Zemljani Zemljani
Košnica puna ljubavi
 
 FAQFAQ   PretražnikPretražnik   ČlanstvoČlanstvo   Korisničke grupeKorisničke grupe   RegistracijaRegistracija 
 ProfilProfil   Privatne porukePrivatne poruke   LoginLogin 

Povijest prehrane

 
Započni novu temu   Odgovori na temu    Zemljani -> Prehrana
Prethodna tema :: Sljedeća tema  
Autor/ica Poruka
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 11841
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 16.7.2012. pon. 17:16    Naslov: Povijest prehrane Citiraj i odgovori

Prva metoda pripreme hrane

Nakon što se milijunima godina razvijao, čovjek je kroz dugo prapovijesno razdoblje prešao put od sakupljača i lovca do poljodjelca i stočara.
U svojim je počecima jeo, naravno sirovo, sve do čega je došao: plodove, ličinke, ptičja jaja, guštere i kukce te različite male životinje, kornjače, guštere i vjeverice. Znao se osladiti i većim plijenom, koji bi, nakon što je upao u njegove zamke, dotukao kamenjem.

Kada je u starijem kamenom dobu uz kamene klinove, strugala i šiljke izumio drveno koplje, luk i strijele te bolje razradio metode lova, na red su došle i mnogo, mnogo veće životinje: mamuti, nosorozi, leopardi, divlje svinje i jeleni. Dane je u cijelosti provodio u sakupljanju hrane i lovu, živio je u špiljama, nastojao je biti što više u blizini životinja od kojih se uglavnom i sastojao njegov jelovnik. U tom je razdoblju naučio sam paliti vatru te je, pretpostavlja se pukim slučajem, nakon što mu je komad mesa pao u vatru, otkrio i prvu kulinarsku metodu pripreme hrane - pečenje.

U mlađem kamenom dobu shvatio je da sjemenje bačeno na jesen niče u proljeće i daje plodove. Načinio je kamene sjekire, motike i žrvnjeve i počeo se baviti poljodjelstvom i uzgojem domaćih životinja za prehranu. Uzgajao je grašak, mrkvu i ječam. Kako više nije isključivo ovisio o lovu i sakupljanju plodova, nije više morao pratiti životinjske horde te je počeo graditi stalne nastambe, kolibe i zemunice. Imao je više vremena, više nije morao cijeli dan provoditi u lovu i sakupljanju hrane, pa se počinje baviti i drugim aktivnostima, čime započinje razvoj civilizacije i kulture.

Filozofi - o hranjivim i ljekovitim svojstvima namirnica

Otkrivanjem pisma, započinje stari vijek. Ljudi se počinju baviti lončarstvom, a plugovi, rala i sjekire počinju se izrađivati od metala. Prvenstveno zbog viška u proizvodnji hrane, počinju se javljati obrt i trgovina. U Mezopotamiji se šire prvi veliki gradovi. Zahvaljujući rijekama Eufratu i Tigrisu, navodnjavaju se polja, uzgaja se raznovrsno povrće i voće te žitarice. Sade se luk, leća, pšenica, ječam, začini, smokve i datulje. Uzgaja se vinova loza i masline, a vino i maslinovo ulje postaju važni proizvodi. Kako hrane ima u izobilju, cvate trgovina, ali i tehnologija i znanost. U Egiptu se ogromne razlike između bogatih i siromašnih ogledaju i u prehrani. Obični ljudi žive od ječmenog kruha, kojemu gdjekad dodaju povrće, slanutak ili datulje te vrlo rijetko ribu. Osim što sami uzgajaju ječam i peku od njega kruh, od istih namirnica sami pripremaju i napitak. U vodi razmaču stari ječmeni kruh, ostavljaju ga na suncu da fermentira te dobivaju pivo, koje im nije služilo samo za okrepu, nego i kao zamjena za vodu koja je u to vrijeme uglavnom bila zagađena te nije bila za piće. Za razliku od siromašnih, stolovi bogatih pucali su od prehrambenog obilja, kako domaćeg, tako i uvezenog. Primjerice, dok su siromašni poznavali samo ječmeni kruh, bogati su mogli uživati u četrdesetak različitih pekarskih proizvoda. Nisu marili ni za vodu ni za pivo jer je vino teklo u potocima. Da ni na drugom svijetu ne bi morali mijenjati prehrambene navike, faraoni su svoje grobnice napunili namirnicama i statuama kuhara i pekara.

