Zemljani

[ogi]

Đumbir je trajna gomoljasta biljka iz porodice ljiljana, podrijetlom iz Kine. Rastom je sličan trstici, može narasti više od 1 metra u visinu i ima kopljasto lišće. Latinski naziv Zingiber officinale potječe od sanskrtske riječi stringavera, što znači rožnat. Naziv se odnosi na podanak biljke koja je kvrgavog, nepravilnog izgleda, svjetložute do smeđe boje.

Posebnost đumbira je u noti egzotičnosti i orijentalnosti koja ga razdvaja od udomaćenih, mediteranskih začina. Poprilično je aromatičan, jakog i oštrog (palećeg) okusa i ugodnog mirisa zahvaljujući eteričnom ulju i raznim mirisnim smolama. Obilno se koristi u kuhinjama Azije, gdje njegovu važnost nadmašuje jedino sol. Spada u najskuplje, najtraženije i komercijalno najviše korištene aromatične tvari (osim papra i paprike). Njegova je cijena posljedica vrlo dugog procesa zrenja (5-9 mjeseci).

U tropskoj Aziji uzgaja se već 3000 godina, ali je njegovo točno podrijetlo nepoznato. Đumbir se koristio i na Bliskom istoku i u južnoj Europi mnogo prije rimskih vremena. Portugalci su ga donijeli u Afriku, a Španjolci odnijeli na Karibe.

Krajem 16. stoljeća Španjolci su imali rastuću trgovinu đumbirom između Jamajke i kontinentalne Europe. Jedan je od najstarijih neeuropskih začina, posebno omiljen u Engleskoj, gdje se još od srednjeg vijeka posluživao na stolu uz papar i sol kao osnovni začin, a kasnije je gotovo svaki grad imao svoj Ginger street, tj. ulicu u kojoj se obično trgovalo začinima.

Đumbir se najviše proizvodi u Indiji, gdje se i potroši više od polovice u bezbroj specijaliteta. Naveliko se koristi i u drugim azijskim zemljama, zatim u arapskoj kuhinji, u Švedskoj te svim zemljama britanskog Commonwealtha.
Energetska i nutritivna vrijednost

Korijen đumbira u količini od 100 g ima energetsku vrijednost od 80 kcal, od čega je sadržaj proteina 1,82 g, masti 0,75 g i ugljikohidrata 18 g.

Mineralni sastav korijena đumbira je vrlo raznolik, a u značajnijim količinama sadrži kalij, bakar, magnezij i mangan. Od vitamina sadrži nešto vitamina C, vitamina B skupine, poput vitamina B6, te u manjim količinama pantotensku kiselinu i niacin.

Vrijednost korijena đumbira ne odnosi se u tolikoj mjeri na navedene nutrijente koliko na sadržaj aktivnih tvari. Đumbiru svojstvena aroma i okus rezultat su mješavine gingerola, zingerona i shoagola, čija hlapljiva ulja svježi korijen sadrži u količini 1-3%. Gingerol tijekom kuhanja đumbira prelazi u zingeron koji je manje oštar i slatkast, dok sušenjem korijena prelazi u oštrije shoagole.

Ljekovitost

Đumbir se koristi kao hrana i lijek već tisućljećima, pa se tako u kineskim zapisima koji datiraju iz 4 st. prije Krista navodi kao učinkovit u liječenju mučnine, boli u trbuhu, zubobolje, krvarenja i reumatizma. Za zdravlje i snagu uzimao ga je Konfucije, u srednjem su mu vijeku europski vladari pripisivali razna afrodizijačka svojstva, a u 16. stoljeću korišten je kao prirodno sredstvo protiv kuge. U Indiji se žuti đumbir koristio u tradicionalnom ayurvedskom liječenju za poboljšanje probave, liječenje srčanih bolesti i zacjeljivanje rana.

Aktivne tvari gingeroli imaju analgetske, sedativne, antipiretske i antibakterijske učinke.

Jedan od sastojaka u đumbiru je i žuti pigment kurkumin. Veći dio kurkumina ostaje u probavnom traktu, gdje, kako se pokazalo, štiti od polipa, a vjerojatno i od raka debelog crijeva.

