Zemljani

[ogi]

U TRAPU JE POVRĆE NA SIGURNOM - Zlata Nanić

- Berba povrća nagrada je za uloženi trud i dobra berba predstavlja najveće veselje vrtlaru, koji s ljubavlju i pažnjom njeguje svoje biljke od sjetve i sadnje do berbe. Možemo li sve to upropastiti neprikladnim skladištenjem?

Kako sačuvati ovo povrće?Kako sačuvati ovo povrće?Vrijeme berbe različito je kod raznih vrsta povrća. Ako smo se tijekom vegetacije pridržavali Sjetvenog kalendara, bilo bi dobro da i berbu obavimo u dane pogodne za odgovarajući dio biljke, jer će se povrće bolje održati uskladišteno. Isto tako je važno i doba dana za pojedine vrste. Na primjer, ako je po kalendaru povoljan dan za lisnato povrće, a mi na primjer beremo salatu, tada nije svejedno hoćemo li je ubrati ujutro ili popodne.

Lisnato povrće (salata, blitva, špinat, raštika, mladi kel, zelje, rikula, potočarka, matovilac...) treba brati u ranim jutarnjim satima, dok je još vlažno od rose. U to doba dana energija se u prirodi podiže iz zemlje u atmosferu, pa će zbog toga tada ubrano lisnato povrće najduže ostati svježe. U dane povoljne za korijen vadimo iz zemlje korjenasto povrće, ali u popodnevnim i predvečernjim satima. U to se doba dana energija u prirodi spušta i odlazi u zemlju, pa su tada ubrani podzemni dijelovi biljke najkvalitetniji i najbolje se čuvaju u skladištu.

Ove preporuke posebno su važne kada u jesen beremo povrće kako bi se sačuvalo za zimsku potrošnju, a kada beremo povrće za dnevnu upotrebu, možemo ga ubrati i neposredno prije pripremanja.

Prezimljavanje povrća

Mnoge vrste lisnatog povrća mogu prezimiti u vrtu, pa ih čak možemo brati ispod snijega, ako snježni pokrivač nije predebeo. Ovo se posebno odnosi na kelj pupčar, neke vrste kelja, raštiku, zimsku salatu, matovilac i poriluk. Još je bolje ako ih tijekom zime pokrijemo laganim koprenama (komercijalni nazivi - agril i lutrasil) protiv smrzavanja ili napravimo nadzemne tunele od pruća i plastike. Nadzemni tuneli se rade tako da od ljeskovih prutova savijemo lukove preko gredice na udaljenosti 1,5 do 2 metra, i preko lukova nategnemo plastičnu foliju za plastenike. To su niski tuneli i u njih se ne može ulaziti, već se po potrebi za lijepog vremena otkrivaju tako da se maknu cigle, crijepovi ili trupci kojima se pričvrsti plastična folija da je vjetar ne odnese.

Zrele" glavice kelja i zelja treba izvaditi s korijenom i spremiti u ostavu ili podrum, jer su mnogo osjetljivije na niske temperature od nezrelih mekanih glavica, koje mogu prezimiti na otvorenom, osim kod izuzetno niskih temperatura (više uzastopnih dana ispod minus 12 stupnjeva bez snježnog pokrivača).

Neke vrste korjenastog povrća mogu prezimiti u vrtu (peršin, pastrnjak), ali ih tada ostavljamo "na milost i nemilost" miševima i voluharicama. Zato je bolje svo korjenasto povrće povaditi u jesen prije smrzavanja zemlje, i svo zdravo i neoštećeno korijenje spremiti u trap ili u podrum, u sanduke s navlaženim pijeskom. Za kraće vrijeme (do mjesec dana) povrće se može pohraniti u otvorene plastične vreće, ili u plastične tkane vreće za žitarice (ne smiju biti obične vreće za smeće, ili vreće od mineralnog gnojiva).

Kako napraviti trap

U trapu povrće sačuva svježinu i većinu hranidbene vrijednosti sve do proljeća. U trap možemo spremiti: mrkvu, peršin, celer, pastrnjak, ciklu, daikon, čičak, žutu i bijelu repu, krumpir, čičoku. Svo povrće koje spremamo u trap mora biti suho, neoštećeno i bez lišća.

Trap radimo na travnjaku na povišenom dijelu dvorišta. Radi se po suhom vremenu tako da najprije na tlo položimo suhu slamu u debljini od 20 cm. Površina koju prekrivamo zavisi od količine povrća koju ćemo utrapiti - možemo trapiti svaku vrstu zasebno, ali je najpraktičnije sve izmiješati u isti trap, jer kada tijekom zime trebamo povrće, tada otvorimo trap samo na jednom mjestu i izvadimo koliko nam treba raznih vrsta povrća.

Na slamu slažemo korjenasto povrće u obliku stošca. Jako je važno iz sredine trapa provesti cijev za zrak ako je u njemu velika količini povrća. Cijev se mora zatvoriti slamom kada je jako hladno, a samo mrežicom (da ne ulaze miševi) kada je temperatura iznad nule (može se koristiti obična plastična cijev za odvod vode, promjera 5 do 10 cm).

Kada smo složili povrće, oko stošca treba ostati oko 20 cm zemlje pokrivene slamom. Tada cijeli kup obložimo dodatnom suhom slamom u debljini od 20 do30 cm. Nakon što je svo povrće dobro pokriveno, slamu počinjemo zatrpavati zemljom tako da na udaljenosti od 20 cm uz dio prekriven slamom kopamo jarak, iz kojeg "štihamo" zemlju i slažemo naokolo stošca. Pritom se "štihovi" moraju dijelom preklapati, kao crijepovi na krovu, a svaki red zemlje treba nagaziti. Krenemo odozdo i tako radimo sve do vrha, i na vrh dodamo još dosta zemlje, kako bi se kiša lagano slijevala u jarak bez mogućnosti prokišnjavanja do povrća. Na taj način povrće ostaje izdignuto u trapu na malom ”otočiću”, oko kojeg je jarak koji smo iskopali kako bismo uzeli zemlju kojom smo ”obukli” naše povrće pod slamom. Gotovi trap nije dobro pokrivati kukuruzovinom ili slamom, jer se ispod takve zaštite miševi rado zavuku u trap.

Kada i kako vadimo povrće

Kada trap otvaramo u najhladnijem zimskom razdoblju, najbolje ga je otkopati na južnoj strani, uzeti raznog povrća koliko nam treba za dva do tri tjedna, i ponovo vratiti slamu i zemlju, te zatvoriti trap. U tom razdoblju povrće možemo vaditi u doba dana kada je temperatura iznad nule i zemlja malo odmrznuta. Kasnije otvaramo trap i na drugim stranama i svaki put izvadimo povrće za kraće vrijeme, a tijekom ožujka potpuno raskopamo trap i pokupimo ostatke povrća. S dolaskom toplog vremena povrće u trapu počne trunuti, i zato duže od ožujka ne smije ostati u trapu.