Zemljani

Uređenje lijepog i korisnog vrta stvaralački je rad koji traži trud i znanje, a u ekovrtu i razumijevanje velikog broja prirodnih procesa. Prvo što treba napraviti je skica vašeg vrta, koja treba sadržavati osnovne elemnte kao što su dimenzije vrta, objekti, staze i trajnice.
Kako bi vaš vrt imao obilježja pravog ekovrta u njemu morate njegovati biološku raznolikost s posebnim naglaskom na domaćim vrstama i sortama. U sjenovitom dijelu vrta obavezno planirajte prostor za kompostnu hrpu na kojoj će se reciklirati organske tvari i tako zatvoriti ciklus hranjiva. Smjesa raznolikih organskih otpadaka iz domaćinstva i vrta prerađena radom i mikroorganizama i faune tla služi kao izvrsno gnojivo.
Posebno je važno za jednog ekovrtlara da zna i razumije koji se sve procesi odvijaju u tlu. Znate li da jedna šaka vrtnog tla ima toliko živih bića koliko je ljudi na zemlji? Tlo je živi organizam i kao takav je osnova vrtlarstva. Sastoji se od 45% mineralnih tvari, 25% zraka, 23% vode i 7% organske tvari. Oragnska tvar tla koja čini svega 7% ukupne mase tla, je ono stvarno živo u njemu. Ona je smjesa raznih životinjica koje žive u tlu (nematoda, grinja, kišnih glista, mravi, stonoga, krtica, puževa...)., podzemnih dijelova biljaka (korijenje, gomolji), razrađenih i polurazrađenih biljnih i životinjskih ostataka te živih i uginulih mikroorganizama (bakterije, gljivice, alge i aktinomicete).

Važnost živih organizama u tlu počiva na zadaćama koje ispunjavaju, a to su: usitnjavanje organske tvari i njena daljnja razgradnja, miješanje i povezivanje organskog i mineralnog dijela tla, prijenos mikroorganizama s jednog na drugo mjesto u tlu, pomoć pri opskrbi tla vodom i zrakom kroz formiranje i održavanje pora i skladištenje hranjiva. Zbog svega navedenog, za površinski sloj tla dubine do 20 ili 30 cm (ovisno o tipu tla) kažemo da je aktivni sloj ili živo tlo.
Jesen je idealno vrijeme za planiranje, ali i za prijelaz s konvencionalnog na ekološko gospodarenje tlom u vrtu. Prvo što treba napraviti, ako ste u mogućnosti, je poslati uzorke vrtnog tla na analizu.
Nakon toga, a po završetku berbe, ovisno o tipu tla, treba izvršiti dublju ili pliću obradu tla. Potom se tlo prekrije zastirkom, s 10-12 cm debelim slojem organske tvari (isjeckana slama, kukuruzovina, trava, ostaci kupusnjača i sl.). Najveći dio zastirke će se tijekom zime razgradit, a nerazgrađeni dio površinskom obradom unosimo u tlo gdje se završava proces razgradnje. Nakon sjetve i sadnje tlo ponovo pokrijemo organskim pokrivačem debljine 5-8 cm. Zastiranje tla ima za cilj sprečavanje razvoja korova, poboljšanje vodno-zračnog režima, manje kolebanje temperature, a time i bolje uvjete za rad mikroorganizama. Sve navedeno povećava plodnost tla, doprinosi boljem rastu biljaka i većem prinosu. Na zastrtom tlu smanjuje se broj zalijevanja, ali zbog sporijeg zagrijavanja veća je opasnost od mraza, zato se tlo za biljke osjetljive na mraz zastire kad prođe opsanost od kasnih proljetnih mrazova.