Medicinska istraživanja ukazuju na to da je korijen đumbira učinkovit kod mučnine i povraćanja uzrokovanih različitim stanjima i bolestima, pa tako žene u Kini tradicionalno jedu korijen đumbira za sprječavanje jutarnjih mučnina u prvim mjesecima trudnoće. Također je dokazano njegovo pozitivno djelovanje u poboljšanju probave na način da pospješuje proizvodnju sline, probavnih sokova i žuči.

Đumbir se koristi i kao pomoć kod sprječavanja nadimanja, a azijska medicina koristi ga za liječenje prehlade i olakšavanje disanja. Smatra se da pospješuje kontrakcije srca, sprječava formiranje krvnih ugrušaka, snižava razinu kolesterola, djeluje protuupalno, pa čak i stimulativno na imunološki sustav. Ako se uzima redovito, suzbija kronični umor, poboljšava pamćenje, a zbog stimulativnog svojstva nije uputno uzimati ga navečer prije spavanja jer može uzrokovati nesanicu.

Za različite svrhe, standardna dnevna količina đumbira u prahu je 1-4 g, koju je potrebno uzimati kroz 2-4 doze. Za sprječavanje putne mučnine najbolje je započeti tretman dan-dva ranije i nastaviti za vrijeme putovanja.

Đumbir je na popisu GRAS ("općenito priznat kao siguran") od FDA priznat kao hrana i količine koje se koriste kod različitih medicinskih tretmana usporedive su s upotrebom u prehrambene svrhe. Važno je istaknuti da nisu uočene nikakve popratne pojave kod korištenja đumbira u normalnim količinama.

www.coolinarika.com

[ogi]

Danas sam probao kineski Đumbir, svjež, sočan, neki su počeli klijati
Ljuto, vatra, gori jezik...slično luku i hrenu.
Ugodan miris, nešto poput peršina.

[pkristo]

Taj dio koji ti je počeo klijati otkini i stavi u zemlju. Neka klica malo viri. Ne zalijevaj previše. Kad nikne onda možeš više zaliti. Uživaj!

[ogi]

Đumbir (Zingiber officinale) biljka je dalekog jugoistoka Azije. Raste od Kine, Japana preko Malezije do Australije. U tom dijelu Azije poznata je već više od tri tisuće godina. Dakle, svaki dio rizoma odlomimo, najbolje ga je odrezati i svaki dio treba imati bar jedan dobar put. Sadimo ih u proljeće. Đumbir je široko razgranat grm koji naraste više od metra s uskim sabljastim listovima. U vrijeme uzgoja traži prilično vlage i dobro drenirano tlo. Rizome sadimo na dubinu od cca 5 cm, i to kad prođe opasnost od smrzavanja i mraza. Redovno ga polijevamo, zalijevamo i prihranjujemo. Sadimo ga na vjetrozaštitne položaje. Postoji više vrsta. Berbu obavljamo oko sedam mjeseci poslije cvatnje, a za sušenje čak i do 10 mjeseci poslije sadnje. Zašto se kod nas ne nalazi u širokom uzgoju, osim ponegdje kao lončanica, premda ne baš atraktivna? Vrijeme uzgoja počinje mu zadirati u hladniji dio godine, te kod nas ne bi stigao kvalitetno izrasti i sazreti za jelo. Ali ga zato možemo povremeno naći na našim tržnicama. Đumbir se od pamtivijeka koristi u kineskoj narodnoj medicini i pripisuju mu se u različitim zemljama razne moći. Ipak se najviše koristi kao delicija u jelima, kao začin ili prilog. Prije upotrebe rizome trebamo oljuštiti kao krumpir i odstraniti im kožu. Plodove đumbira možemo skladištiti kraće vrijeme u hladnjaku ili ih zamrznuti. Najbolje je đumbir na proljeće zasaditi ili prije proljeća na toplo mjesto u lonce. Tijekom ljeta mogu vam, ali više kao atrakcija, koristiti kao ukopana lončanica u vrtu. (Ž.P.)

http://www.glas-slavonije.hr/212692/15/Kako-uzgajati-djumbir