Godine 1850. Kaliforniju trese zlatna groznica. Vrijeme je u kojem muškarci prodaju dušu za vreću zlata, a žene tijelo za prenoćište. Angel od ljudi ne očekuje ništa osim izdaje. Prodali su je u prostituciju kao dijete, preživljava tako što održava mržnju na životu. Tada upoznaje Michaela Hoseau, čovjeka koji u svemu traži Božju dobrotu. Michael prihvati Jahvin poziv da oženi Angel i da je bezuvjetno voli. Nakon nekog vremena Angelino se mržnjom ispunjeno srce počne topiti. S tim u svezi preplavljuje ju osjećaj bezvrijednosti i straha. Zato Angel pobjegne… Natrag u mrak, daleko od muževe ljubavi, preplašena radi spoznaje koju više ne moše nijekati: njezino izliječenje dolazi od Onoga tko je voli čak više od Michaela Hoseae... Onoga koji je neće nikada napustiti. Predivna priča o bezuvjetnoj, spasonosnoj i apsolutnoj Božjoj ljubavi.
Zadnja promjena: ogi; 30.1.2019. sri. 17:55; ukupno mijenjano 2 put/a.
Pridružen/a: 11. 09. 2007. Postovi: 12940 Lokacija: Zagreb
Postano: 6.9.2018. čet. 11:19 Naslov:
Ovu je pjesmu pjevala, Sarah
Rock of Ages, cleft for me,
Let me hide myself in Thee;
Let the water and the blood,
From Thy riven side which flowed,
Be of sin the double cure,
Cleanse me from its guilt and power.
Not the labour of my hands
Can fulfill Thy law's demands;
Could my zeal no respite know,
Could my tears forever flow,
All for sin could not atone;
Thou must save, and Thou alone.
Nothing in my hand I bring,
Simply to Thy cross I cling;
Naked, come to Thee for dress;
Helpless, look to Thee for grace;
Foul, I to the fountain fly;
Wash me, Saviour, or I die!
While I draw this fleeting breath,
When mine eyes shall close in death,
When I soar to worlds unknown,
See Thee on Thy judgement throne,
Rock of Ages, cleft for me,
Let me hide myself in Thee.
Želim s tobom podijeliti dva mala detalja iz knjige pa ću ih ovdje natipkati.
Svađa roditelja pred djecom
Davnih sam godina u svojoj mladosti napisao pismo roditeljima i potpuno zaboravio na njega, a onda je moja supruga temeljito pospremala kuću, pronašla ga i dala mi ga u ruke. To davno zaboravljeno pismo podiglo je oluju emocija u meni. Čitajući ga nakon nekoliko sam redaka počeo plakati i u trenu shvatio kako su ti dječji osjećaji duboko zapisani u mom srcu. Zbog snaže poruke odlučio sam taj za mene dragocjen biser podijeliti s vama, cijenjeni čitatelji. Meni je to na sramotu, ali iskreno se nadam kako će nekim ljudima biti na veliku korist i otvoriti oči jer ovo pišem u ime onih koji najčešće ne znaju, ne mogu ili se ne usude govoriti. Dragi roditelji, ovdje se radi o našoj ljubljenoj djeci. Naravno, ja sam u skupini nesavršenih roditelja i ovdje pišem za one koji su takvi.
Doista sam Bogu zahvalan što imam predivnog oca i majku u punom smislu riječi. Od podrške, razumijevanja, zaštite, nježnosti, opravdavanja, povjerenja, pažnje, marljivosti... i nadasve ljubavi koju su godinama ugrađivali u svoju djecu. Najveća ovozemaljska kolijevka moje sreće, ponosa i radosti u životu su upravo moji roditelji. Oni su se u stotinama stvari dobro slagali osim u jednoj. To je bila tatina ljubav prema ribolovu koji mu je moja majka uporno branila pa sam stoga ovo pismo i napisao svojim roditeljima nakon jedne njihove svađe vezane uz tatin odlazak na njegov omiljeni hobi. Rasplakao sam ih tada, ali nakon niza godina i mnogo molitve ono je ipak urodilo plodom. Pismo je glasilo ovako:
"Mama i tata, slušajući vas u drugoj sam sobi gledao u pod, a srce mi se ledilo. Htio sam iskočiti iz svoje kože, ali nisam mogao jer u vama nosim veliki dio sebe. Vi ste moj identitet, moja sigurnost, zrelost i stabilnost. Vašom svađom kao da moj život rušite iz temelja jer ga u vama i kroz vas gledam. Zapravo, ja postojim zbog vaše ljubavi.