Još je važno naglasiti da u kišnim razdobljima zastirka privlači puževe, pa je treba maknuti kako bi se to spriječilo. Zastirkom se tlo štiti od erozije izazvane kišom i vjetrom. Zastiranje povoljno djeluje na strukturu tla, stoga pravi ekovrtlar svoje tlo samo razrahljuje (vilama ili specijalnim strojem), čime se izbjegava štetno prevrtanje tla. Za uspješnost eko vrta bitno je da se stalno provode navedene mjere: rastresanje tla, gnojidba organskim gnojivima (u prvom redu kompostom), a prema potrebi biljaka i zastiranje (koje se ponavlja pred početak svake vegetacije).
Kao što vidite, da bi vaš vrt bio eko vrt, vi kao ekovrtlar trebate nastojati razumjeti i svojim radom podržavati prirodne procese, a jedan od njih je i kruženje tvari u prirodi.

nasla sam nesto zanimljivo

http://www.wwoof.org/

ajde ljudi pcnite piskarat o radovima u vrtu da se zna unaprijed, prosle god sam ja onak malo nekaj sadil i nije ispalo bajno..

pa ti opet kasnis...ooooj.. a mozda i ne s obzirom da si gore...

kaj vec sam nekaj trebal zasijat, grabit..?

U subotu sam zastihao vrt na selu

!e..nabrao sam pre pre dobar matovilac

kalendar sijanja
http://www.povrce.com/?A=HOB&HOB=striba ... ar_sijanja

ogi je napisao/la:Znate li da jedna šaka vrtnog tla ima toliko živih bića koliko je ljudi na zemlji?

Nasla sam dva zakon linka o ekoloskom vrtlarstvu..

Jedan je samo tekst, ali odlican, katak ali jasan..
A drugi je pdf sa slikama.. veoma poucni tekstovi.. i slike

http://www.avia.croadria.com/aug/Eko_vrtlarstvo.htm

http://static.scribd.com/docs/hsjxe9peg ... AL_VIEW=90

Odlicni su

Trebali bi kopije staviti na nas server da ne nestane

MOJE 25-GODIŠNJE ISKUSTVO U BIOPOVRTLARSTVU
Zlata Nanić

Moja tema nije znanstvene prirode nego praktično iskustvo. Po struci sam dipl. oec. i uzgojem povrća sam se počela baviti 1975. za vlastite potrebe. Naime, imala sam velikih zdravstvenih problema (bubrežni i žučni kamenci, čir na dvanaestercu i dalje da ne nabrajam) i bilo mi je važno znati što jedem. Već tada sam osvijestila važnost one Hipokratove: Neka hrana bude lijek tvoj, a lijek neka bude hrana tvoja. Kroz proteklih 25 godina na svom vlastitom primjeru i mnogih mojih kupaca (jer kod nas na žalost ljudi traže zdravu hranu tek kad ih bolest pritisne - i sama sam bila takva) uvjerila sam se koliko je važno jesti živu, biološki uzgojenu hranu, hranu koja osim vitamina i minerala sadrži i vitalnu energiju.

U vrijeme mojih početaka osim knjižice "Moj biovrt" Marije Omahen kod nas nije bilo druge stručne literature, ali moj osnovni princip je bio: kemiji zabranjen ulaz u moj vrt. Znanje sam pabirčila na raznim predavanjima (pokojnog dr. Kriškovića), odlazila u Ljubljanu slušati Mariju Omahen, te druge predavače iz inozemstva kad gostuju u slovenskom društvu Ajda (heljda), čiji sam i sama član. Kasnije sam nabavila nekoliko knjiga dr. Kriškovića: Biološko voćarstvo, Francuski način sadnje krumpira, te napokon 1988. izlazi njegova: BIOPOLJOPRIVREDA.

Sijem i sadim u vrtu na teškoj ilovači u Vukomeričkim goricama mnoge kulture koje se nisu uzgajale u mom rodnom Pavlovcu (općina Grubišno Polje). Učim na vlastitim greškama, pogotovo kad su dobrosusjedski odnosi među biljkama u pitanju. O tome nisam znala ništa i sadila sam nasumce. Plava korabica pokraj rajčice jednostavno nije rasla. Kasnije sam u literaturi naišla na podatak da su plava korabica i paradajz biljke koje se ne podnose. Bilo je više takvih otkrića. Nakon nekoliko godina pokrivanja tla (malčiranje - princip biovrtlarenja da tlo nikad ne smije ostati golo) i korištenja komposta od otpadaka iz vrta i nešto malo kupljenog stajnjaka, moj vrt postaje čudesan. Zemlja rahla, plodna, a biljke rastu da je milina. Isprobala sam i tehniku izrade visoke ili brežuljkaste gredice, koja potječe iz južne Kine. Time se dobiva veća površina sadnje i kompostište na samoj gredici.

