Zemljani

[ogi]

Natural Bodybuilding: Become the best version of yourself | Mischa Janiec | TEDxHSG

[Drug Mile]

Od proljeća pomalo vježbam kod kuće, to mi je prvi put u životu da radim takve stvari. Visok sam 185 cm i volim jesti, a kako sam prošao četrdesetu to mi se počinje i vidjeti na tijelu. Zimi nabijem do 100-tinjak kila, vuzualno nije to neki problem ali osjećam se preteško. Tlaka mi je čućnuti, potrčati i takve stvari.

Krajem prošle zime (sad već 6 mjeseci) sam počeo vježbati u stanu, uglavnom čućnjeve, sklekove, trbušnjake. Pred kućom imamo konstrukciju za ljuljačku pa se tu podižem na horizontalnu šipku.

Ispočetka sam bio dosta redovit u treninzima, ali kako su došli topliji dani i radovi u šumi, sada rijetko vježbam. Mislim da mi ne treba jedno i drugo, tijelo mi je već dovoljno opterećeno kopanjem, izvlačenjem drva iz šume, sječom, cijepanjem itd.

Uglavnom, sa 100 kg sam pao na nekih 80 kg. Mrvicu premalo, ali povećavam mišićnu masu pa će i to vjerojatno ići malo gore. Sada sa ovih 80 kg napravim oko 10-12 podizanja na šipku (pullups) u jednoj seriji, pa takvih serija napravim 3-4 na dan treninga. Sklekova napravim 20-25, sporih, što pravilnijih, a kod sklekova se pomažem ručkama za sklekove, zato što mi zapešća ne dozvoljavaju savijanje pod 90 stupnjeva. Sa ovim ručkama imam nešto veći put kretanja prilikom dizanja i spuštanja, kada se spustim do poda šake su mi pomalo iza leđa.



Uzeo sam i elastičnu traku koju opašem oko lopatica i zategnem šakama kada radim sklekove, kako bih povećao težinu. Na taj način umjesto 20 komada, napravim jedva 8 ili 10. Ponekad radim na taj način, ali sklon sam pojednostavljivanju svega pa obično ipak radim samo na ručkama.

Čućnjevi (za nožne mišiće) su mi malo prelagani, napravim oko 50 komada u seriji i više se umorim i iscrpim nego što doista osjetim jačanje nožnih mišića. Probao sam i sa dizanjem težina, ali teško je u stanu naći odgovarajuću težinu koju bih stavio na leđa dok radim čućnjeve. Recimo torba puna knjiga pomaže, ali ipak nije baš neki izazov. U stanu nemam dovoljno prostora da bih kupovao i čuvao utege i slične stvari, to je osnovni razlog što su mi skoro sve vježbe bez nekih sprava i pomagala.

Za trbušne mišiće, na krevetu ležim na leđima pa podižem noge, nekad skupa, nekad jednu po jednu, nekad pedaliram u zraku. Nekad noge podignem od kreveta samo par cm i držim tako dok bol u mišićima ne postane prevelika. Nekad zajedno podižem trup i noge, jedno prema drugom, da ostanem samo na guzici, probam se tako što više istegnuti pa onda leći i odmoriti. Ipak, najdraže mi je jednostavno zgrčiti trbušne mišiće do granice boli, dok šećem ili čekam nekoga na ulici. Ta kontrakcija nije vidljiva ispod odjeće, mogu tako šetati sa ženom ili djecom i istodobno trenirati a da nitko ne primjeti. Ove kontrakcije me prilično iscrpe, nakon par minuta znam biti znojan, umoran, a sljedeći dan znam imati blagu upalu trbušnih mišića.

To je više manje sve što radim. Osjećam se veoma dobro, pun sam energije, nemam želju sjesti kao što većina ljudi ima (treba čekati pol minute na semaforu, već gleda gdje je klupica), mogu raditi na okućnici satima bez da se umorim, a i tijelo samo traži neku aktivnost. Vidim da kad par dana nemam ni treninga ni teških radova, intuitivno potrčim 10-20 metara npr. od parkinga do kuće. Torzo mi izgleda dosta mišićav, kao da se bavim nekim sportom (nikad nisam tako dobro izgledao, netko će reći). Prsni mišići su blago zadebljani u odnosu na donji dio. Trbušni mišići su vidljivi kada ih napnem. Leđa su mnogo šira, a kako imam od djetinjstva problema sa krivom kralježnicom, jača leđna muskulatura mi jako pomaže. Ruke su mi inače najslabija točka, tipično tanke u odnosu na noge, ali sada su i ruke krenule rasti. Prvo tricepsi uslijed intenzivnih sklekova, sada vidim da i bicepsi dobivaju oblik. Žile se pomalo pojavljuju preko bicepsa. Na nogama primjetim najmanje promjene, stanjile su se očito uslijed gubitka masnog tkiva, i možda mrvicu ojačale iznad koljena. To je više primjetno na opip nego izgled.

Ovo mi je prva godina ovakvog treniranja. Kada dođe zima, koja je najviše zaslužna za debljanje, sigurno ću nastaviti sa još intenzivnijim vježbanjem, pa očekujem nešto bolju tjelesnu kondiciju sljedeće proljeće i ljeto.

Vježbam gotovo bez ikakve filozofije, znanja, tutorijala i sl. Jasno da tu ima prostora za napredak, samo ne znam koliko imam volje da proučavam što i kada jesti, koliko često trenirati i koliko se odmarati itd. Za sad, kad mi je dosadno, vježbam. Kad osjetim višak energije i adrenalina, vježbam. Kad se osjetim umoran, odmaram. Veoma jednostavno.