Dok je u antičkoj Grčkoj narod živio uglavnom od svojevrsne kaše od žitarica i ribe, povlašteni su si mogli priuštiti sve što su mogli poželjeti, posebno kada se radilo o mesu (različite vrste riba i peradi, govedinu, teletinu, janjetinu te meso različitih ptica, primjerice nojeva i pauna). Hrana je imala važnu ulogu u životu bogatih. Oko stola se odvijao i privatni i društveni život. U hrani se nije samo uživalo, o njoj su se vodile i filozofske rasprave. Grčki liječnici i filozofi raspravljali su o hranjivim i ljekovitim svojstvima namirnica te davali naputke o prehrani i liječenju hranom.

I u Rimskom Carstvu hrana je bila u središtu pozornosti. Rimska osvajanja i gradnja cesta jednim su dijelom bili uvjetovani i osiguranjem hrane za sirotinjski dio rimskog pučanstva te je trgovina bila u procvatu. Uzgajalo se i trgovalo osnovnim namirnicama toga doba: žitaricama (pšenicom, ječmom i prosom), repom, grahom, slanutkom, maslinama te grožđem i ostalim voćem. Za razliku od – u svemu, pa i u hrani – umjerenih Grka, u Rimu je kult hrane doveden do apsurdnih razmjera i neumjerenosti u svakom obliku.
Sol postaje najdragocjeniji i najskupliji začin

Padom Rimskog Carstva započeo je srednji vijek. Zemljoradnja je zamrla, trgovina hranom više gotovo da i nije postojala, a barbarski narodi, Huni, Goti, Germani i Franci živjeli su uglavnom od mlijeka, sira i mesa.

No, petstotinjak godina kasnije, pronalaskom pluga te promjenama u načinu obrađivanja zemlje, ljudi sele iz prenapučenih gradova te se ponovo počinju baviti zemljoradnjom. Zbog viška proizvodnje, ali i radne snage, dio njih se ponovo počinje vraćati u gradove i baviti trgovinom. Da bi se obnovila trgovina s Istokom, dolazi do križarskih ratova. Uslijed procvata zemljoradnje i trgovine, ljudi jedu raznovrsniju hranu, povrće, ribe, meso, perad. No, feudalizam čini svoje, dolazi do raslojavanja, kmetovi gotovo da više i ne rade za sebe, nego isključivo za feudalce. Siromašni žive uglavnom od sira i starog kruha, a prave su gozbe kada uspiju u posudu ubaciti više vrsta povrća te k tome još i komadić mesa i skuhati za ono vrijeme tipično jelo, složenac. Nasuprot tome, bogati su uz obilje različitih namirnica i načina njihove pripreme, imali još i najrjeđi i najskuplji začin onoga vremena sol, koja je služila i za konzerviranje jela. U razdoblju u kojem je za obične ljude glad bila normalna pojava, za bogate je bilo vrlo komplicirano kuhati pa se pojavljuju i prve kuharice. Unatoč svakodnevnim gozbama te stolovima prepunim mesa i različitih jela, bogati su jednako kao i siromašni jeli prstima. Žlice su bile rjeđe od noža, vilice nisu ni postojale, a kriške staroga kruha zamjenjivale su tanjure.

Prva kulinarska akademija

U renesansnoj Italiji dolazi do procvata znanosti, kulture i umjetnosti. Zahvaljujući moreplovcu i istraživaču Marcu Polu koji je sa svojih putovanja donio mnoge nove začine, namirnice i načine njihova pripremanja, Italija doživljava renesansu i u kuhinji. Primjerice, meso se počinje pirjati s voćem i povrćem u vinu, a u Firenci se otvara prva kulinarska akademija. Ljudi niže klase živjeli su od voća, povrća i kruha, a meso je bilo jednom tjedno na jelovniku. Srednja klasa imala je mnogo veći izbor. Na njihovu tanjuru bile su različite vrste kruha, voća, povrća i mesa te, danas omiljene, tjestenine. Bogati se, pak, nisu zadovoljavali samo brojnim, raznovrsnim i obilnim obrocima, nego su se natjecali u tome tko će svojim gostima ponuditi što čudnije i skupocjenije jelo. Na njihovim se stolovima uz sasvim razumljivo vino i druga alkoholna pića (čista, pitka voda je i nadalje rijetkost) po prvi put pojavljuje tada vrlo egzotičan napitak kava.

