Zemljani Zemljani
Zasadimo prvo ljubav
 
 FAQFAQ   PretražnikPretražnik   ČlanstvoČlanstvo   Korisničke grupeKorisničke grupe   RegistracijaRegistracija 
 ProfilProfil   Privatne porukePrivatne poruke   LoginLogin 

Vitamini i minerali u voću i povrću

 
Započni novu temu   Odgovori na temu    Zemljani -> Nutrijenti
Prethodna tema :: Sljedeća tema  
Autor/ica Poruka
Luna



Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 4206

PostPostano: 29.9.2007. sub. 21:48    Naslov: Vitamini i minerali u voću i povrću Citiraj i odgovori

Voće i povrće danas su siromašniji vitaminima



I što tada činiti? Rješenje sigurno nije u tome da prestanemo jesti voće i povrće, jer bolje još uvijek ne poznamo. Rješenja bi trebala biti u kvalitetnijem uzgoju i u edukaciji koja će nam omogućiti da za svoj novac dobijemo najkvalitetniju hranu.

Jedan od razloga zašto se sve više cijene namirnice uzgojene bez kemikalija su i rezultati istraživanja koja pokazuju da voće i povrće iz današnje masovne proizvodnje sadrže sve manje vitamina i drugih vrijednih nutrijenata.

Novo američko istraživanje koje je pratilo 13 glavnih nutrijenata u voću i povrću pokazalo je poražavajuće rezultate, odnosno značajno smanjenje količine količine tih nutrijenata u voću i povrću, tako da voće i povrće nije više onako zdravo kako je bilo ranije. Činjenica je da i sami opažamo promjene u okusu, jer npr. rajčice iz plastenika, kojih na tržištu ima i zimi i ljeti, imaju prilično slab okus, dok "pravi" okus rajčica imamo priliku upoznati kad ih uberemo u nekom dalmatinskom vrtu, gdje rastu na suncu i u crvenoj zemlji gnojenoj prirodnim gnojivom.

Istraživanje koje spominjemo provedeno je na Sveučilištu Austin (Texas). Osnova istraživanja bili su podaci američkog ministarstva poljoprivrede. Rezultati govore o smanjenju oko 38% i to u količini bjelančevina, vitamina C, fosfora, željeza i riboflavina u odnosu na količine zabilježene prošlih desetljeća.

Zato se sve više govori o tzv. prirodnom uzgoju. Doduše, prirodno rastu samo divlje biljke, pa niti jedan ciljani uzgoj više ne možemo zvati do kraja prirodnim, ali divlji rast i masovna proizvodnja dvije su krajnosti, između kojih ima mjesta zadovoljavajućim načinima uzgoja, koji će rezultirati zadovoljavajućim količinama kvalitetnih namirnica. Uzgoj, dakle ne može biti sasvim prirodan, ali može biti blizak prirodnom ako se biljke ciljano posade ili posiju, te im se u rastu i razvoju pomaže samo zalijevanjem, gnojenjem prirodnim gnojivima, plijevljenjem i sl. – a sve bez upotrebe pesticida, herbicida, hormona i drugih sredstava popularnih u masovnoj proizvodnji.

Profesor Davis, koji je vodio teksaško istraživanje, kaže kako je tržišna konkurencija za posljedicu imala sve veći upliv tehnologije u uzgoj, pa je sasvim logično da biljci treba vrijeme kako bi razvila sve svoje potencijale. Što brže biljka raste, to je manje mogućnosti da se u njoj važni nutrijenti razviju do mjere u kojoj bi se razvili da biljka raste polako, na suncu i u prirodnim uvjetima.

Kriv je i način vrednovanja namirnica: uzgajivači su plaćeni po kvantiteti (po kilogramu) a ne po kvaliteti (nutricionističkoj vrijednosti). Profesor Davis ovo zove "efektom razrjeđenja": što je voće i povrće veće, što ljepše i pravilnije izgleda, to je nutricionistički manje vrijedno.

Sve ovo ima znanstveno objašnjenje – važni nutrijenti sintetiziraju se u biljkama, a što biljka manje vremena ima za apsorpciju važnih sastojaka iz tla i sunčeve svjetlosti, to će se manje vitamina, minerala, bjelančevina i ostalih nutrijenata u njoj sintetizirati.

Jeff Cronin iz Centra za znanost u službi javnog dobra kaže kako su važni još neki faktori o kojima javnost malo zna: tlo se stalno eksploatira i nema vremena za odmor, na istom tlu se godinama, pa i desetljećima uzgaja ista kultura, umjesto da se kulture rotiraju.