Majko, ti si mi dala ljubav i život kad još nisam znao ni disati. Umjesto da ti uzvratim, tisuću sam te puta razočarao, bio neposlušan ili grub, a ti bi mi sve u trenu oprostila i zaboravila. Čudesna je ta tvoja ljubav, za mene besplatna, a tako neprocjenjiva. Znaš da te volim i zato te molim da izdržiš, da poštuješ i ljubiš moga oca. Ti si moja jedina i najbolja mama, moj ponos i moja utjeha.
Oče, znaš da te volim. Zato nemoj razarati srce moje majke. Budi nježan, pametan i plemenit. Budi čovjek koji danas želi biti bolji nego jučer u molitvi, u ljubavi, u životu. Budi otac jer to je tako sveto i časno ako voliš moju majku. Volio bih vas vidjeti čiste pred Bogom i sobom, kako ispovjeđeni s lakoćom u srcu nosite ljubav jedno prema drugome i onda iz te ljubavi sijete život oko sebe te dajete radost svojoj djeci pružajući im istinsku ljepotu svoga braka. Vjerujem, poznajem i volim vas. Kladio bih se u vas jer znam da ćete pobijediti. Molim vas, čuvajte jedno drugo od grubih misli i teških riječi.
Ovo vam piše vaše dijete koje nikog drugog na svijetu ne može zvati svojim roditeljima. Znam da ne možete dugo jedno bez drugoga, samo se pitam znate li i vi to. Zaplačite, oprostite i zagrlite jedno drugo. Obećajte si ljubav i vjernost. Ako vam koji puta bude teško, uzmite opet ovo pismo u ruke i pazite jedno na drugo kao na najveće blago te nemojte dozvoliti da se ponovo dogodi svađa mojih roditelja."
Prolazile su godine i gotovo do njihovih staračkih dana to se pitanje provlačilo kroz njihov brak, no ipak nakon kiše svanulo je sunce jer sada majka konačno ima svoj štap za pecanje i tata svoj. Redovito idu zajedno i uživaju u tome kao djeca. Dogodila im se ljubav usred bojnog polja pa sada i tamo raste cvijeće. Bog je ljubav i ako smo spremni obrezivati sebe, doista ćemo naći ljubav svog života.
Moja princeza Sandra
Jedne sam večeri skupio hrabrost , otišao do njezine kuće i odlučio riskirati. Otvorio sam joj vrata svoje duše i srca započevši ovako: "Svjestan sam da ne bih smio otvarati ovu temu s tobom, Sandra, ali ono što imam u sebi jednostavno moram podijeliti s tobom." Prvi puta sam se pred njom osjećao nedostojan zbog svega onog otprije i činilo mi se kao da sam bio "manji od makova zrna", ali svejedno dovoljno hrabar da joj kažem:
"Ti si najbolja djevojka koju sam ikad u životu upoznao i samo sam ti želio reći kako se osjećam glupo što sam prije bio slijep. Tvoj osmijeh Sandra, iskrenost, jednostavnost i vedrina veliko su bogatstvo za svakog koji te pozna. Tvoje osobine koje sam prije želio mijenjati, upravo su mi sada najveće vrline na tebi. Ovdje te nisam došao pitati za vezu ili prijateljstvo, niti imam to pravo, samo sam smatrao da ovo doista zaslužuješ čuti od mene. Oprosti ako sam te ovim riječima šokirao ili povrijedio. Prihvaćam da me ne moraš više u životu nakon ovoga niti pozdraviti na ulici, ali jednostavno sam osjećao u sebi da ovo što mi je na srcu doista zavrjeđuješ saznati i čuti ovako direktno od mene."
Polako smo se opet počeli družiti i nakon nekoliko mjeseci započeli našu novu vezu.
Zlatko i Sandra Krznarić, roditelji petero djece.
Ne možeš otvarati nove teme. Ne možeš odgovarati na postove. Ne možeš uređivati svoje postove. Ne možeš izbrisati svoje postove. Ne možeš glasovati u anketama.
FAQ
Pretražnik
Članstvo
Korisničke grupe
Registracija
Profil
Privatne poruke
Login
