Majčina dušica =Thymus- potječe od grčke riječi thymon, što znači hrabrost. Rimski vojnici kupali su se u vodi s majčinom dušicom kako bi ojačali. Moćna antiseptička i konzervirajuća svojstva majčine dušice vila su poznata već Egipćanima koji su je upotrbljavali za balzamiranje. U srednjem vijeku Europljanke su vezle grančicu majčine dušice na premetima koje su davale lutajućim vitezovima. Škoti su pili čaj pripravljen od divlje majčine dušice za snagu, hrabrost i sprečavanje noćnih mora. Recept za juhu, zabilježen 1663. godine, koristi majčinu dušicu i pivo za prevladavanje sramežljivosti.
Miris majčine dušice posebno je jak na toplim i sunčanim padinama Sredozemlja. Majčina dušica nadahnula je mnoge pjesnike, od Virgilija do Kiplinga, koji je napisao "vjetrom šibana majčina dušica što miriše na jutro u raju".
Dušica voli posve sunčan položaj i rahlo, dobro drenirano tlo. Ljeti je treba češće orezivati, osobito kad ocvate. Može se dijeliti u proljeće i jesen. Uzgaja se i u zatvorenom. Ako je zima hladna valja je zaštititi. Cvate od svibnja do listopada.
Za čaj se koristi cijela biljka. Listovi je najbolje brati dok biljka cvate. Čaj se koristi kao tonik za probavu i sredstvo protiv mamurluka. U kombinaciji s medom dobar je protiv grčevitog kašlja, prehlade i upale grla (1 velika žlica majčine dušice se prelije s 3-4 dl kipuće vode, zatim ostavi poklopljena 15 minuta, procijedi se, doda 1 velika žlica meda i sok od pola limuna. Pije se u gutljajima tokom dana.) U pučkoj medicini koristi se kao diuretik i sredstvo za gliste.
Ulje se koristi u masaži protiv glavobolje, a od njega se radi i antiseptički raspršivač (u zubnim pastama i vodicama za usta). Pomaže i protiv nesanice i loše cirkulacije.
