Zemljani

[ogi]

Piše: Snježana Kolobarić, dipl. ing. i prof. biologije, Bio Terra, Zagreb

Luk je sigurno primjer biljke neugledne izgledom, a visokokvalitetne po svojim svojstvima. Ubraja se među najstarije povrtlarske kulture i od davnina upotrebljava se za prehranu ljudi. Miris mu je aromatičan, a okus snažan, manje ili više ljut. Okus luka ovisi o klimi u kojoj raste - što je blaža klima, to je luk slađi.

Luk potječe iz Azije i Bliskog istoka, a uzgaja se više od 5000 godina. Egipćani su osobito cijenili vrijednost luka te su njime plaćali radnike koji su gradili piramide, dok su faraoni (npr. Tutankamon) stavljali luk u grobnice da im posluži u zagrobnom životu. U Indiji se još u . stoljeću luk upotrebljavao i za liječenje. Popularnost luka održala se i u starih Grka i Rimljana, a osobito su se njime koristili siromašni slojevi ljudi kao dodatkom svojim jednostavnim jelima. U srednjem vijeku bio je nezamjenjivo povrće u mnogim europskim zemljama, pa se čak posluživao kao dio zdravog doručka. Kristofor Kolumbo proširio je luk na zapad, a danas su najveći uzgajivači Kina, Indija, Sjedinjene Američke Države, Rusija i Španjolska.

Latinski naziv za luk u prijevodu znači "jedan", "jedinstven". Jedan razlog je taj što luk ima jednu glavicu, za razliku od svog srodnika češnjaka. Drugi je razlog taj što se glavica luka sastoji od više koncentrično poredanih listova koji čine glavicu luka. Ubraja se u one vrste povrća koje služe i kao začini (kao što su primjerice peršin, celer, pasternjak, poriluk...) pa je stoga ponekad teško odrediti pravu granicu između povrća i začina. Sorte luka razlikuju se po boji, veličini i okusu. U proljeće i ljeto naraste visoka sorta mladog luka, koji ima slatkast ili srednje jak okus. U jesen se bere luk većih glavica koje se suše, pa nakon nekoliko mjeseci imaju suhu i lako lomljivu ljusku. Naziv je dobio prema svojoj boji - bijeli, žuti i crveni (ljubičasti). Tu ubrajamo i ljutiku, sortu luka s manjim glavicama.

Sastav i aktivne tvari
Glavni su sastojci cikloaliini (2%). Potječu od aminokiselina koje sadrže sumpor. Pri oštećenju staničja luka od njih nastaju tiosulfinati, cepaeni, disulfidi i polisulfidi te tioeni. Osim spojeva koji sadrže sumpor, u luku se nalaze i adenozin, kao i tragovi prostaglandina. Luk sadrži 15% fruktozana, polisaharida koji se razlažu na fruktozu, inulin i pektine. Važni su i različiti flavonoli, npr. kvercetin. Suze izaziva propantiol-oksid koji nastaje od alicina.

Luk je bogat i kromom, vitaminom C i brojnim flavonoidima, osobito quercitinom. Luk ima samo 42 kcal / 176 kJ na 100 g, od čega najviše energije dolazi od ugljikohidrata (92%). Prosječan kemijski sastav luka je: voda 91%, proteini 1,2%, masti 0,1%, vitamin C mg/100 g. Po kemijskom sastavu postoji samo jedna velika razlika: luk vlasac bogat je betakarotenom (3,4 mg/100 g), i vitaminom A (0,56 mg/100 g), što nije slučaj sa češnjakom i crvenim lukom.

Ova namirnica dobar je izvor dijetalnih vlakana, vitamina B6, folata i mangana, a uz to je i vrlo dobar izvor vitamina C. Sadrži vrlo malo zasićenih masti, kolesterola i natrija.

Djelovanje i upotreba
Luk je važan u održavanju zdravlja srca i krvožilja kao rezultat djelovanja aktivnih tvari koje pomažu u smanjenju povišene razine kolesterola i homocisteina u krvi te u smanjenju povišenoga krvnog tlaka - vodećih čimbenika rizika za razvoj bolesti srca i krvožilja. Danas je klinički potvrđeno da crveni luk jača slabo srce i oslabjelom organizmu vraća snagu. Poznati francuski travar Messegue isticao je da je crveni luk pogonsko gorivo za sportaše. Graditelji egipatskih piramida crpili su snagu iz crvenog luka koji su svakodnevno jeli u velikim količinama.

Poznat je i kao prirodni antibiotik i antipiretik. Ta svojstva rezultat su sinergijskog djelovanja vitamina C, kvercetina i izotiocijanata. Luk je stoga posebno poželjna namirnica u razdoblju prehlada i gripe, a nekoliko studija ta je svojstva luka dovelo u pozitivnu vezu s olakšavanjem simptoma osteo i reumatoidnog artritisa te alergijskog rinitisa i astme.

