Postano: 27 kol 2018, 14:30
"Prije nekih 20-ak godina dobila sam miom veličine muške šake...prognoze i nalazi liječnika loši...
Petrova bolnica u kojoj sam sama u dvokrevetnoj sobi,milion dodatnih pretraga...ujutro operacija....doma tada četvero djece, a najmlađa nije imala niti punu godinu dana...
Odrasla sam i sama bez majke...sjedam na stolicu pokraj prozora u polumraku i stavljam dvije čase soka na stolić te pozivam Majku Mariju da porazgovaramo,obzirom da mi je tada Gospodin bio preko devet gora,a Oca i Duha Svetog nisam ni poznavala.
Vjerovala sam čvrsto u Gospodina Isusa Krista ,ali nisam bila upoznata da me bezuvjetno ljubi,da je uvijek tu ....jer nije bilo nikoga da me pouči,ali tu je bila Majka Marija, meni vrlo bliska.
Bila mi je kao most do Krista.
Rekla sam joj da sam spremna,potpuno spremna da krenem u vječnost, ali nisam spremna ostaviti onih četvero malenih doma...mogla sam osjetiti, jer majke osjećaju kako ce patiti.Koliku rijeku suza ce proliti.
Kako će bez mene zapravo biti svima kao kamen na cesti:"Majko nemoj da prolaze isto što i ja molim te!
Moli Svoga Sina molim Te!"
Da ironija bude veća,soba mi je imala pogled ni manje ni više nego na mrtvačnicu...
Zaista nisam imala strah za sebe.
Uglavnom lijepo sam joj sve ispričala,bez ikakvih dodatnih naučenih molitvi...samo iskreni razgovoror sa Majkom za koju sam čvrsto vjerovala da sjedi preko puta mene i da me pažljivo sa ljubavlju sluša.
Zatim sam legla u krevet i zaspala kao top, snom bez snova!
Ujutro u operacionu salu,suprug me prati....pripreme sve gotove.Spremno i mirno ležim na tom stolu.
Anesteziolog spreman,ali sada ono "ali"!
Ultrazvukom još pregledaju i najednom sto pitanja.
Što se dogodilo?Dali ste krvarili itd.itd.
Odgovaram da nisam imala krvarenja.
Uspoređuju svježe snimke od naveče,nešto se uzburkali.
Otkapčaju mi sve one moguće "iglice i vezice",izvoze van iz sale....strka na odjelu.
Pregledaju me,snimaju...utrnula sam više od svega.
Čak su spremačice pitali za moju posteljinu koja je naravno nepromijenjena,ali čsta.
Nakon nekih 2h pregleda doktora, potapša me šef odjela po nozi uz riječi:"Ne znam gospođo kojem se Bogu vi molite, ali vi ste operirani,samo ne od naših liječnika.Imate rez veličine 12 cm kao da vas je operirao vrhunski kirurg.Zahvalite tom svom Bogu jer mi na ovo nemamo odgovor?"
Što reći osim: "Majko hvala Ti!"
Taj rez imam i dan danas i kod svakog ginekološkog pregleda pitaju:" Koje godine ste operirani i koji je bio problem?
No koment