U razdoblju renesanse pekar postaje vrlo važno zanimanje. Kako većina stanovništva još uvijek nije imala svoju pećnicu, kruh se spremao kod kuće, a potom nosio u pekaru. Otkrićem Amerike, u kulinarskom smislu Europa postaje još bogatija. Na stolove dolaze purani, krumpiri, rajčice, krastavci, kakao, lješnjaci, kesteni, kikiriki, ananas, jagode, kupine, maline te vanilija.

Prve limenke hrane

Otkrićem Amerike započeo je i novi vijek. Industrijska je revolucija uz strojeve na parni pogon te ogroman napredak i promjene u tehnologiji općenito, donijela i promjene u proizvodnji i pripremi hrane. U Engleskoj se hrana, različite vrste mesa, voća i povrća, počinje spremati bez prisustva zraka u metalne posude, te tako postaje dostupna ne samo u sezoni, nego i tijekom čitave godine. Sve više ljudi živi u sve većim industrijskim gradovima, ovisnost o vrtovima i poljima više nije ni moguća ni potrebna te se hrana kupuje u dućanima. Započela je masovna produkcija i distribucija hrane, a s njome i suvremeno doba.

www.coolinarika.com
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 11841
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 16.7.2012. pon. 17:17    Naslov: Citiraj i odgovori

Kroz cijelu povijest ljudskog roda provlači se spoznaja o povezanosti hrane i načina prehrane i bolesti. Sva "neznanstvena" opažanja, od prethistorije pa do 18. stoljeća stvorile su temelj za razvoj moderne znanosti o prehrani.

Hrana kroz povijest

Da bi mogli preživjeti, naši su preci pronalazili i sakupljali hranu u prirodi, te se može reći da su već više od 2 milijuna godina slijedi određene prehrambene navike. Smatra se da priprema jela i obroka započinje prije više od 500.000 godina, a najstariji pronađeni opisi hrane i jela, kao i djelovanja istih na zdravlje opisani su od starih Egipćana, a potječu iz 3200 godine p.K.

Uspoređujući starost naše vrste, otkriće vatre i pisanja, znanost o prehrani je vrlo mlada - smatra se da je nastala prije otprilike 200 godina, nakon pionirskog rada francuskog kemičara Lavoisier-a.

Povijest razvoja hrane i prehrane može se grubo podijeliti u tri važnija razdoblja: pred-agrikulturno doba, doba agrikulture koje započinje 10.000 godina p.K., i agro-industrijsko doba koje započinje prije otprilike 150 godina. Kada bi taj vremenski raspon mogli stisnuti u godinu dana i pretpostavili da se čovjek pojavio 1. siječnja, agrikulturno doba započelo bi u drugoj polovici prosinca, a agro-industrijsko doba navečer 31. prosinca.

Pred-agrikulturno doba započinje prije 3 milijuna godina, karakterizirano je sakupljanjem hrane, lovom i ribolovom, te izradom alata za te aktivnosti. U početku se jede sirova hrana, a nakon otkrića vatre i termički obrađena hrana. Potraga za hranom i sakupljanje hrane igraju najvažniju ulogu u bio-kulturnom razvoju čovjeka: lov, priprema hrane i okupljanje oko vatre pridonosi razvoju socijalizacije, a hrana i prehrana postaju dio sastavni dio zajednice. Pred kraj ovog doba hrana se može konzumirati sirova, kuhana ili fermentirana, a različiti predmeti služe za sakupljanje, prenošenje, održavanje, pripremu i hranjenje - školjke, oklopi kornjača, kora drva, kasnije i glinene posude.

Doba agrikulture zasniva se na uzgoju biljaka, kao i udomaćenjem životinja koji od tada predstavljaju najveći dio čovjekove hrane. Tokom ovog perioda postepeno se razvija agrikultura na plodnim zemljištima, gotovo simultano na više mjesta u svijetu, na Mediteranu, Bliskom i Dalekom istoku nastaju naselja, nacije i carstva. Na području Europe udomaćuju se pšenica, zob, grašak, leća, lan, a od životinja pas, svinja, koza, ovca i govedo, a čovjek posvuda uvodi razno oruđe za obradu zemlje. Otkrićem Novog svijeta i razvojem trgovine, čovjek prenosi razne biljke i životinje u svaki kutak svijeta, u Europi se od tada kultivira kukuruz, krumpir, rajčica, grah, paprika, suncokret i duhan.

Početkom 16. stoljeća započinje razvoj kapitalizma, razvija se novi način razmišljanja koji se bazira na otkrićima renesanse i reformacije, javlja se "nova agrikultura" čiji je glavni cilj povećanje proizvodnje žitarica i diversifikacija potrošnje hrane. Za nove je kulture bilo potrebno više gnojiva, više životinja i više stočne hrane - međusobna ovisnost uzgajanih biljaka i životinja mnogostruko je porasla.

