koji poziva na oprez ili izbjegavanje konzumiranja namirnica koje sadrže pojedine aditive. Nažalost, autor nije potpisan ali se i pored toga preslike istog objavljuju i komentiraju u nekim novinama. U uratku se navode i izvori informacija (jedna je i klinika za pedijatriju i onkologiju iz Dusseldorfa) iako tako nestručan i površan pamflet ne bi uradili oni koji se brinu o zdravlju.
No, i pored svega to je dobar povod da se o prehrambenim aditivima kaže nešto više ne komentirajući citirani pamflet. To će biti jasnije ako se komentira samo podatak da se E330, limunska kiselina, prisutna u većini voća i povrća, navodi kao uzročnik upale usne šupljine, kao najopasniji dodatak koji, strašne li optužbe, izaziva rak (čega ?).


http://www.poslovniforum.hr/info/aditivi.asp
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
prolaznik
Gost





PostPostano: 26.9.2007. sri. 11:06    Naslov: Citiraj i odgovori

svakodnevno 171 i 172. za sad samo pod "sumnljivi dodaci"
[Vrh]
Luna



Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 4208

PostPostano: 29.9.2007. sub. 21:43    Naslov: Citiraj i odgovori

Znate li dešifrirati etikete?



Znate li što sve sadrži paket sladoleda? Očekujete li šećer, jaja, vrhnje i mlijeko? Pored očekivanog, pogledom na etiketu ćete saznati da jaja ima samo u tragovima, ali ćete zato na etiketi naći hrpu E brojeva (emulgatori, stabilizatori, arome...). Domaći sladoled nikad ne izgleda kremasto kao industrijski, jer ne sadrži tvari koje mliječne masti održavaju u tekućem stanju i ograničavaju stvaranje ledenih kristala, nepoželjnih u sladoledu.

Industrija je pronašla milijun načina za produženje trajanja, pojačavanje okusa, poboljšanje izgleda hrane, a sve to čini kemikalijama koje za posljedicu mogu imati alergije i preosjetljivost na hranu, a neke se čak smatraju kancerogenima i na druge načine štetnima za ljudsko zdravlje. Među E brojevima, primjerice, puno je onih koji su s vremenom zabranjeni jer je dokazano da mogu biti štetni za ljudsko zdravlje, dok za veliki broj postoje sumnje, ali nema još dovoljno dokaza ili se industrija svim silama iznesenim dokazima i naručuje istraživanja koja opovrgavaju ove podatke. Od svih dodataka, upravo E brojevima treba posvetiti najveću pozornost, jer među njima ima i potpuno bezopasnih, pa je važno znati ih razlikovati (detaljno o E brojevi pisat ćemo u posebnom članku).

Mnogi će se iznenaditi saznanjem da je najzdravije konzerviranje pasteriziranje voća i povrća, te pakiranje u vlastitom soku, tj. vodi, bez dodataka. Pogrešno je izbjegavati takve limenke i staklenke, a posebno su kvalitetne konzerve domaćeg porijekla, jer je kod nas zabranjen uzgoj genetski modificiranih organizama.

Dodaci u gotovim i polugotovim jelima, slasticama i ostaloj visokoprerađenoj hrani mogu se, prema funkciji, svrstati u nekoliko kategorija

Regulatori kiselosti: samo ime im kaže da služe za regulaciju kiselosti, a uključuju punila, te kisele, lužnate ili neutralizirajuće agense.

Emulgatori: uobičajeni su dodaci, a služe za lakše miješanje vode i ulja (masnoća). Najčešći emulgator je žumanjak. Lecitin je emulgator koji se pojavljuje i u prirodi, u jajima, a za industrijsku proizvodnju dobiva se iz soje i sezamovog ulja. Hrani daje homogenost (primjerice, sprečava odvajanje kakaa i kokosovog maslaca u proizvodnji čokoladnih prutića i većine slastica s čokoladom). Lecitin dobiven iz soje, prema nekim istraživanjima, može pozitivno utjecati na razine kolesterola i triglicerida u krvi.

Pojačivači okusa: pomažu da se istakne prirodni okus hrane, koji se gubi tijekom procesa prerade. Najpoznatiji je kontroverzni mononatrij glutaminat. Općenito, vidite li na etiketi naziv "glutaminat", znajte da je riječ o nečemu što je dozvoljeno i uobičajeno, ali mnoga istraživanja pokazuju njegove loše strane, te idu u prilog tvrdnji da gotova jela ne treba prečesto konzumirati.

Modificirani škrob: vrsta sredstva za zgušnjavanje

Stabilizatori: dodaju se u hranu kako bi spriječili odvajanje sastojaka

Konzervansi: sprečavaju kvarenje, odnosno produžuju trajanje hrane. Najčešći su beta-hidroksi-toluen (BHT), te sorbinska kiselina i njene soli. BHT je antioksidans koji čuva svježinu, te se u pravilu dodaje direktno u margarine, žitarice i hranu koja sadrži ulja i masnoće. Sorbinska kiselina obično je prisutna u industriji sira, jer omogućuje razvoj korisnih bakterija, a ograničava razvoj gljivica. Dodaje se praktički u sve fermentirane proizvode, i to ne samo od mlijeka, nego i u vino i kruh, odnosno kvasce.

Zaslađivači: ima ih dosta u većini industrijske hrane, a dodaju se kako prirodni i umjetni zaslađivači, kalorični i oni s manje kalorija. O zaslađivačima smo također često pisali i svakako ćemo još pisati. Po pitanju dodataka industrijskoj hrani važno je znati da zaslađivača ima puno i u slanim jelima (odlični primjeri su kečapi, pizze, lasagne, umaci i gulaši).