Od 1988. počinje moje iskustvo i sa žitaricama i mahunarkama u Habijanovcu kod Dubrave Vrbovečke na površini od 6 ha. Prve godine probno sadim u vrtu sve vrste povrća, čak i biljke koje sam upoznala zahvaljujući makrobiotici (mungo grah, azuki, žutu i crnu soju, čičak, daikon), te sve domaće vrste povrća i začinskog bilja.

Na polju sadimo jedno jutro kukuruza i okopavamo ga, a gnojimo biopostom. Već od sljedeće godine glavno gnojivo je kompost od organskih ostataka s imanja i nešto kompostiranog stajnjaka (iz pouzdanog izvora). Dosta koristimo zelenu gnojidbu, a posebno mahunarke u plodoredu (žuta i crna soja, grahovi). U vrtu su prinosi bili dosta dobri od samog početka dok je kod žitarica i kukuruza prijelaz s kemijskog uzgoja na biološki bio katastrofalan. Sadnja hibridnog kukuruza u prvoj godini (zbog nedostatka sjemena domaćih starih sorti) pokazala je da je za biološki uzgoj neophodno i biološki uzgojeno sjeme. Pšenica i ječam koji sijemo nakon okopavanog kukuruza daju minimalne prinose, ali mi se ne damo obeshrabriti i 1991. godine, nakon dvije uzastopne sjetve mahunarki (1989. soja, 1990. grah) dobivamo prinos pšenice 3 tone po jutru, što je naš rekord. Sada, kad već godinama uzgajamo kukuruz od vlastitog sjemena, uz gnojidbu kompostom, prinosi su gotovo kao kod konvencionalnog uzgoja. Čak su ove (2000.) godine zbog suše naši kukuruzi bili znatno bolji od onih iz konvencionalnog uzgoja, koji su ostali u travi, jer zbog izostanka kiše nisu djelovali herbicidi.

I nama korovi kod okopavina stvaraju najviše problema. Bilo je godina kad bi po dva tjedna uzastopno padala kiša i nije se moglo u polje (za to vrijeme bi korovi nadvladali naše mahunarke i bilo je mnogo muke sa okopavanjem), da bi iza toga nastala dugotrajna suša pa bi izostalo zametanje plodova kod soje i graha. Ali u zadnjih nekoliko godina otkako se koriste biodinamički i homeopatski pripravci i vodi računa u koje se dane prema Mjesečevom sjetvenom kalendaru obrađuje tlo i obavlja sama sjetva (kad je Mjesec ispred zviježđa Lava obrada koja potiče nicanje korova, a kad je Mjesec ispred zviježđa Jarca obrada prije same sjetve da se uspori nicanje korova, i još sjetva u odgovarajući dan ploda, lista ili korijena), rezultati su znatno bolji. Nabavili smo i specijalnu drljaču koja u početnoj fazi nicanja korova dosta očisti tlo.

Uz tako velik broj kultura nije jednostavno poštivati plodored. Često sijem žitarice po žitaricama, vodeći samo računa da ista žitarica ne dođe na isto mjesto, nego da se na primjer zamijene pšenica i proso, ili raž i ječam, ali najčešće se ipak smjenjuju žitarice i mahunarke. Pri tome dušik koji leguminoze ostavljaju, žitaricama je jedino gnojivo koje se koristi, jer kompost ide prvenstveno povrću, krumpiru i kukuruzu, dok za žitarice rijetko kada "dosegne".