Agro-industrijsko doba započinje prije otprilike 150 godina. Rigorozno eksperimentiranje i nove spoznaje iz kemije, biologije, mikrobiologije i mehanike tokom 19. stoljeća utječu na razvoj agronomije kao znanosti kao i njenih glavnih grana: genetike, nutricionizma (u širem smislu, koji ovdje uključuje pojam cjelokupnog procesa asimilacije i energije u živom organizmu, a nije ograničen samo na prehranu čovjeka) i higijene (za zaštitu bilja od bolesti i insekta).

Agro-industrijsko doba je karakterizirano kombinacijom agrikulturne i industrijske aktivnosti - u agrikulturu se uvode strojevi, povećana je proizvodnja hrane i sirovina za proizvodnju hrane, revolucionira se transport dobara gradnjom cesta i željeznice, dolazi do naglog razvija se prehrambene industrije, stvoreni su rashladni lanci za očuvanje prehrambenih proizvoda, a u domaćinstvima se koriste novi strojevi.

Pod pritiskom industrijalizacije, temeljni se agrikulturni proizvodi pretvaraju u agro-industrijske: sve je češća upotreba novih tehnologija u proizvodnji hrane kao što su konzerviranje, koncentracija, ekstrakcija itd. Nicolas Appert je 1804. godine otkrio novu metodu produženja trajnosti hrane - sterilizaciju, a prvo je industrijsko postrojenje izgrađeno u Francuskoj 1860. godine. Znanstvenu podlogu postupka sterilizacije daje Pasteur, a njegova metoda - pasterizacija - upotrijebljena je u raznim područjima ljudske djelatnosti, ne samo u pripremi hrane. Krajem 19. stoljeća Nestlé stvara kondenzirano mlijeko, a Liebig mesne ekstrakte i prve koncentrirane juhe, 1869. godine Mege-Mouries proizvodi prvi margarin. Malo po malo, agro-industrijski proizvodi zamjenjuju agrikulturne proizvode (npr. industrijski maslac zamjenjuje maslac kućne proizvodnje), tek recentnije dolazi do pojave fastfood-a, polu-gotovih i gotovih proizvoda koji smanjuju aktivnosti pripreme hrane u kućanstvu.

www.nutricionizam.com
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 11841
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 16.9.2015. sri. 20:32    Naslov: Citiraj i odgovori

https://www.newscientist.com/article/dn28139-stone-age-people-were-making-porridge-32000-years-ago/
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 11841
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 16.1.2017. pon. 10:18    Naslov: Citiraj i odgovori

https://phys.org/news/2016-08-ancient-dental-plaque-diet-mesolithic.html
http://www.arch.cam.ac.uk/AncientdentalplaqueshedsnewlightonthedietofMesolithicforagersintheBalkans
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
Mango



Pridružen/a: 11. 12. 2016.
Postovi: 87

PostPostano: 25.1.2017. sri. 01:04    Naslov: Citiraj i odgovori

Dok sam čitao forum,znao sam naletjeti na tvrdnje kako su naši pradjedovi jeli meso vrlo rijetko,najčešće za državne praznike i nedeljom.
Malo sam popričao sa starim ljudima koji se sjećaju vremena sa sela dok hranu nisu nabavljali po dućanima,već sve domaća proizvodnja.
Zapravo je istina da većina seljaka u davna vremena nisu jeli puno mesa.
Međutim među tom siromašnijom populacijom sa sela meso je bilo visoko cijenjeno i smatralo se nekom vrstom bogatstva.
U ta vremena natalitet je bio visok,o kontracepciji i planiranju obitelji skoro niko nije vodio računa,tako da su mnoge obitelji po selima imali i po četvero ili petero djece.Zemlje isto nije svako imao puno,a puno zemlje značilo je i puno rada pa se često nije previše inzistiralo na širenju obrađivanog zemljišta.Urod je bio nepredvidljiv ovisno o sušama i drugim vremenskim nepogodama pa su bile često i nestašice hrane i kod siromašnijih obitelji periodi gladi zbog nestašice hrane nije bilo ništa neobično.Šuma i kamena je bilo više,a obradivih površina i površina za moguću ispašu manje.Tako da se meso često jelo tamo gdje su bili bogatiji koji su si to mogli priuštit.Jer za uzgojit kilu mesa potrebno je žrtvovat puno površine zemlje i to bi se tada lako odrazilo na povećaniju nestašicu hrane.Gradovi su bili minijaturni,a do prije stotinjak godina i ovce su prešetavale po centru Zagreba.Tako da je većina prije 60 i više godina živjelo na takav način.
Ipak naši pradjedovi uglavnom su svakodnevno jeli mlječne proizvode i jaja.Mada je ukupna hrana životinjskog porijekla bila znatno manja nego danas.
Ipak to nepovlači ništa previše pozitivno.
Djeca sa sela koja ovise o vlastitoj proizvodnji hrane i gdje je ograničen unos hrane životinjskog porijekla narastu u prosjeku znatno manja od one iz gradova gdje se meso najčešće kupuje skoro svaki dan.
https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_average_human_height_worldwide