Stvari ne treba gledati crno-bijelo – jasno je da bez tehnološkog napretka danas ne bi bilo moguće prehraniti svijet, no važno je i biti informiran, kako bi svatko od nas znao što jede i kako bismo mogli izabrati. Hranimo li se raznoliko i uglavnom jedemo domaću, kuhanu hranu, od povremene konzumacije industrijske ili brze hrane neće nam biti ništa. Nije ni sva industrijska hrana ista, pa tako ima i vrlo kvalitetnih proizvoda, vrlo bliskih prirodnom obliku. U pravilu, što je hrana bliža prirodnom obliku, to je manje obrađena, pa time i sadrži manje dodataka. Najviše dodataka sadrže gotova jela, koja moraju dugo trajati i biti sigurna od mikroorganizama, ali i biti jeftina u proizvodnji, dobro izgledati i imati privlačan okus, koji se gubi što se više hrana podvrgava postupcima prerade. Sve ovo može se objediniti tehnologijom i uobičajenim dodacima. Šećeri i soli među prirodnijim su dodacima, ali ih zna biti u tolikim količinama da pogoduju pretilosti, dijabetesu, visokom tlaku i sl.

Nije slučajno da se sastojci tiskaju sitnim slovima, te da na etiketama prevladavaju strana, običnim ljudima nepoznata imena i kemijski nazivi, tako da zapravo i ne znamo što jedemo. Proizvođači najčešće izbjegavaju naznačiti u kolikom je postotku neki sastojak sadržan, prije svega jer su voće, povrće i drugi prirodni sastojci uglavnom sadržani u manjoj mjeri nego bismo željeli, a dodaci u većoj. Iako ne pišu količine/postoci, proizvođač se mora pridržavati pravila da na etiketi sastojke ističe redoslijedom od onog kojeg ima najviše, prema onome kojeg ima najmanje u pojedinoj hrani. U pravilu su prva 3 sastojka sadržana u značajnim količinama, a ostali u manjim. Međutim, nađu li se brojni dodaci na visokom mjestu na etiketi, ta je hrana daleko od domaće. Naime, te sastojke možemo količinski usporediti sa solju ili paprom: kontraproduktivno bi bilo kad bi sol ili papar bili glavni sastojci nekog jela, pa je prihvatljivo samo kad su u jelu prisutni u izrazito malim količinama.
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 12062
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 2.10.2007. uto. 23:07    Naslov: Citiraj i odgovori



Da li smo svjesni nazočnosti aditiva u hrani ?

Istraživanja o prehrambenim aditivima, nagovještavaju kako njihovo međudjelovanje u organizmu može utjecati na razvoj živčanog sustava u djece.

Znanstvenici liverpoolskog sveučilišta ispitivali su u laboratorijskim uvjetima eventualni toksični efekt na živčane stanice sljedećeg koktela: aspartam, natrij-glutaminat, boja briljant plava i quinoline žuta.

Rezultati istraživanja objavljeni su krajem 2005. godine u časopisu "Toksikološke znanosti" ("Toxicological Sciences"): Kada se miševi izlože koncentracijama ovih spojeva u količinama koja se može naći u krvi djeteta nakon uobičajene konzumacije industrijskih slatkiša i grickalica, uočen je zastoj rasta živčanih stanica i ometanje sustava signalizacije živčanih impulsa.

Istraživanje zaključuje: " Kombinacija ovih aditiva je potencijalno toksičnija nego što se može predvidjeti iz zbroja njihovih pojedinačnih učinaka na živčani sustav."

Izlaganje prehrambenim aditivima povezano je s poremećajem hiperaktivnosti i deficita pažnje u djece. Iako su pojedinačni aditivi dozvoljeni za korištenje u prehrambenoj industriji, tek je njihovo kombinirano djelovanje vrijedno pažnje, jer to je najčešće način kako se aditivi danas unose organizam.

Iako se prehrambene boje općenito smatraju sigurnima, briljant plava (E133) zabranjena je u nekoliko europskih zemalja. Quinline žuta (E104) zabranjena je u Australiji, Norveškoj i SAD-u. Neka prijašnja istraživanja pokazala su kako i natrij-glutaminat (E621) i aspartam (E951) djeluju neurotoksično. Agencija za standardiziranje hrane (The Food Standards Agency) trenutno financira daljnja istraživanja koja bi trebala dati daljnji uvid u kombinirano djelovanje prehrambenih aditiva.

Neprirodne boje - znak za oprez

Velika većina slatkiša, slanih grickalica i napitaka sadrži prehrambene aditive sumnjivog i(li) neprovjerenog djelovanja na dječji organizam. Njihova svrha najčešće je kozmetičke prirode - učiniti proizvod što atraktivnijim, dok istovremeno najčešće dječjem organizmu uskraćuju vitalne nutrijente: takva hrana, gotovo u pravilu je bogata (hidrogeniranim) mastima, šećerom i solju, a umjesto vitamina i minerala ponosi se sadržajem prehrambenih boja i aroma.

Briljant plava, quinoline žuta i ostale boje najčešće se nalaze u slatkišima i gaziranim napitcima. Natrij-glutaminat je vani zabranjeno koristiti u dječjoj hrani, no može se naći u većini gotovih i polugotovih jela, u slanim grickalicama i prerađenim sirevima.

Aspartam se koristi u dijetalnim napitcima, slatkišima i raznim desertima te u lijekovima. Već su prije dosta vremena roditelji primijetili promijenjene obrasce ponašanja u djece, povezane s konzumiranjem hrane bogate prehrambenim bojama.

Dugo su godina moćnici prehrambenih industrija i predstavnici vlade odbacivali takve tvrdnje udruga roditelja kao neosnovane jer ih nisu potkrepljivali znanstveni dokazi. S druge strane, smetnuli su s uma da i njihove tvrdnje o neštetnosti aditiva također uglavnom ostaju nepotkrijepljene.

Na njihovu inicijativu, vlada u Velikoj Britaniji financirala je istraživanja o bojama i konzervansima iz hrane i njihovom utjecaju na promjene u ponašanju djece.

