Zbog svog djelovanja na dugovječost u povijesti se kadulja slavila na mnogim kontinentima. "Kako može ostarjeti čovjek koji ima kadulju u svom vrtu?" kaže stara poslovica često navođena u Kini, Perziji u nekim dijelovima Evrope. U sedamnaestom stoljeću bila je toliko cijenjena u Kini da su nizozemski trgovci otkrili da su kinezi spremni zamijeniti tri sanduka kineskog čaja za jedan sanduk listova kadulje.
Ime Salvia dolazi od latinskog salvere što znači biti dobra zdravlja, izliječiti, spasiti. Za Rimljane je bila sveta biljka koja se skupljala za ceremonije. Predodređena osoba morala je podnijeti žrtvu kruha i vina, nositi bjelu tuniku i prići bosonoga i oprana. U rimskim uputstvima stoji da se ne smije upotrebljavati željezno oruđe, što je vrlo razumno s obzirom da se željezne soli ne slažu s kaduljom. Vojnike u staroj Grčkoj njihove bi žene dočekivale čajem od kadulje za stimulaciju plodnosti.
Kadulja voli rahlo, suho, lužnasto i dobro drenirano tlo, te osunčan položa. Sije se od travnja do lipnja ili u rujnu. Sve podvrste lako se razmnožavaju izbojcima. Treba je često podrezati kako bi ostala grmolika. Lišće se skuplja prije nego što izbiju cvjetovi. Listovi se suše polako kako bi sačuvali što više arome i kako ih ne bi napala plijesan.
Kadulja se koristi protiv upale: dezinficira i steže tkivo. Njome se liječe živci, jetra, bubrezi, reuma. Također jača zubno meso, tjera mokraću, pospješuje menstruaciju. Neki je spominju i kao afrodizijak. Dobra je za smanjivanje noćnog znojenja i menopauznih navala vrućine. Poboljšava pamćenje i ubrzava rad osjetila. Ublažava proljev.
Sendvič ili čaj od kadulje nakon obroka olakšava probavu. Čaj i vino od kadulje su tonici za živce i krv. Pivo od muškatne kadulje ima omamljujuća svojstva. U kuhinji se koristi suha koja je aromatičnija ili svježa.
Kadulju ne valja uzimati u većim količinama duže vrijeme. Treba je izbjegavati za vrijeme trudnoće