Mjesečev sjetveni kalendar Marije Thun počela sam koristiti još 1988. godine (na slovenskom, jer ga u to vrijeme nitko u Hrvatskoj nije prevodio s njemačkog). Iako se ne može baš u svakom trenutku raditi sve po Kalendaru, (zbog lošeg vremena ili zbog naše zauzetosti) rezultati su izvanredni. To nije samo moje iskustvo, već i brojnih korisnika Kalendara diljem Hrvatske. Naime, od 1996. urednica sam hrvatskog izdanja Mjesečevog sjetvenog kalendara (MSK) i u stalnom sam kontaktu s korisnicima. Imam bezbroj primjera iz prakse i sve više onih koji govore da bez MSK više ne žele raditi. To nije nimalo neobično, jer sve je u prirodi povezano. Cijeli Svemir je u interakciji, ali jedino biljke u živom tlu (bez umjetnih mineralnih gnojiva i pesticida) mogu osjetiti to djelovanje. Zato se u biodinamičkoj metodi uzgoja biljaka kompostu još dodaju pripravci od ljekovitog bilja (kamilica, kopriva, stolisnik, maslačak, hrastova kora i odoljen) spravljeni na određeni način da to međudjelovanje iz Svemira biljke još jače mogu osjetiti. Sjeme uzgojeno po biodinamičkim principima ima veliku snagu u što sam se uvjerila kad smo prije 9 godina sijali 3 kg golog ječma iz biodinamičkog uzgoja iz Njemačke. Ječam je bio zaražen snijeti i mi smo skupljali zaražene klasove, a vršidba je ručno obavljena, jer je parcela bila premalena za kombajniranje. Unatoč snjetljivosti i ručnoj vršidbi, od 3 kg sjemena dobili smo 90 kg ječma, što je bilo iznenađujuće s obzirom na inače niske prinose u našem biološkom uzgoju. Sljedeće godine prinos je bio samo desetostruk, a kasnije se ječam izrodio, jer mi tada još nismo primjenjivali biodinamiku.

Od 1996. godine počinjem upoznavati i primjenjivati homeopatske biljne pripravke Enza Nastatija iz Italije. To su biljni pripravci koji se vrlo jednostavno primjenjuju. Samo se razrjeđuju u određenom omjeru i prskaju 40 do 70 litara na hektar. Nakon što sam dvije godine primjenjivala neke (od mnogih) homeopatske pripravke, prvi put otkako imam vrt izrastao je poriluk debeo više od 6 cm, i sve u vrtu je znatno bolje uspijevalo.

Jednu malu parcelu sam u jesen 1998. zasijala biodinamičkom pšenicom Goldkorn (zlatno zrno) koju sam donijela iz Italije kad smo s Nastatijem posjetili tri biodinamičke farme u Italiji. Po savjetu g. Nastatija posijala sam 1200 g sjemena na 200 m2, što odgovara količini od 60 kg na 1 hektar. U konvencionalnoj poljoprivredi sije se od 250 do 400 kg sjemena na 1 hektar. Ova pšenica je jako dobro izbusala i uopće nije bila rijetka, premda kad sam sijala jedva da se koje zrnce vidjelo na goloj zemlji. Od tih 1200 grama posijanog sjemena prinos je bio 27 kg ručno ovršene pšenice (omlaćeno je na drvenoj bačvi). Na ovom primjeru se još bolje vidi snaga biodinamičke poljoprivrede.

Bolesti i štetočine prisutne su i kod ovakvog uzgoja, ali u znatno blažem obliku. Nikad se još nije dogodilo da bi šteta bila veća od dvadesetak posto, čak i kod lukove muhe. Dok su konvencionalni povrtlari zaoravali cijele njive luka, ja sam tri puta prskala čajem od preslice (što je ojačalo prirodnu otpornost luka) i luk se oporavio, bio je krupniji, jer ga je muha prorijedila. Kad u vrtu nastane prirodna ravnoteža, tada ni jedna gljivična bolest niti štetnik ne mogu nanijeti pretjeranu štetu. Kada u tlu ima najmanje 3% humusa (podatak iz knjige "Bioagrikultura" dr Kriškovića) biljke se same mogu nositi sa bolestima i štetnicima. Na žalost, zbog upotrebe mineralnih gnojiva, malo je poljoprivrednih površina sa takvom količinom humusa.