Hiperaktivnost u djece može se izbjeći

Grupa od 277 trogodišnjaka sudjelovala je u istraživanju u kojem su dva tjedna izlagani voćnom soku s dodanih 20 mg umjetnih boja (E102, E110, E122, E124) i 45 mg konzervansa (E211). Sljedeća dva tjedna uzimali su placebo - sok koji je isto izgledao, ali bez aditiva. Roditelji su morali bilježiti eventualne promjene ponašanja.

Analiza rezultata pokazala je da je "utjecaj prehrambenih boja i konzervansa (natrij-benzoat) na hiperaktivni poremećaj ponašanja u trogodišnjaka značajan i jasno identificiran od strane roditelja."

Istraživači zaključuju :

Kad bi se iz hrane uklonili problematični aditivi, poremećaj hiperaktivnosti smanjio bi se s jednog u šestero djece na jednog u sedamnaest. Također, zaključuju kako bi takav potez bio od koristi ne samo djeci koja pokazuju znakove hiperaktivnosti, već i svoj ostaloj, a posebno djeci koja pate od raznih simptoma (uglavnom neidentificiranih) alergijskih reakcija.

Rezultati ovakvih istraživanja trebali bi ohrabriti roditelje širom razvijenih zemalja da Australija, SAD, Norveška i Danska ne moraju biti jedine zemlje koje brinu o razvoju i zdravlju djece na način da su zabranile korištenje problematičnih aditiva. Najčešća logika kojom se brani pravo korištenja aditiva u dječjoj hrani i slatkišima jest ta da su oni toksikološki sigurni, pa stoga nema problema.

No promjene u ponašanju djece u stvarnom svijetu i razne netipične alergijske reakcije su nešto što toksikolozi do sada očito nisu ispitali. Štoviše, ispitivanja Agencije za standardiziranje hrane sastojala su se u tome da se jednostavno provjeri dodaju li se aditivi u proizvode do količine koja je zakonski dopuštena, odnosno koja se nalazi navedena na pakiranju - ako regulativa zemlje uopće zahtjeva da se prehrambeni aditivi deklariraju !

Do nadolaska boljih dana za najmlađe, na roditeljima je da obrate pažnju na prehranu svoje djece. Korištenje svježeg voća i povrća, kuhanje kod kuće, izbjegavanje gotove, polugotove (konzervirane) hrane i edukacija djece od najranijih dana o nepotrebnosti konzumacije industrijskih slatkiša i grickalica te njihovo svođenje na najmanju moguću mjeru dobre su mjere zaštite djetetovog zdravlja, objašnjava Željka Lukešić.

Ništa manje važno je obraćanje pažnje na etiketu proizvoda i pravilno iščitavanje sastava. Često će deklaracija sadržavati jednostavne i nedefinirane riječi kao što su “arome” i “boje”, no u slučaju kada su aditivi navedeni, obratite pažnju i ne uzimajte proizvode koji sadrže sljedeće :

Tartrazin (E102)
Quinoline žuta (E104)
Sunset žuta (E110)
Carmoisine (E122)
Ponceau (E124)
Briljant plava (E133)
Natrij-benzoat (E211)
Aspartam (E951)
Natrij-glutaminat (E621)

Izvor: http://www.fitness.com.hr
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 12062
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 2.10.2007. uto. 23:11    Naslov: Citiraj i odgovori

Što su i kako djeluju aditivi u hrani ?

Za ljude je karakteristično da ono što ne poznaju, ili ne razumiju olako osude. Čini se da prehrambeni aditivi spadaju u vrstu nepoznanice koja je osuđena bez dovoljno prikupljenih dokaza, odnosno tijekom prikupljanja dokaza.

Posljednjih godina, počela se buditi svijest o važnosti pravilne prehrane, što je doista pohvalno, no sa buđenjem svijesti počelo je i razmetanje terminima "prirodna" i "umjetna" hrana. Pojednostavljena verzija definicije "umjetna" hrana glasila bi: to je ona hrana kojoj su dodani aditivi. A aditivi su, opet pojednostavljeno rečeno, kemijske tvari. Naravno, sve što u svome opisu sadrži riječ kemijsko, ili kemija, automatski je štetno.

Ipak, malo tko razmišlja da su upravo kemijski procesi i kemijske tvari ti koji omogućavaju kruhu da se u pećnici diže, oni su zaslužni za žutu boju margarina, za oblik i okus čokolade, dugotrajnost nekih namirnica. Iako su kuhinjska sol, šećer, soda bikarbona, vanilija...sastavni sastojci svake kuhinje, rijetko se o njima razmišlja kao o aditivima, ili kemijskim tvarima, jednako kao što je kuhinju teško usporediti sa kemijskim laboratorijem.

Ipak, prvi kemijski laboratoriji bile su upravo slavljene kuhinje Srednjega vijeka, a mnogi kemijski procesi razvili su se iz različitih tehnika pripremanja hrane i pića. Iako često osuđivani, prehrambeni aditivi u procesima pripreme hrane imaju vitalnu ulogu, a i višestoljetnu tradiciju upotrebe.

Od razdoblja kada se kuhinjom nazivao kamin u ili ispred pećine, ljudi su smišljali načine na koje bi zaštitili i poboljšali kvalitetu namirnica. Kukci, bakterije, plijesni i gljivice, čak i zrak stalno su prijetili sigurnosti hrane. Nešto je trebalo poduzeti kako bi se namirnice zaštitile i kako bi im se poboljšao okus.

Tako su Rimljani još u Antici upotrebljavali sulfite za dezinfekciju posuda u kojima se čuvalo vino, a med koristili kao konzervans, Europljani su u 13. i 14. stoljeću slavili Marca Pola jer ih je upoznao sa začinima Istoka koji su poboljšali okus, do tada, poprilično «bljutavih» jela, a putnici su na putovanjima do Novoga Svijeta meso oblagali solju kako bi spriječili njegovo kvarenje.