Blagotvorno djelovanje kod prehlada objašnjavamo time što hlapljive tvari djelomično izlučujemo preko pluća koje djeluju spazmolitično i potiču izlučivanje bronhijalnih žlijezda. Luk ima i antiasmatičan učinak što je dokazano i pokusima na životinjama kao i u laboratoriju. Potiče izlučivanje probavnih sokova, a time i probavu. Djeluje na cjelokupni probavni sustav i probavne žlijezde, kao što su jetra, žučni mjehur i gušterača. Istodobno djeluje i antibakterijski na crijevne bakterije uzročnike bolesti, a potiče rast korisnih bakterija. Potiče dvanaesnik na izlučivanje više hormona sekretina, koji putem krvi dalje utječe na gušteraču, a onda stvara više probavnih enzima. Gušterača izlučuje enzime za probavu bječančevina, ugljikohidrata i masnoća.

Luk sadrži i enzime npr. glukokinon, koji kao inzulin gušterače utječe na metabolizam šećera i tako snizuje razinu šećera u krvi. Ublažuje grčeve probavnog sustava i djeluje protiv crijevnih nametnika. On regulira probavu, pospješuje izlučivanje probavnih sokova i poboljšava tek. Osobama koje pate od opstipacije (zatvora) crveni luk pomaže regulirati rad crijeva i redovitost stolice. Stalan unos luka, barem dva puta na tjedan, povezan je sa znatnim smanjenjem rizika za razvoj raka crijeva. Flavonoidi luka, prije svega kvercetin, u pokusima provedenim na životinjama, zaustavili su rast tumora te spriječili oštećenja stanica crijeva koja vode k razvoju lezija tkiva i tumora.

Crveni luk je odličan diuretik. Vrlo učinkovito odstranjuje tekućinu iz organizma pa se preporučuje oboljelima od reumatizma, artritisa, gihta, kod otežanog mokrenja i smanjenja funkcije bubrega. Također je odličan lijek kod cistitisa (upale mokraćnog mjehura) i upale prostate. Crveni se luk preporučuje osobama oboljelima od bronhitisa, upale grla te za izbacivanje glista iz crijeva. U crvenom luku ima biljnog hormona sličnog inzulinu pa se preporučuje oboljelima od šećerne bolesti jer smanjuje povećanu količinu šećera u krvi. Ipak, crveni luk se ne preporučuje osobama s osjetljivim želucem jer može djelovati nadražajno. Također ga se ne preporučuje jesti uz večernji obrok jer izaziva pojačanu žeđ. Crveni luk najbolje je jesti sirov, a ne jesti pržen jer dugotrajna visoka temperatura uništava njegove korisne sastojke.Smatra se da crveni luk djeluje na spolnu moć. Premda znanstvenici ne potvrđuju vrijednost crvenog luka u liječenju impotencije, u narodu se vjeruje da on ima sposobnost podizanja oslabljene spolne moći, posebno kada je ona naglašeno smanjena zbog opće tjelesne slabosti ili živčane iscrpljenosti velikim brigama.

Narodni pripravci

Sirup od luka
Dva velika luka narežemo na kolutove, pospemo šećerom i ostavimo preko noći. Posudu dobro poklopimo kako bismo spriječili širenje neugodnog mirisa. Sok koji se izluči procijedimo i spremimo u hladnjak. Uzimamo više puta na dan po jednu jušnu žlicu soka kod kašlja i promuklosti. Taj sirup preporučuje se djeci kod svih oblika bolesti dišnih organa.

Svježi sok od luka
Pripremamo ga u električnoj mješalici. Pijemo ga od 4 do 6 tjedana. Započinjemo jednom čajnom žličicom i količinu postupno povećavamo do pet jušnih žlica soka na dan.

Kod zujanja u ušima
Natopite vatu sokom crvenog luka i stavite je u uši, prije spavanja. Ako vam jako zuji u ušima, mijenjajte vatu natopljenu (uvijek svježim) sokom crvenog luka više puta tijekom dana. Ponovite po potrebi.

Kod opeklina
Kod lakših opeklina i ozeblina narezani svježi luk stavljamo na oboljele dijelove. Jednako postupamo i kod uboda kukaca

Crveni luk se primjenjuje i u fitokozmetici. Najpoznatija primjena je za njegu kose, a može se primijeniti i za njegu lica i noktiju te kao dopuna u terapiji mršavljenja, odnosno u redukcijskoj dijeti.

Za jačanje noktiju
Lomljive nokte na rukama i nogama treba što češće trljati svježim sokom crvenog luka pa će ojačati. Terapija je laka, a rezultati su vrlo dobri. To ne činite prije odlaska na posao ili u društvo jer crveni luk ima neugodan miris.