Biološka raznovrsnost također doprinosi tome da se bolesti i štetnici ne mogu masovno razmnožiti. Na imanju se uzgajaju brojne naše autohtone sorte žitarica, mahunarki, povrća, voća, cvijeća i začinskog bilja. "ZRNO" je imanje sa vrlo velikom biološkom raznolikošću. Na površini od 6 ha uzgaja se više od 100 vrsta i sorata.

U malom "botaničkom" vrtu posebno je bogatstvo začinskog i ljekovitog bilja. Tu se mogu naći zajedno majčina dušica, kaloper (božja plahtica), vrsta sljeza u narodu zvanog "trandovlo", te plava tradescantia koju sam donijela iz bakinog vrta, a tamo smo ju zvali "ciganka". U rano proljeće roza srčeka "zazvone" i probude usnule ljiljane, perunike, i ino šareno cvijeće i mirisno bilje. U zajednici rastu uzgajane i samonikle biljke. Uz posađene kadulje, šparoge, origano, matičnjak, rutu, boreč, pelin, vlasac, korijander, rabarbaru, odoljen (valerijanu) i "vegetu" (ljupčac – Levisticum officinale) koče se gospina trava – kantarion, trputac – bokvica (muška i ženska), stolisnik, kamilica i mnoge druge. Za jednu izložbu u dvorcu Bežanec povodom Američkog dana zahvalnosti ubrala sam u "hipu" mirišljavi buket od 25 različitih biljaka koje rastu zajedno na prostoru od cca 100 m2.

Već 1989. počinje suradnja s Lidijom Komes u emisiji "Slušaj kako zemlja diše" petkom na I. programu Hrvatskog radija. Tijekom svih ovih godina svoje iskustvo iz vrta prenosila sam slušateljima mnogih radio stanica, a i HTV se zainteresirala i nekoliko puta snimala priloge za razne emisije na Zrnu (tako je imanje "kršteno" 1989. godine).

Od 1995. na ZRNU djeluje i udruga "ŽIVA ZEMLJA" koja okuplja danas više od 400 članova iz cijele Hrvatske. Počinje sustavno učenje i prakticiranje biodinamičkog načina rada na brojnim seminarima i radionicama na ZRNU i diljem Hrvatske. Dolaze nam predavači iz Italije, Njemačke, Australije, Slovenije, a i mi "hodočastimo" na skupove i seminare drugih udruga.

Od 1996. sustavno radimo na podizanju svijesti i znanja o uzgoju bez "kemije" diljem Hrvatske. Osobno sam održala više od 60 predavanja i tridesetak seminara i radionica za prirodnu prehranu. Najčešće teme mojih predavanja su: "Od zdravog uzgoja do zdravlja u tanjuru". Suautorica sam u knjizi "Slušaj kako zemlja diše" (dio koji se odnosi na povrtnjak), te autorica nekoliko priručnika:

"Jela od ljekovitog bilja";
"Naša tradicijska jela na zdraviji način";
"Prirodna zimnica";
"Kolači za zdravlje – bez, šećera, jaja, mlijeka i čokolade";
Video kasete "Prirodna zimnica".

Sretna sam što je danas na hrvatskom jeziku dostupno mnogo knjiga za prirodni uzgoj i zdravije življenje. Budući da sam ja imala velikih poteškoća u pronalaženju stručne literature (prije 25 godina), rado ću svoja saznanja o raspoloživoj literaturi staviti na raspolaganje svim čitateljima ovog zbornika:

Darko Znaor: Ekološka poljoprivreda, poljoprivreda budućnosti
Dr. Pavao Krišković: Bioagrikultura
M. Thun: Praktično vrtlarenje
I.Bašić: Ekološki pristup u uzgoju voćaka
I.Bašić: Ekološki pristup u zaštiti voćaka
Dubravka Malić, Sonja Karoglan : Osnove biovrta i biopoljoprivrede
Sonja i Jasminka Karoglan; Ekološko vinogradarstvo
M. Thun: Mjesečev sjetveni kalendar za 2001
M. i Mathias. Thun: Vinogradarstvo po bio-dinam. metodi
M. Thun: Prirodno pčelarenje
L. Komes, Z. Nanić, B.P. Mokos, M. Fazinić: Slušaj kako zemlja diše
P. Tompkins, C. Bird: Tajni život tla
P. Tompkins, C. Bird: Tajni život biljaka
R. Steiner: Poljoprivredni tečaj

http://www.cursor.hr/Cursor/Vijesti.nsf ... enDocument

e ljudi, ne da mi se citat vise brdo knjiga, nemam vremena, namjeravam posadit brdo raznog bilja na 1 imanju kod budinscine, pa si radim popis sveg moguceg i nemoguceg.
ako ko ima kakav prijedlog slobodno. mjesta ima dosta. bilo malo bilje, bilo grmlje, bilo drvece
traze se biljke koje nakon kaj se posade mogu rast same po sebi normalno bez nekog zalijevanja i vrtlarenja dodatnog oko tog.
biljke koje se mogu iskoristavat na neki nacin (hrana, higijena, hm umjetnost bilo kaj)

vidjel sam da ih ima - lipa, hmelj, glog, šipak, vinova loza, bazga, bršljan, kopriva, maslačak,

a popis koji sam pocel radit je ovaj -
posadit - brusnica, lan, ružmarin, petoprsta, ljupčac, sljez, verbena (sporiš), ginseng, neven, kamilica, sjemenke (suncokret..), ribiz crni i crveni, kupine, maline, ogrozd, ricinus
drva - kesten

slobodno komentirajte i davajte prijedloge

filo je napisao/la:traze se biljke koje nakon kaj se posade mogu rast same po sebi normalno bez nekog zalijevanja i vrtlarenja dodatnog oko tog.

Nikad od tebe vrtlar

http://www.coolinarika.com/clanak/eko-h ... li-nuznost

Organski uzgojena hrana neusporedivo je boljeg i prirodnijeg okusa jer na tržište dolazi svježija. Zagovornici ekološke hrane smatraju da sadrži i vitalnu energiju koja pojačava imunitet te je dokazano korisna u borbi protiv mnogih bolesti

ogi je napisao/la:http://www.coolinarika.com/clanak/eko-hrana-trend-ili-nuznost

Organski uzgojena hrana neusporedivo je boljeg i prirodnijeg okusa jer na tržište dolazi svježija. Zagovornici ekološke hrane smatraju da sadrži i vitalnu energiju koja pojačava imunitet te je dokazano korisna u borbi protiv mnogih bolesti

Tzv. ortoreksija, ovisnost o zdravoj hrani. Bolesnici smatraju kako je zdrava hrana korisna u borbi protiv mnogih bolesti.

filo je napisao/la: traze se biljke koje nakon kaj se posade mogu rast same po sebi normalno bez nekog zalijevanja i vrtlarenja dodatnog oko tog.

I ja ih tražim, i recimo čičoka mi se čini kao dobar kandidat. Za sad još isprobavam, ali prema svemu sudeći to je neprocjenjiv korov, bacio sam par gomolja u vrt, nikad zalio, nikad okopao, i pobjeđuje travu i ostali korov, sama se širi, uskoro će cvasti pa ću onda provjeriti ima li što hrane za iskopati. Ako se pokaže ok, nosim velike količine na ranch i sadim gdje god stignem, ovo je uvijek svježa hrana, mislim da se ne može vaditi jedino kad biljka cvate i kad je zemlja smrznuta. Zamjenjuje krumpir, jedino što se, koliko ja znam, mora uvijek svježa vaditi, ne može se čuvati dulje vrijeme. Što je ok za onoga tko sadi za sebe...

Zemljani

Ekološko povrtlarstvo

Ekološko povrtlarstvo

Re: Ekološko povrtlarstvo