Čini se da naši stari nisu znali puno o znanosti, ali su ih uvjeti života naveli da povrće uzgajaju na najbolji mogući način: već i unutar jedne sezone, nakon što bi pobrali jednu vrstu, na istom su tlu odmah sijali ili sadili novu vrstu. Naravno, takvom proizvodnjom ne može se prehraniti svijet, no u Hrvatskoj bi se ne taj način moglo jako puno proizvesti, a s porastom količina pale bi i cijene, što se u razvijenim zemljama odavno dogodilo.

Ima više naziva za ovakav uzgoj i svaki naziv zapravo znači nešto drugo, no kod nas se uglavnom zna da se iza naziva prirodni, ekološki i organski uzgoj krije uzgoj na zemlji koja nije gnojena umjetnim gnojivima, bez pesticida, herbicida, hormona, a u čitavoj Hrvatskoj je zabranjen uzgoj genetski modificiranih organizama.

Po ovom pitanju kod nas je situacija otprilike kao na zapadu prije 10-15 godina: ekološki uzgojeno voće i povrće bitno je skuplje od onog iz masovne proizvodnje, no i to se pomalo mijenja. Danas u EU i SAD u supermarketima gotovo za istu cijenu i jedni pored drugih nalaze se proizvodi uzgajani uz pomoć kemije i proizvodi iz ekološkog uzgoja. Ključno je da kupac ima izbor – na etiketi su svi važni podacima pa kupac bira želi li GMO koji savršeno izgleda, velike i lijepe komade prskane pesticidima, ili manje lijepe, ali prirodnije uzgojene komade.

U državi u kojoj je objavljeno da čak 80% kućanstava ima prihode manje od potrebnih teško je ljude uvjeriti da će više dobiti kupnjom skupljih namirnica, jer ljudi nerijetko nemaju na za one jeftinije.

Međutim, u slučaju voća i povrća zaista je mudro odvojiti malo vremena na procjenu je li u konačnici voće i povrće iz prirodnog uzgoja skuplje: naime, kvalitetnije voće i povrće jest skuplje, no nije loše pojesti ga manje i/ili analizirati ostalu potrošnju: srdela, kunić, žitarice - sve su to namirnice pristupačne cijenom i nutricionistički vrlo vrijedne, a kod nas se nedovoljno koriste. Jedna boca Cole ili zaslađenog soka ne košta baš malo, a da o čokoladama i drugih industrijskim slasticama i ne govorimo, dok im nutricionistička vrijednost nije naročita.

U manjim gradovima znatno se češće živi u kućama s okućnicama nego u zgradama, pa uzgoj voća i povrća u vrtu za vlastite potrebe nije više stvar nužde, nego je mudar potez koji će donijeti jeftinu i zdravu hranu. Naravno, za sve to treba imati vremena, no i na zapadu i kod nas mnogi to gledaju kao dobrodošli oblik tjelesne aktivnosti i hobi u kojemu se može uživati. Pokušajte, nemate što izgubiti, a odustati možete uvijek! I u velikim gradovima nije rijedak poljoprivredni uzgoj na većim neiskorištenim površinama, iako je to, nažalost, još uvijek "hobi" kojim se zasada iz nužde bave najsiromašniji slojevi.

Poanta nije u tome da sebi i djeci uskratite sve što vole, nego da se educirate toliko da za novac koji vam je na raspolaganju nekako pomirite i nužnost kvalitetne prehrane i povremeno prepuštanje užicima, jer prehrana u našoj kulturi nije samo puko preživljavanje, nego i užitak.

NAPOMENA: Bez obzira na pad nutricionističke vrijednosti, ovakva istraživaja i napisi o njima nikako ne mogu biti argument onima koji ne jedu dovoljno voća i povrća. Stručnjaci upozoravaju da su, bez obzira na pad nutricionističke vrijednosti, voće i povrće još uvijek najbolji izvor većine vitamina i minerala. Dakle, voće i povrće nije što je bilo, ali još uvijek ne znamo za bolje. Zato se savjetuje i dalje ga puno jesti, te eventualni manjak uz konzultaciju s liječnikom uzimati suplemente (vitaminsko-mineralne dodatke prehrani).
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
Prethodni postovi:   
Započni novu temu   Odgovori na temu    Zemljani -> Nutrijenti Vremenska zona: GMT + 02:00.
Stranica 1 / 1.

 
Forum(o)Bir:  
Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.


Powered by phpBB
HR (Cro) by Ančica Sečan