Uloga aditiva u prehrambenoj industriji

Aditivi u hrani imaju vrlo važnu ulogu koja se često uzima zdravo za gotovo. Oni pomažu u održavanju svježine namirnica, očuvanju konzistencije, poboljšanju teksture, okusa, boje te nutritivnog profila.

Pet je osnovnih razloga dodavanja aditiva :

1. Održavanje konzistencije proizvoda – u ovu svrhu koriste se različiti emulgatori koji spriječavaju razdvajanje faza te stabilizatori i zgušnjivači koji služe za očuvanje teksture namirnice. Najčešće su u upotrebi različiti alginati, lecitin, pektin, glicerin mono i digliceridi, a koriste se u industriji dizanih tijesta, dresinga za salate, sladoleda, procesiranog sira, čokolade.

2. Poboljšanje ili očuvanje nutritivnog profila namirnice – u ovu svrhu koriste se različiti vitamini i minerali, a posebice folna kiselina ,vitamin C , vitamin B2 , vitamin B3, kalcij i željezo . Najčešće se poboljšava nutritivni profil pahuljica, brašna, voćnih sokova i mliječnih proizvoda.

3. Spriječavanje kvarenja namirnica – konzervansi imaju ulogu da u hrani spriječe ili uspore procese kvarenja koje su rezultat kontaminacije bakterijama, plijesnima, kvascima ili gljivicama ili izloženosti zraku. Aditivi koji se često koriste u ovu svrhu su propionska kiselina i njene soli, askorbinska kiselina (vitamin C), benzoati, nitriti i nitrati, limunska kiselina, a dodaju se kruhu, krekerima, siru, mastima, uljima, čipsu, mesu, različitim napitcima.

4. Omogućavanja dizanja tijesta i reguliranja kiselosti/lužnatosti namirnica – aditivi koji se koriste u ovu svrhu uključuju natrij-bikarbonat (u narodu poznat kao soda bikarbona), limunska kiselina, ortofosforna kiselina, mliječna kiselina i tartarati, a koriste se u proizvodnji kolača, pekarskih proizvoda, biskvita, krekera i napitaka.

5. Očuvanje ili poboljšanje prirodne arome i/ili boje namirnica – u ovu svrhu, u industriji napitaka, konditorskih proizvoda, slatkiša, pekarskih proizvoda, džemova i marmelada najčešće se koriste aspartam, saharin, karamel, natrij-glutamat.

Kontroverze vezane uz prehrambene aditive

Kontroverze oko prehrambenih aditiva odnose se na sigurnost, odnosno uz količinu i vrstu aditiva koji neće ugroziti zdravlje. Sigurnost uporabe aditiva u prehrambenoj industriji postala je upitna nakon što su neke studije pokazale da uporaba aditiva može izazvati degenerativane promjene te povećati rizik za određene oblike raka kao i da mogu izazivati alergijske reakcije.

Na listi upitnih aditiva tako su se našli saharin, acesulfam K, natrij-mononitrat, BHA i BHT (konzervansi koji spriječavaju kvarenje ulja).

S jedne strane našli su se znanstvenici koji ne sumnjaju u sigurnost upotrebe aditiva. Oni svoj stav argumentiraju tvrdnjama da je doza aditiva koja bi eventualno mogla imati negativne posljedice na zdravlje toliko velika da je vjerojatnost da se ta doza unese putem hrane posve nerealna. U prilog njihovom stavu ide i činjenica da je maksimalna dopuštena količina aditiva - koji su potencijalno rizični za zdravlje- u hrani, 100 puta manja od količine kod koje je rizik od štetnog djelovana na zdravlje čovjeka još uvijek jednak nuli.

S druge strane su pak znanstvenici koji smatraju da se uporaba «upitnih» aditiva treba automatski zabraniti, bez obzira razlike u količinama koje negativno djeluju na zdravlje i količanama koje se dodaju u hranu .

Neki aditivi su prirodnog podrijetla primjerice vitamin C , pektin, ezimi, određena bojila i arome dok su drugi sintetizirani kemijski spojevi točno poznatog sastava.

Često se postavlja pitanje jesu li aditivi iz prirodnih sirovina “sigurniji” od aditiva sintetiziranih kemijskim putem? I opet, sa jedne strane imamo one koji tvrde da razlike ne postoje. U prilog njihovom stajalištu idu činjenice da :

1. Doza čini otrov, točnije, različite doze određenih tvari mogu djelovati i kao lijek i kao otrov.

2. Prirodno nije sinonim za sigurno, kokain, arsen, petrolej su prirodne kemijske tvari, no zasigurno ne želite probati niti jednu od njih.

3. Aditivi koji se nalaze u prirodnim sirovinama kao i aditivi sintetizirani kemijskim putem podvrgnuti kontroliranom kemijskom postupku pri njihovom dobivanju, pa se radi samo o različitim izvornim sirovinama.

Sa druge strane su oni koji smatraju da su prirodni aditivi sigurniji od onih dobivenih kemijskom sintezom. Realno gledano, studije čiji rezultati su potaknuli pitanje sigurnosti uporabe aditiva, odnosile su se na aditive sintetizirane kemijskim putem.

Regulative

Kako bi se koristili u prehrambenoj industriji aditivi moraju biti toksikološki ispitani, njihova uporaba tehnološki opravdana, njihovim dodavanjem ne smije se smanjiti prehrambena vrijednost namirnica, niti se njihovim dodavanjem ne smiju stvarati toksični produkti u namirnicama tijekom prerade, čuvanja i uporabe. Aditivi se moraju moći identificirati i utvrditi količinom u namirnicama i moraju biti sigurni za zdravlje čovjeka.

Agencija za hranu i lijekove (FDA), kada odobri uporabu pojedinog aditiva, kreira regulative koje definiraju svrhu i količinu aditiva koje se mogu upotrijebiti i namirnice u kojima se mogu koristiti. Svi aditivi koji su odobreni od strane FDA posjeduju GRAS ( Genrally Regarded As Safe )– status, odnosno, prepoznati su kao proizvodi sigurni za zdravlje.

