Drug Mile
Pridružen/a: 02. 06. 2011.
Postovi: 354
Lokacija: Gorski kotar - RIjeka
|
 Postano: 12.8.2022. pet. 11:13 Naslov: |
 |
|
Prošle godine sam posadio nekoliko desetaka grmova pasjeg trna. To će mi sada biti najdominantnija biljka cijelog imanja. Zašto baš on? Sam je pobijedio u dugotrajnoj borbi raznih biljaka za moju naklonost.
Neki od (mnogih) problema koje imam sa uzgojem na terenu u gorskom kotaru su kamenito i suho tlo, prilično nagnut teren, jaki vjetrovi, povremeno visoki snijeg, razne divljači... Pasji trn se pokazao izrazito tolerantan prema svim ovim problemima. Posve je samostalan, odlično podnosi sušu, voli kamenito tlo, vjetrove niti ne primjeti, ako ga snijeg polomi on u proljeće potjera još jače i potpuno se obnovi, a zbog trnja je prilično nezanimljiv srnama i zečevima.
Trnje je najveći nedostatak kod pasjeg trna. Bobice je izuzetno teško brati. Izuzetno. Toliko su sitne i osjetljive da rukavice nisu opcija, a trnje je strašno dugo i tvrdo pa probija i automobilsku gumu, a kamo li tanju rukavicu. Za manje količine, berem rukama i prihvatim da moraju biti ranjene. Za veće količine, kakvima se nadam za 3-4 godine, industrijski se režu cijele grane, zamrzavaju pa se smrznute bobice samo otresaju. I ovo sam probao, nije loš sistem, biljka se dosta uspješno regenerira.
Drugi najveći problem je invanzivnost, širi se korjenovim izdancima po nekoliko metara od matične biljke. Treba to održavati da ne podivlja. Ali, kako kod mene većina stvari dosta slabo raste, ja se radije bavim košnjom oko pasjeg trna, nego neprestanom sadnjom jabuka i sl.
Bobice u jesen zamrznem i tijekom zime ih konzumiramo tako smrznute, kao grickalice. Prilično su kisele i pomalo trpke. Naravno, jedemo dosta male količine, 15-20 bobica na dan, ili oko jedne jušne žlice. |
|
FAQ
Pretražnik
Članstvo
Korisničke grupe
Registracija
Profil
Privatne poruke
Login
