Pridružen/a: 11. 09. 2007. Postovi: 12871 Lokacija: Zagreb
Postano: 15.3.2018. čet. 11:17 Naslov:
Gospodine, Ti Ljubavi što me prva uzljubi. Ti koji si u svojoj ljubavi savršen, I ljubiš me bez razloga i uvjeta. Čak i kontra svake naše ljudske logike. Nakon svih boli, suza i žalosti koje sam ti zadala – ti me ljubiš još i više. I danas sam opet tu da molim za Ljubav. Za onoga koga za mene pripravljaš, oblikuješ, stvaraš. Jer mi ljubavi nedostaje, jer sam ljubavi prazna. Jer želim biti odabrana, jer želim biti željena i voljena bez razloga. Oprosti mi što ne shvaćam – da sam već odabrana. Što ne shvaćam da sam već željena, i da si ti onaj prvi i najhrabriji, koji mi je prišao i rekao volim te. Želim te za sebe. Prihvaćam te takvu kakva jesi- i takva si mi vrijedna. Ali Ti znaš koliko čeznem za ljudskom ljubavlju, za tim svetim pozivom koji si ljudima povjerio, za ljubavlju. Znaš koliko čeznem da me netko odabere, da mi priđe i kaže da sam baš za njega. Da je mene čekao i da za mene želi umirati. Da sa mnom želi tebe ljubiti, tvoj plan ispunjati; Tebe u meni tražiti, nalaziti i ljubiti. Samo malo hrabrosti, samo malo odlučnosti, samo malo ludosti. Znam Bože da to nije lako, i zato te danas molim i klečim za njegovu hrabrost, za njegovu odlučnost, za njegovu spremnost, A za sebe molim strpljivost – ne pasivnost, da pasivno sjedim i čekam, Nego strpljivost da svakog dana molim za njega poput mudrih djevica, i Upaljenom svjetiljkom čekam, otvorenih očiju da kada dođe budem spremna poći s njime. Prepoznati ga. U njemu prepoznati tebe i ljubiti ga ljubavlju kakvom ti nas ljubiš. Ljubiti ljubavlju koja ne pozna razloge. Ljubiti zbog Ljubavi same.
Pridružen/a: 11. 09. 2007. Postovi: 12871 Lokacija: Zagreb
Postano: 20.4.2018. pet. 10:33 Naslov:
KAD VAS LJUBAV POZOVE
Kad vas ljubav pozove, pođite za njom,
Premda su staze njene tegobne i strme.
A kad vas krila njena obgrle,
Prepustite joj se,
Premda vas mač, skriven među perima njenim,
Može povrijediti.
A kad vam progovori, vjerujte joj,
Premda vam glas njen može uništiti snove,
Kao što sjeverac opustoši vrt.
Jer, baš kao što vas kruni,
Ljubav će vas i razapeti.
Isto kao što vas potiče da rastete,
Isto tako će vas i okresati.
Kao što se upinje do visina vaših
I miluje vam grančice najtananije
Što trepere na suncu,
Tako će se spustiti i do vašeg korijenja
I protresti ga u njegovom prianjanju za zemlju.
Poput snoplja pšeničnog,
Skupit će vas u naručje svoje.
Omlatit će vas, da bi vas ogolila.
Prosijat će vas, da bi vas otrijebila od kukolja.
Samljet će vas, do bjeline.
Umijesit će vas, dok ne postanete gipki.
A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri,
Tako da postanete sveti hljeb
Za svetu Božju svetkovinu.
Sve će vam to ljubav učiniti,
Ne biste li spoznali tajne svog srca
I u spoznaji toj postali dio srca života.
Budete li, ipak, u strahu svome
Tražili samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
Bolje vam je onda pokriti golotinju svoju,
I otići s gumna ljubavi,
U svijet koji ne poznaje godišnja doba,
Gdje ćete se smijati,
Ali ne punoćom smijeha svog
I plakati,
Ali ne do posljednje suze svoje.
Ljubav ne daje ništa osim sebe
I ništa ne uzima, osim sebe.
Ljubav ne posjeduje, niti dopušta da je posjeduju;
Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
Kad volite, ne trebate reći: "Bog mi je u srcu",
Već: "Ja sam u srcu Božjem."
I nemojte misliti:
Da možete usmjeriti putove ljubavi,
Jer ljubav, ako joj se učinite vrijednima,
Usmjerit će vaše putove.
Ljubav nema drugih želja nego da se ispuni.
Ali, ako volite, a morate i željeti,
Neka vam ovo budu želje:
Istopiti se i biti kao potok razigrani
Što pjeva svoj milozvuk noći.
Da spoznate bol prevelike nježnosti.
Da vas rani vlastito poimanje ljubavi;
I da krvarite drage volje i radosno.
Da se probudite u praskozorje
Sa srcem krilatim i uputite zahvalnicu
Za još jedan dan ljubavi;
Da otpočnete u poslijepodnevnom času
I razmišljate o ljubavnom zanosu;
Da se s večeri vratite kući sa zahvalnošću,
A potom da usnite sa molitvom za voljeno u srcu
I pjesmom slavljeničkom na usnama...
Pridružen/a: 11. 09. 2007. Postovi: 12871 Lokacija: Zagreb
Postano: 30.5.2018. sri. 20:45 Naslov:
ČEKANJE
Gospodine,
kako sam često uzalud čekao!
Čekao sam posjet, a nitko nije došao.
Čekao sam pismo i nije stiglo.
Nadao sam se blagom sudu,
a bio je tako tvrd.
Gospodine,
teško mi je što moram čekati.
Teško mi je biti strpljiv i odvažan,
sačuvati čvrsto uzdanje.
Često mi se čini da je to
prisilno čekanje tako besmisleno,
tako bezizlazno.
Gospodine,
nauči me strpljivo čekati.
Znam, čekanje je kao velika
i prazna posuda
koju treba ispuniti
uzdanjem, nadom i odvažnošću.
Tek tada će čekanje biti
put prema budućnosti,
put na kojemu ću otkriti
skriveni smisao svog čekanja,
put čežnje koja će svu puninu
naći u tebi.
U tebi, moj Stvoritelju.
Pridružen/a: 11. 09. 2007. Postovi: 12871 Lokacija: Zagreb
Postano: 30.5.2018. sri. 20:51 Naslov:
ČOVJEK I LJUBAV
Ljubav pričeka čovjeka pokraj puta.
- Povedi me sa sobom – reče mu.
- Tvoja je odjeća tako pohabana – reče joj čovjek.
- Odjenut ću te u najljepšu odjeću – nastavi ljubav.
- Povedi me sa sobom.
- Moj je dom malen – opravda se čovjek. U njemu ne bi bilo mjesta i za tebe.
- Udomit ću te u najljepše prostore – ustraja ljubav.
- Povedi me sa sobom.
- Tvoj je govor tako običan – primijeti čovjek.
- Progovorit ćeš najljepšim jezikom svijeta – reče ljubav.
- Povedi me sa sobom.
- Po čemu ću znati da je sve ovo što govoriš istina? – upita čovjek.
- Po tome što mi je više stalo do tebe nego do toga što ćeš sa mnom učiniti
- reče ljubav.
Ne možeš otvarati nove teme. Ne možeš odgovarati na postove. Ne možeš uređivati svoje postove. Ne možeš izbrisati svoje postove. Ne možeš glasovati u anketama.
FAQ
Pretražnik
Članstvo
Korisničke grupe
Registracija
Profil
Privatne poruke
Login