E – brojevi

Prije 15-tak godina počele su kružiti crne liste sa E-brojevima koji, prema nepotpisanom autoru, ili više njih, označavaju aditive štetne za zdravlje čovjeka i trebaju se svakako izbjagavati. I opet se desilo, da se zbog nedostatka informacija, osudi nešto o čemu se dovoljno ne zna. Apsurdno je to što je lista sadržavala i neke prirodne aditive, poput limunske kiseline, koji su čak dobro prihvaćeni od strane “štovatelja prirodne hrane”.

E-sustav numeriranja uveden je kako bi se racionalizirao opseg aditiva koji su već u upotrebi te kako bi identifikacija aditiva bila što lakša. Prefiks E označava da se radi o aditivima koji su primjenjivi u Europi, a oznakom proizvođač garantira neškodljivost svojega proizvoda, odnosno aditiva.

U Europskoj uniji odobrena je uporaba 297 aditiva, od toga 43 bojila, 12 zaslađivača i 212 aditiva ostalih kategorija, i nasuprot uvriježenom mišljenju, broj aditiva koji se danas koriste u prehrambenoj industriji gotovo se i nije mijenjao u posljednjih 30 – 40 godina.

Ukoliko ste ipak zabrinuti za sigurnost uporabe prehrambenih aditiva, morate biti dobro informirani. U prvome redu treba biti svjestan da izbjegavanje uporabe aditiva zahtijeva veliku upornost, umijeće uzgoja i skladištenja hrane, mnogo vremena utrošenoga za proces pripreme hrane kao i prihvaćanje velikog rizika od kvarenja hrane.

Nadalje, treba pažljivo čitati i razumjeti deklaracije proizvoda. Namirnice koje se deklariraju “bez aditiva” nisu nužno zdravije od ostalih. Primjerice, razlika između dva proizvoda može biti u tome da jedan sadrži sol, a drugi ne.

Najbolji način da se unos aditiva svede na minimum je odabir svježih i minimalno procesiranih (obrađenih) namirnica.

Izvor: http://www.fitness.com.hr
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 12062
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 2.10.2007. uto. 23:23    Naslov: Citiraj i odgovori



Danas sam gledao klinca iz ulice kako pije to..nesto..bolesno plavo
Klinac ce ponosno, to je Powerade (Pav-er-ejd)

KA TA STRO FA
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
Luna



Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 4208

PostPostano: 20.11.2007. uto. 14:01    Naslov: Citiraj i odgovori

Aditivi naši svagdašnji



Zvuči poznato da treba izbjegavati konzerviranu hranu i proizvode s produljenim rokom trajanja, a prednost dati svježim namirnicama? No, najnovije studije su pokazale da je stanje alarmantno.

"Konzerviranu hranu i proizvode s produljenim rokom trajanja ili pak proizvode za koje znamo da sadrže potencijalno štetne umjetne boje, konzervanse i pojačivače okusa treba izbjegavati ili konzumirati tek povremeno, a posebno se to odnosi na djecu", navodi dr. Darija Vranešić Bender u tekstu objavljenom u časopisu Doktor u kući, koji prenosi portal Vitamini.hr.

Pri kupovini hrane korisno je čitati deklaracije proizvoda i birati proizvode koji sadrže prirodne arome, boje i konzervanse. Neki aditivi su prirodnog podrijetla, poput vitamina, vlakana, enzima, prirodnih bojila i aroma, dok su drugi sintetizirani kemijski spojevi.

Krajem srpnja Europska unija zabranila je korištenje umjetnog bojila Red 2G (E128) zbog sumnje da je kancerogeno. U Hrvatskoj je uporaba tog aditiva bila dozvoljena samo za proizvodnju mljevenog mesa s najmanje četiri posto žitarica ili biljnih dodataka od 20 miligrama na kilogram, no njegovo korištenje u nas nije uobičajeno.

Iako štetni utjecaj umjetnih boja (E102, E104, E110, E122, E124, E129) na problem ponašanja i hiperaktivnosti djece dosadašnja znanstvena istraživanja nisu potvrdila, posljednja studija objavljena u rujanskom broju uglednog znanstvenog časopisa The Lancet podigla je prašinu u stručnim krugovima i institucijama koje brinu o sigurnosti hrane.

Znanstvenici sa Sveučilišta u Southamptonu proveli su istraživanje u kojem je sudjelovalo 153 trogodišnje djece i 144 djece u dobi od osam i devet godina, a kojima su davani sokovi s različitim mješavinama aditiva. Rezultati su pokazali da je kod trogodišnjaka simptome hiperaktivnosti uzrokovala jedna vrsta soka, a kod veće djece obje mješavine aditiva.

Istraživanje je dovelo do izdavanja novih preporuka o određenim sintetskim aditivima, uz napomenu da uklanjanje umjetnih bojila iz prehrane djece može koristiti hiperaktivnoj djeci te djeci s poremećajima pažnje.

Niz godina govorilo se o štetnosti saharina (E954), no studija provedena na 9000 muškaraca i žena pokazala je da uporaba saharina nije povećala rizik od pojave raka, a neka druga istraživanja s više od 5000 ispitanika s karcinomom mjehura nisu utvrdila nikakvu povezanost između unosa saharina i raka mjehura.

Uporaba saharina kao zaslađivača smatra se sigurnom i dozvoljena je u više od stotinu zemalja svijeta.

Suhomesnatim proizvodima često se dodaju nitriti i nitrati (E249 - E252), koji služe kao konzervansi, no znanstveno je dokazano njihovo kancerogeno djelovanje ako se unose u prekomjernim količinama. Stoga se 70-ih godina prošlog stoljeća krenulo sa snižavanjem njihovih količina u proizvodnji suhomesnatih proizvoda.