Crveni luk za mršavljenje
Pomiješati 30 dekagrama dobro zgnječenoga crvenog luka i 10 dekagrama livadskog meda sa šest decilitara kvalitetnoga bijeloga suhog vina. Pripravak držati na hladnom i tamnom mjestu. Kod prekomjerne tjelesne težine uzimajte dnevno 3 do 4 jušne žlice pripravka kao dodatni dio kure mršavljenja.

Za jačanje kose
U pola litre rakije stave se dvije očišćene glavice luka srednje veličine, sitno narezane na kockice. Luk mora stajati u rakiji, na umjerenoj temperaturi dva tjedna, a zatim se procijedi. Dobivenom tinkturom masira se vlasište navečer prije spavanja. Terapija traje dulje vrijeme. Tinktura crvenog luka sprečava ispadanje kose, jača njezin korijen i uklanja prhut s neugodnim svrbežom. Koža glave i vlasište mogu se masirati i čistim sokom crvenog luka kako bi se postigli spomenuti učinci.

[ogi]

Mladi ili zeleni luk može se uzgajati na otvorenim gredicama u klijalištima, staklenicima i plastenicima. Luk je vrlo zahtjevna biljka s obzirom na odabir tla za sadnju, stoga njemu treba osigurati plodno tlo za kvalitetne prinose. Tlo mora biti lagano i dobro opskrbljeno hranjivima (najbolje je pjeskovito tlo bogato organskim i mineralnim tvarima). Nisu preporučljiva tla koja su hladna, zbijena i kisela.

luk_11 U zaštičenom prostoru luk se može uzgajati kao predkultura,međukultura ili naknadna kultura. najčešće se zeleni mladi luk uzgaja kao predkultura nekoj glavnoj kulturi, primjerice rajčici, paprici ili patlidžanu.

Luk se u zaštičenom prostoru može uzgojiti iz sjemena i iz lukovica.

Uzgoj luka iz sjemena obavlja se u tople gredice čime ubrzavamo njegov rast .

Sadnice se uzgajaju u gredice koje se pune svježim stajnjakom u visini od 25-30 cm, na taj sloj se nasipa kvalitetna sipka zemlja, sloj zemlje mora biti od 18-20cm. Luk je dosta otporan prema niskim temperaturama, sjeme niče već na 3-5 stupnjeva C, ali mu je optimalna temperatura za klijanje 15 C. Ta se temperatura postiže pomoću stajnjaka koji prilikom svoje razgradnje oslobađa toblinu. To nam je vrlo važno jer nije potrebno dodatno grijanje klijališta, te nam to bitno umanjuje trošak presadnica . Vrlo je važno da sloj zemlje bude oko 30 cm kako nam temperatura u klijalištu ne bi bila previsoka. Vrlo je bitno i održavati povoljnu vlagu u klijalištu kako nebi došlo do razvoja bolesti. Kod uzgoja luka bitan je odnos temperature tla i zraka, ako je temperatura zraka viša od temperature tla, lišće će u tom slučaju brže rasti ali će se korijen slabije razviti! Razmak redova u izravnoj sjetvi luka bitno se razlikuje od onog kod sadnje lucica. Idealan je razmak 15 cm između redova, dok u redu taj razmak nije toliko bitan jer nakon nicanja možemo izvršiti prorijeđivanje prilikom kojeg ostavimo samo najjače biljke (preporučeni razmak 12 cm). Dubina sjetve je 1-1,5 cm.

Za sadnju luka mogu se koristit lučice promjera 2,5-3 cm, mogu se utisnuti jedna do druge u rahlu zemlju, ili se mogu saditi trake. Razmak sadnje je isti kao i kod sjetve.

Vrijeme berbe mladog luka ovisit će od vremena uzgoj, dok prinos luka ovisi o vremenu ubiranja, najbolji će biti kada razvije od 6-8 listova. Ubiranje luka može se odrediti prema dužini listova, najoptimalnije je kada lišće naraste na dužinu od oko 25 cm., Nakon berbe lukovi se očiste od ostatka zemlje i podreže se korijen, malo se ispere i slaže se u vezice po 5-6 lukova.

Izvor: www.agroburza.hr

[ogi]

[Harp]

Gdje god gledam za sadnju luka, svi se orijentiraju na sadnju iz lukovice u proljece, promovirajuci kupnju gotovih.

Zanima me informacija, kada (u koje vrijeme) se sadi luk iz sjemena, da se dobije lukovica za sadnju, i ima li tko iskustva u primorskom kraju.

Nabavio sam sjeme od "majskog srebrenjaka", na kojem pise da se sije sada u 8. mjesecu, ali se spominje kao da je on "ozima" vrsta i mora ostati u tlu preko zime.

No, mene zanima kako je s ovim drugim lukovima ("crveni i zuti"), jer imam sjeme i od njih (nije kupljeno). Kada ga posijati na otvoreno?

Hvala!