Sorbusi - oskoruša, jarebika, mukinja, brekinja
Postano: 09 lis 2011, 15:15
Otvaram temu u nadi da će i netko znati reći nešto više o jestivosti ovog voća. Teško nalazim informacije na netu, susjedi i poznanici znaju jako malo ili ništa o njima, u voćarskim katalozima ih nema, nema kulinarskih recepata, a mislim da ipak imaju neke prednosti u odnosu na poznatije voće.
Sorbus domestica - Oskoruša - Service tree

Sorbus aucuparia - Jarebika - (European) Rowan, Mountain ash

Sorbus aria - Mukinja - Whitebeam

Sorbus torminalis - Brekinja - Wild service tree

Zajedničko im je da su vrlo otporni na hladnoću, sušu, vjetrove i siromašno, kamenito tlo, pionirska su vrsta što znači da će rasti na tlu gdje malo koja voćka hoće. Dobro podnose gradsko onečišćenje i sade se kao ukrasna stabla u parkovima.
Plodovi su omiljeni kod ptica, koje raznose sjeme i tako ih razmnožavaju. U prirodi sam naišao na mnogo samoniklih stabala jarebike i mukinje, brekinju sam vidio samo u vrtovima a oskorušu za sad jedino na slikama.
O jestivosti u našoj literaturi nema gotovo ni riječi, osim o oskoruši koja je nešto poznatija nego druge vrste. Strana literatura govori kako bi sve vrste trebale biti jestive u sirovom obliku, neke više od drugih, ali u pravilu se koriste za preradu u džemove, kompote, te alkoholna pića. U sirovom stanju su najbolje nakon prvih mrazova, jer smrzavanje ploda uništava kemikaliju koja im daje gorak okus. Negdje preporučaju da se plodovi ostave na stablu čim dulje u jesen i zimu, a drugdje da se obere i čuva na hladnom i suhom mjestu dok se ne umedi. Tada je navodno vrlo ugodnog okusa.
Prije dva dana sam nabrao kantu mukinje. Probao sam i prije 10-15 dana plod, ali još je bio malo odbojnog okusa. Sad je slatkast. Probali su svi ukućani, nikome nije nešto posebno, ali nije im ni loš okus. Probao sam izraditi džem od toga, nije uspjelo. Prema receptu dodao sam šećera koliko i voća, kuhao 2.5 sata, došlo je jako gusto ali okus je puno gori nego kod svježeg voća. Skuhao sam i kompot, to je prošlo još gore. Kuhanje kao da je uništilo sve slatko u voću, a totalno naglasilo svu gorčinu. Plod se ne može raskuhati, tvrd je bio i nakon 3 sata kuhanja, popio sam oko 1dl te vode i pojeo par bobica, ali to je nešto najgore što sam u životu probao.
Onda sam zamrznuo ostatak voća koje nisam ni kuhao ni pekao. Nakon odmrzavanja mislim da je ukusnije. Mogu punu šaku strpati u usta i pojesti, vjerojatno bih se mogao i najesti tog voća, ali još me ne privlači. Što dulje stoji, primjećujem da postaje sve mekše, tamnije i ukusnije. Nadam se da su preporuke u redu i da će ovo zaista postati nešto fino, kao što mnogo voća postaje jestivo tek kad malo sagnjili (npr. kaki).
Kažu da je od svih vrsta brekinja najukusnija, najjestivija u sirovom stanju. Morati ću i nju isprobati (ukrasti malo u nekom vrtu), a još tražim neki pozdan recept što raditi s kojim od ovog voća. Ja ću ih sve posaditi, ako ne bude meni jestivo, hraniti ću ptice njima.
Sorbus domestica - Oskoruša - Service tree

Sorbus aucuparia - Jarebika - (European) Rowan, Mountain ash

Sorbus aria - Mukinja - Whitebeam

Sorbus torminalis - Brekinja - Wild service tree

Zajedničko im je da su vrlo otporni na hladnoću, sušu, vjetrove i siromašno, kamenito tlo, pionirska su vrsta što znači da će rasti na tlu gdje malo koja voćka hoće. Dobro podnose gradsko onečišćenje i sade se kao ukrasna stabla u parkovima.
Plodovi su omiljeni kod ptica, koje raznose sjeme i tako ih razmnožavaju. U prirodi sam naišao na mnogo samoniklih stabala jarebike i mukinje, brekinju sam vidio samo u vrtovima a oskorušu za sad jedino na slikama.
O jestivosti u našoj literaturi nema gotovo ni riječi, osim o oskoruši koja je nešto poznatija nego druge vrste. Strana literatura govori kako bi sve vrste trebale biti jestive u sirovom obliku, neke više od drugih, ali u pravilu se koriste za preradu u džemove, kompote, te alkoholna pića. U sirovom stanju su najbolje nakon prvih mrazova, jer smrzavanje ploda uništava kemikaliju koja im daje gorak okus. Negdje preporučaju da se plodovi ostave na stablu čim dulje u jesen i zimu, a drugdje da se obere i čuva na hladnom i suhom mjestu dok se ne umedi. Tada je navodno vrlo ugodnog okusa.
Prije dva dana sam nabrao kantu mukinje. Probao sam i prije 10-15 dana plod, ali još je bio malo odbojnog okusa. Sad je slatkast. Probali su svi ukućani, nikome nije nešto posebno, ali nije im ni loš okus. Probao sam izraditi džem od toga, nije uspjelo. Prema receptu dodao sam šećera koliko i voća, kuhao 2.5 sata, došlo je jako gusto ali okus je puno gori nego kod svježeg voća. Skuhao sam i kompot, to je prošlo još gore. Kuhanje kao da je uništilo sve slatko u voću, a totalno naglasilo svu gorčinu. Plod se ne može raskuhati, tvrd je bio i nakon 3 sata kuhanja, popio sam oko 1dl te vode i pojeo par bobica, ali to je nešto najgore što sam u životu probao.
Onda sam zamrznuo ostatak voća koje nisam ni kuhao ni pekao. Nakon odmrzavanja mislim da je ukusnije. Mogu punu šaku strpati u usta i pojesti, vjerojatno bih se mogao i najesti tog voća, ali još me ne privlači. Što dulje stoji, primjećujem da postaje sve mekše, tamnije i ukusnije. Nadam se da su preporuke u redu i da će ovo zaista postati nešto fino, kao što mnogo voća postaje jestivo tek kad malo sagnjili (npr. kaki).
Kažu da je od svih vrsta brekinja najukusnija, najjestivija u sirovom stanju. Morati ću i nju isprobati (ukrasti malo u nekom vrtu), a još tražim neki pozdan recept što raditi s kojim od ovog voća. Ja ću ih sve posaditi, ako ne bude meni jestivo, hraniti ću ptice njima.