Novije studije pokazale su da nitrati uzrokuju nastanak specifičnih dušičnih molekula koje, ako se proizvod često konzumira, mogu dovesti do oštećenja plućnog tkiva, te potaknuti promjene koje nalikuju plućnom emfizemu.

Natrijev glutamat (E621) je pojačivač okusa koji može biti biljnog ili životinjskog podrijetla. Najčešće ga nalazimo u instant-juhama i začinskim mješavinama, a obilno je prisutan u kineskoj kuhinji. Natrijev glutaminat nalazi se prirodno i u ribi, mlijeku i rajčici, no tada je u potpunosti bezopasan, jer nije u slobodnom obliku.

Tijekom proteklih godina zabilježeno je niz slučajeva neželjenih reakcija nakon njegova unosa, a istraživanja su pokazala da aditivi iz skupine glutamata mogu imati neželjene učinke na živčani sustav.

Na temelju provedenih studija, zaključuje se da postoje indicije da kod nekih pojedinaca postoji intolerancija na taj aditiv, a skupina osoba kojoj može naškoditi su oboljeli od teškog oblika astme.

http://www.net.hr/zdravlje/page/2007/11/19/0087006.html
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
aspalatus



Pridružen/a: 12. 09. 2007.
Postovi: 2575
Lokacija: Split

PostPostano: 20.11.2007. uto. 17:10    Naslov: Citiraj i odgovori

znam da ovo mozda nije bas mjesto za ovako nesto ali ne mogu odolit...pajtonovci su vec odavno govorili o razno raznim aditivima i otrovima u hrani pa pogledajte njihov skec presmjesan je...nadam se da dobro baratate engleskim

[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku
Medo



Pridružen/a: 14. 10. 2007.
Postovi: 1281

PostPostano: 21.2.2008. čet. 20:43    Naslov: Citiraj i odgovori

ZAMKE PROIZVODA S OZNAKOM "LIGHT"

Bojni otrovi na policama supermarketa?

Iako je legalan, najnovije studije i sve više nezavisnih stručnjaka dokazuju da je upravo aspartam uzrok mnogih zdravstvenih tegoba – od glavobolje, umora, vrtoglavica i osipa pa do tumora na mozgu, artritisa, sistemskog lupusa, grčeva, pobačaja, neplodnosti…
U zabludi da čine nešto korisno za svoje zdravlje ili naprosto zato što žele niskokaloričnu hranu, mnogi često posežu za takozvanim "light" proizvodima. No, pridjev "light" najčešće ne znači da u proizvodu nema šećera, već da sadrži takozvane alternativne nenutritivne zaslađivače. Oni hrani daju slatkoću, no ne pridonose ukupnom unosu kalorija. Radi se uglavnom o aspartamu, saharinu, acesulfamu K i ciklamatu.

Sukob znanstvenika oko tvari E951

Iako ove tvari znanost proučava vrlo dugo, sve je izraženiji sukob znanstvenika oko njihove (ne)sigurnosti, a novije epidemiološke i znanstvene studije govore da one i nisu tako bezazlene kao što se mislilo. Borbi za pravo javnosti na informaciju pridružili su se nedavno i stručnjaci Udruge za demokratsko društvo (UDD) osnovavši, uz podršku Grada Zagreba i Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, Savjetovališta o E brojevima na internetskoj adresi www.e-brojevi.udd.hr. Tu se mogu dobiti sve informacije ne samo o štetnostima zaslađivača, već i umjetnih boja, aroma, pojačivača okusa…
Sukob je vjerojatno najžešći oko tvari zvane aspartam, aditiva koji se krije iza broja E951. Iako je legalan, najnovije studije i sve više nezavisnih stručnjaka dokazuju da je upravo on uzrok mnogih zdravstvenih tegoba – od glavobolje, umora, vrtoglavica i osipa pa do tumora na mozgu, artritisa, sistemskog lupusa, grčeva, pobačaja, neplodnosti. U trudnoći aspartam može djelovati pogubno i na plod. Zapravo, zdravstvenih tegoba koje se mogu pripisati pretjeranom konzumiranju aspartama dosad je pobrojano čak 900!
Iako je dozvoljena doza aspartama 40 miligrama po kilogramu tjelesne težine, sve je više proizvoda u kojima se koristi, što dovodi do toga da ga konzumiramo u pretjeranim količinama, posebice djeca. Tako dijete može lako prekoračiti dozvoljenu dozu konzumacijom samo 1,5 litara soka zaslađenog aspartamom, s obzirom da je u sokovima dozvoljena količina tog zaslađivača i do 600 miligrama po litri!

Uz blagoslov zakonske regulative

Čak postoje i sumnje, piše na stranicama Savjetovališta, da konzumiranje takvih sladila dovodi do povećanja potrebe za ugljikohidratima pa, shodno tome, i do viška kilograma.
Inače, aspartam je 200 puta slađi od šećera i poznat je pod raznoraznim tvorničkim imenima. Otkriven je slučajno 1965. godine. Kao dodatak prehrani u Americi je odobren 1981., a u Europi 13 godina kasnije. Danas se nalazi u više od šest tisuća proizvoda (!) pa i u onim dječjim. Problem je u tome što se reklamira kao bezopasan pa čak i poželjan, jer ne uzrokuje karijes. Stoga se uz blagoslov zakonske regulative uvelike upotrebljava u mlinarskim i pekarskim proizvodima snižene energetske vrijednosti, mliječnim niskokaloričnim proizvodima, dijetnim slatkišima, niskokaloričnim desertima na bazi voća, bombonima i gumama za žvakanje bez šećera, bezalkoholnim osvježavajućim pićima sa sniženom energetskom vrijednošću, vitaminsko-mineralnim dodacima…
Rezultati najnovijih studija talijanskih znanstvenika u suprotnosti su s dosadašnjim pozitivnim stajalištem mjerodavnih institucija o sigurnosti aspartama. Oni naime potvrđuju utemeljenost mnogobrojnih pritužbi potrošača na smetnje izazvane konzumiranjem aspartama. Tako studije nastale u Centru za istraživanje raka »Cesare Maltoni« u Bologni upozoravaju da patološke slike uzrokovane konzumacijom aspartama nalikuju oštećenjima tkiva koja uzrokuje karcinogeni formaldehid. Naime, raspadom aspartama (sastoji se od aspartamske kiseline, fenilalanina i metanola) u organizmu nastaje metanol, koji oksidacijom prelazi upravo u formaldehid.

