Grašak je veoma proširena povrtna kultura. Uzgaja se u gotovo svim krajevima svijeta.
Podrijetlom je iz zapadne Azije. Pretpostavlja se da su ga poznavali već stari Egipćani, a u antičkoj Grčkoj i Rimu se i uzgajao.
U srednjem vijeku, ta je kultura postala popularnija u Europi.
U svjetskim mjerilima grašak se više proizvodi kao zrelo i osušeno zrno nego svjež. Međutim, veoma dobro se može konzervirati zamrzavanjem ili, nakon termičke obrade, u limenkama, čime ne gubi svoje hranjive sastojke.
Postoji više vrsta graška. Najjednostavnije je podijeliti ga na grašak s glatkim zrnom i grašak s naboranim zrnom.
Sorte s naboranim zrnom imaju više zelenog biljnog pigmenta klorofila, pa su trajnije zelene, imaju manje škroba pa se lakše kuhaju i probavljaju, a osim toga sadrže i više lecitina.
Grašak s glatkim zrnom dozrijevanjem gubi klorofil, pa zrna postaju žućkasta ili čak bjelkasta, i teže su probavljiva.
Postoje i vrste graška kod kojih se za prehranu koristi cijela mahuna, npr. grašak šećerac.
Grašak je bogat izvor vitamina A, vitamina C, tiamina, folne kiseline, željeza i posebice fosfora.
Zeleni grašak je u skupini mahunarki drugi po redu izvor vrijednih bjelančevina.
http://nutritiondata.self.com/facts/veg ... cts/2521/2
