Pretpostavlja se da se u biblijskom opisu zemlje u "kojoj teče med i mlijeko", pod medom smatra onaj koji se pripremao iz datulove palme, koja se hebrejski nazivala tamar. Osim za prehranu ljudi, izmiksanim suhim datulama pomješanim sa žitaricama su se tada hranile i deve, konji i psi u Sahari.
Danas su glavni izvoznici datula Irak (80%) i Iran, Saudijska Arabija, Egipat, Australija,...
Njihovo ime potječe od grčke riječi daktulos, što znači prst, čime se aludira na njihov oblik. Datule su veoma bogate različitim vitaminima i mineralima među kojima se posebno ističu vitamin B1, B5 i folna kiselina, te kalcij, magnezij, pa čak i željezo.
Taj je plod izrazito sladak (u svježem stanju sadrži 55% šećera, koji se sušenjem znatno koncentrira), tako da u mnogim jelima njime možemo zamjeniti nezdravi šećer, naročito ako dobro izmiksamo datule dodajući im vode.
Šećer u datulama je prirodno vezan sa topivim biljnim vlaknima koje spriječavaju naglo iskorištavanje šećera iz njih, što spriječava posljedičnu hipoglikemiju.
Datule dakle predstavljuju odličan prirodan izvor energije koji će vas brzo "podići" i dati vam snagu, bez kasnije slabosti.
Datule se mogu koristiti svježe i sušene. Nasjeckane datule su odličan dodatak žitaricama, pudinzima, slatkom kruhu, kolačićima, keksima, a od njih se može napraviti i slatki namaz.

inace jos kazu i ovo (stranica Plive)
"Datulja je prastara voćka Afrike i Arabije. Kalorična je a raste "s nogama u vodi i lišćem na suncu" -blizu oaza, pa stanovništvo pustinje znači pomoć u opstanku. Gotovo sva je šećer, s nešto malo je proteina i bez masti. Ima li u njoj još nešto moralo bi se provjeriti, jer je Arapi smatraju ljekovitim sredstvom. Sirupom od datulja liječe koješta. Posebno je na cijeni kao sredstvo za bolje lučenje mlijeka dojilja i rad prostate. "