Aspartam - otrov za mrave

Internetske stranice pune su mišljenja stručnjaka i »običnih« ljudi o industrijskim podvalama koje se potrošačima nasilno nude, uz prešutnu suradnju industrije i zakonskih regulativa. Tako smo našli i stranicu na kojoj se opisuje kako se može provjeriti pogubno neurološko djelovanje aspartama.

Pokus je vrlo jednostavan. Ako imate mrave u kući ili stanu, u blizini rupe iz koje izlaze ili na put im stavite zgnječene tablete umjetnog sladila aspartama (ili prah). Uskoro više nećete imati problema s mravima. Naime, aspartam djeluje na mravlji živčani sustav, oni postaju dezorijentirani i na kraju umiru. Uspijete li natjerati mrave da odnesu komadiće aspartama u rupu, za pretpostaviti je da će gotovo svi stanovnici mravinjaka biti "uspavani".


http://www.glasistre.hr/?0033900917d251dbcb58aebfbd4c9504,TS,3265,,17088,,214186,,
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 12062
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 26.3.2008. sri. 13:51    Naslov: Citiraj i odgovori

Savjetovaliste o E-brojevima: http://www.e-brojevi.udd.hr

Odlican web site! skace od srece
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
miumiu



Pridružen/a: 18. 09. 2007.
Postovi: 2882
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 26.3.2008. sri. 18:30    Naslov: Citiraj i odgovori

Medo je napisao/la:
[Pokus je vrlo jednostavan. Ako imate mrave u kući ili stanu, u blizini rupe iz koje izlaze ili na put im stavite zgnječene tablete umjetnog sladila aspartama (ili prah). Uskoro više nećete imati problema s mravima. Naime, aspartam djeluje na mravlji živčani sustav, oni postaju dezorijentirani i na kraju umiru. Uspijete li natjerati mrave da odnesu komadiće aspartama u rupu, za pretpostaviti je da će gotovo svi stanovnici mravinjaka biti "uspavani


Slažem se da je aspartam otrov za ljude ali ovo baš nije neki dokaz. Ono što je za nas otrov, za neke druge životinje /čak nama puno bliže od mrava, npr. mačke i pse/ je bezopasno i obrnuto. Prvo što mi pada na pamet je da je navodno peršin za mačke otrovan. Nisam sigurna jesam li dobro zapamtila /iz nekog teksta na temu pokusa na neljudskim životinjama/, ali ima toga još.
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku
Luna



Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 4208

PostPostano: 26.3.2008. sri. 18:32    Naslov: Citiraj i odgovori

ogi je napisao/la:
Savjetovaliste o E-brojevima: http://www.e-brojevi.udd.hr

Odlican web site! skace od srece

Zbilja je odličan! palac
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
Yeti



Pridružen/a: 29. 10. 2007.
Postovi: 237
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 31.3.2008. pon. 17:46    Naslov: Citiraj i odgovori

Skriveni sastojci životinjskog porijekla

Proizvodi prikladni za vegetarijance odnosno vegane trebali bi biti bez sastojaka životinjskog porijekla, odnosno ne bi smjeli biti na bilo koji način povezani sa iskorištavanjem životinja.

Biljni, mineralni ili sintetski oblici sastojaka dobiveni preradom tvari biljnog ili mineralnog porijekla nisu životinjskog porijekla, kao i mikrobiološko fermentirani sastojci biljnog porijekla.

Aditivi životinjskog podrijetla:

E120 - cochineal (krimson, karmin) - boja dobivena od kukaca Dactylopius coccus, svijetlo crvena boja / karminska kiselina
E542 - fosfati dobiveni iz kostiju korištenih u prehrambenoj industriji
E631 - dinatrijev 5'-inozinat
E901 - pčelinji vosak
E904 - šelak - tvar za poliranje (dobivena iz kukaca)

Kalcijev mezoinozitol
Heksafosfat
Laktoza
Ulje kita/spermaceti dobiveni od kitova ulješura

Aditivi moguće životinjskog podrijetla (mogu biti i neživotinjskog):