Tu se vidi kako je kod siromašnijih zemalja velika razlika kad mjere u ruralnim dijelovima i u gradovima,posebno Indija i Kina.
Ipak u masi država ni sela više nisu kao što su nekad bila,tj.opskrba hranom ne ovisi više toliko o vlastitoj proizvodnji.
Smatra se da je u zadnjih 50-60godina čovjek toliko narastao upravo zato jer je povećao unos hrane životinjskog porijekla.
Mada i ranije su se ljudi hranili većim količinama mesa,ali samo onaj ko je bio bogat ili se je nekako snašao.
Znači meso je bilo jako cijenjeno,ali nisu svi mogli ni imali.
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 11841
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 25.1.2017. sri. 10:58    Naslov: Citiraj i odgovori

Znaš što su davali jedni drugima kada su željeli pomoći? Mast!
Kanta masti u kući je značila život, zajedno sa korom kruha.
Meso su vjerojatno mnogi rijetko jeli ali mast, špek, mliječno i jaja vjerojatno puno češće.
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
jagodica bobica



Pridružen/a: 09. 01. 2014.
Postovi: 446

PostPostano: 25.1.2017. sri. 16:40    Naslov: Citiraj i odgovori

,,,i bili su zdraviji,,zadovoljni jednostavnim Smile
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku
Mango



Pridružen/a: 11. 12. 2016.
Postovi: 87

PostPostano: 25.1.2017. sri. 18:03    Naslov: Citiraj i odgovori

ogi je napisao/la:
Znaš što su davali jedni drugima kada su željeli pomoći? Mast!
Kanta masti u kući je značila život, zajedno sa korom kruha.
Meso su vjerojatno mnogi rijetko jeli ali mast, špek, mliječno i jaja vjerojatno puno češće.

Sjećam se i kao klinac kad sam bio kod bake na selu.Kruh sa masti i vegetom je bio popularan obrok.Mljeko svaki dan,jaja dosta često.
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku
jagodica bobica



Pridružen/a: 09. 01. 2014.
Postovi: 446

PostPostano: 25.1.2017. sri. 18:15    Naslov: Citiraj i odgovori

kruh ,mast i crvena slatka paprika (domaća),,,moja baka vegetu nikad nije ni koristila Smile ,,,i kuhinja joj uvijek božanski mirisala
Djed je svaki dan večerao domaće kiselo mlijeko i kuhani krumpir. Baka ga znala onak skuhati u ljuski,,,toplog ga ogulila,pa u tanjur,zalijala kiselim mlijekom,,,,i tako svaku večer. Koliko puta sam se znala pitati kaj mu to ni dojadilo,,,no on je uživao u tom
Smile
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku
Mango



Pridružen/a: 11. 12. 2016.
Postovi: 87

PostPostano: 25.1.2017. sri. 19:39    Naslov: Citiraj i odgovori

Moj djed imao je naviku zubima slomit kost od pileta i sisat koštanu srž.Očito da mu baš nije odgovarao manjak mesa pa se dovijao kako je moguće.
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 11841
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 21.7.2019. ned. 09:42    Naslov: Citiraj i odgovori


Nina Teicholz - 'Vegetable Oils: The Unknown Story'
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 11841
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 29.8.2019. čet. 18:23    Naslov: Citiraj i odgovori

KOLUMBOVSKA RAZMJENA – KAKO SU GEOGRAFSKA OTKRIĆA PROMIJENILA SVIJET

https://hrcak.srce.hr/file/272089
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
Prethodni postovi:   
Započni novu temu   Odgovori na temu    Zemljani -> Prehrana Vremenska zona: GMT + 02:00.
Stranica 1 / 1.

 
Forum(o)Bir:  
Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.


Powered by phpBB
HR (Cro) by Ančica Sečan