E101 - riboflavin, laktoflavin, vitamin B2
E101(a) - riboflavin 5'-fosfat
E153 - ugljeno crna boja; životinjskog porijekla: iz kosti, neživotinjskog porijekla: biljni ugljen
E161(b) - lutein
E161(g) - kantaksantin
E236 - mravlja kiselina
E237 - natrijev formijat
E238 - kalcijev formijat
E270 - mliječna kiselina
E322 - lecitin
E325 - natrijev laktat
E326 - kalijev laktat
E327 - kalcijev laktat
E422 - glicerol (glicerin)
E430 (više nije dozvoljen za upotrebu u prehrambenim artiklima - polioksietilen (Cool stearat, polioksil (Cool stearat
E431 - polioksietilen (40) stearat, polioksil (40) stearat
E432 - polioksietilen (20) sorbitan monolaurat (polisorbat 20) - detergent
E433 - polioksietilen (20) sorbitan monooleat (polisorbat 80)
E434 - polioksietilen (20) sorbitan monopalmitat (polisorbat 40)
E435 - polioksietilen (20) sorbitan monostearat (polisorbat 60)
E436 - polioksietilen (20) sorbitan tristearat (polisorbat 65)
E470(a) - natrijeve, kalijeve i kalcijeve soli iz masnih kiselina
E470(b) - magnezijeve soli masnih kiselina
E471 - mono- i di-gliceridi iz masnih kiselina, gliceril monostearate, gliceril distearate
E472(a) - ester octene kiseline mono- i di-glicerida masnih kiselina
E472(b) - ester mliječne kiseline mono i diglicerida masnih kiselina
E472(c) - ester limunske kiseline mono- i diglicerida masnih kiselina
E472(d) - ester vinske kiseline mono- i diglicerida masnih kiselina
E472(e) - mono- i diacetil ester vinske kiseline mono- i diglicerida masnih kiselina
E472(f) - smjesa estera vinske i octene kiseline mono- i diglicerida masnih kiselina
E473 - saharozni ester masnih kiselina
E474 - gliceridi saharoze
E475 - poliglicerolni esteri masnih kiselina
E476 - poliglicerolni ester interesterificirane ricenoleinske kiseline (poliglicerolpoliricinolat); poliglicerolni ester dimeriziranih masnih kiselina sojinog ulja
E477 - propilen-glikolni esteri masnih kiselina; propane-1,2-diol esteri masnih kiselina
E478 - esteri laktilata masnih kiselina glicerola i propan-1,2-diola
E479(b) - termooksidirano sojino ulje s mono- i digliceridima masnih kiselina
E481 - natrijev stearoil-2-laktilat
E482 - kalcijev stearoil-2-laktilat
E483 - stearil tartarat
E491 - sorbitan monostearat
E492 - sorbitan tristearat sorbitan tristearate, span 65
E493 - sorbitan monolaureat sorbitan monolaurate, span 20
E494 - sorbitan monooleat sorbitan mono-oleate, span 80
E495 - sorbitan monopalmitat sorbitan monopalmitate, span 40
E570 - masne kiseline (uključivo miristinska, stearinska, palmitinska i oleinska kiselina), butilni stearat
E572 - magnezijeve soli masnih kiselina (uključivo magnezijev stearat); kalcijev stearat
E585 - željezo(II)-laktat
E627 - gvanozin 5'-dinatrij fosfat, dinatrijev 5'- gvanilat,
E635 - dinatrijev 5' - ribonukleotid
E640 - glicin i njegove natrijeve soli
E920 - cistein (I), L-cistein, natrijev cistein hidroklorid (II), kalijev cistein hidroklorid (III)
E1518 - Glicerintriacetat (Triacetin) - gliceril mono-, di- i tri-acetat (triacetin), kalcijev hepatonat, diacetin gliceril, leucin, monoacetin, oksistearin

Životinjska vlakna

- angora, astrakhan (kovrčava vuna mlade janjadi izvorno iz grada Astrakhan, Rusija), kašmir, moher, vuna, svila

Proizvodi od mlijeka životinjskog podrijetla

- kazein, kazeinati, laktati, laktoza, maslac, sirutka

Pčelinji proizvodi

- cvjetni pelud, pčelinji vosak, pčelinji otrov, med, propolis, matična mliječ

Proizvodi ljudskog porijekla

- npr. keratin, placenta

Proizvodi morskih životinja

- ambergris (aromatična supstanca iz probavnog trakta kita), kavijar, hitin, koralji, riblje ljuske, isinglass (za bistrenje nekih svijetlih piva, dobiven od ribljeg plivaćeg mjehura), ulja i ekstrakti dobiveni iz morskih životinja (ulje iz ikre, ulje morskog psa, tuljanovo ulje, kitovo ulje), morske spužve, biseri, ikra, školjkaši (meso i ljušture), spermacet (vosak ekstrahiran iz šupljina glave kita ulješure

Razno

- amnionska tekućina, ljepila od životinjskih i ribljih dijelova, karmin/karminska kiselina, strune (gudački instrumenti), koža divljači (jelenja koža), drobljene kućice puževa, drobljeni insekti, fiksiri (mošus mačke civet, kastorovo ulje), mirisna ulja (mošus iz žlijezda mošusnog jelena), hormoni (estrogen, progesteron, testosteron), bjelokost, lanolin, ulje dobiveno od kune, pergament, placenta, svila, šelak, zmijski otrov, neki vitamini (npr. D3), urea, vellum (kvalitetan pergament), te bilo koji nosioci, pomoćne tvari ili sredstva za otpuštanje koji sadrže tvari životinjskog porijekla

Nusproizvodi klanja

- životinjske masnoće (slanina, mast, loj, salo), aminokiseline, hladetina, kosti, ugljen od kostiju, koštano brašno, dlaka, kolagen, dehidrirana krv, derivati masnih kiselina, perje, paperje, krzno, želatina, glicerin/glicerol, kosa, koža (u industriji obuće i odjeće itd.), brašno od papaka i rogova, oleinska kiselina, oleoinsko ulje (ulje dobiveno prešanjem sala), oleostearin, pepsin, proteini (elastin iz jaja, keratin, retikulin), renet (enzim iz želuca teladi i janjadi koji se koristi za proizvodnju sira), koža, stearati, stearinska kiselina, stearini

Napomena

Sastojci životinjskog podrijetla se ponekad pojavljuju u oblicima koji nisu odmah primjetni, kao npr.:

- nosioci - želatina se koristi kao nosilac beta-karotena i D2 vitamina
- pomoćne tvari - laktoza se koristi za fiskiranje arome u hrskavim proizvodima (čips i sl.)
- sredstvo za otpuštanje - koristi se za sprječavanje sljepljivanja industrijskih peciva i kolača za kalupe i posude





Izvor : http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=1250
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice MSNM
filo



Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 2386

PostPostano: 6.6.2008. pet. 09:47    Naslov: Citiraj i odgovori

lol
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku
Prethodni postovi:   
Započni novu temu   Odgovori na temu    Zemljani -> Prehrana Vremenska zona: GMT + 02:00.
1, 2, 3  Sljedeća
Stranica 1 / 3.

 
Forum(o)Bir:  
Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.


Powered by phpBB
HR (Cro) by Ančica Sečan