Zemljani

[Lea]

ŠESNAESTI DAN

Dragi Bože, molim te da upravljaš mojim mislima, riječima i djelima!
Hvala ti...

[Lea]

SEDAMNAESTI DAN

Pokloni sve što možeš osobi koju voliš!
Pokloni joj ono najvrijednije što imaš!
Pokloni joj ljubav na desetu, da sprži svo zlo koje vas okružuje!
Amen!
Aleluja!

[Lea]

OSAMNAESTI DAN

Druženje s prijateljima, služenje onima koje voliš, donosi obilje blagoslova svima.

[Lea]

DEVETNAESTI DAN

Sveta nedjelja, blagoslovljen dan koji pečati tjedan. Čuda se događaju po pitanju svete ispovijedi. Ljudi se toliko mijenjaju na bolje da se čovjek zapita, kako je to moguće?
Bogu je sve moguće, smo što nemamo dovoljno povjerenja u Njega, zato su nam uskraćene neke milosti.
Emocije nas prepravljuju i onemogućavaju nam da rastemo kad se predamo njima.
Da li ste imali u životu tu milost da vam je Gospodin stavio na put osobu koja je vaš eho?

Eho eho, zbg njega ne spavam, zbog njega dobivam liniju, zbog njega ljubim jače...
Dešavaju se potpuno iste stvari .... za povjerovati...

[Lea]

DVADESETI DAN

Na polovici smo Korizme, na polovici puta prema Nebu!
Kušnje su velikeeeeee....
Strpljivost sada treba stupiti na scenu u najjačem obliku.
Potrebna su odricanja, velika odricanja i post od stvari koje nas odvlače od Boga, od pravog cilja.

Čitam neko vrijeme (selektivno) knjigu "Od Duha do uha" i svaki put kad ju primim ponovo u ruke i čitam, dobijem kroz nju važnu poruku za moj život. Preporučam ju...

CITIRAM:
Zbog čega se događa da smo tužni, razočarani, da smo zli?
Jer imamo loše mišljenje, imamo loš kod mišljenja. Loš, to znači nebiblijski_jer ne sudimo naš život po Božjemu, ne sudimo prema cilju, nego prema povremenim iskustvima.
Sveti Augustin govori da je život putovanje na kojem gledamo na krajobraz koji nas okružuje, a taj je krajobraz tako očaravajući da zaboravljamo na cilj samoga putovanja.
Tek kada počinjemo misliti o cilju, tada sve što doživljavamo ima smisao.
Puno godina sam se trudio biti idealan i nastojao se svojim ponašanjem svidjeti ljudima u svemu što radim i činim. Iz toga sam crpio nekakav osjećaj vlastite vrijednosti:
sve mi je moralo poći od ruke, nije bilo govora o slabosti, nije bilo govora o tome da nisam u stanju nešto napraviti. Imao sam ogroman strah u sebi da se neću komu svidjeti, da ću koga razočarati i da neću ispuniti čija očekivanja. Kasnije mi je Bog dao milost: sve češće se događalo da je bila zapostavljena moja slava, da je bilo zapostavljeno poštovanje prema meni. To su bila teška iskustva za mene-slično kao kada tko čisti luk.
Ja sam plakao, a svaki sljedeći sloj bijaše skidan s mene. Na početku se nisam mogao složiti s time da nešto nisam u stanju napraviti, da razočaravam ljude, da griješim, da sam glup, zarobljen... Nisam uspio biti taj koji fascinira druge. I tada sam zapazio da to ima ogroman smisao: da me to oslobađa. Zahvaljujući tomu bio sam sve bliže Isusu.....

[Lea]

DVADESET PRVI DAN

Citiram:
Ako u središtu pozornosti nije Bog, onda u srcu nema mira.


DVADESET DRUGI DAN

Vrijeme provedeno u samoći je vrijeme provedeno s Bogom.

[Lea]

DVADESET TREĆI DAN

Četvrtak je, klanjanje pred Presvetim...
Bože moj, kako si me dugo čekao da ti opet dođem u četvrtak!
Primio si me u svoje naručje koa izgubljenu ovčicu u svoje stado.
Hvala Ti Isuse na toj milini, hvala ti na Tvojoj prisutnosti!
Hvala Ti na mladima koji su pjevali i svirali, a mene je svaki stih dirao!
Hvala Ti na svim sjećanjima u Tvojoj prisutnosti, hvala ti na njemu koji sa mnom kleči pred tobom svaku nedjelju...

Jednostavno ti od sveg srca hvala!

[Lea]

DVADESET ČETVRTI DAN

Petak, put Križa u Korizmi, poseban dan uz posebne ljude. Sveta Misa spaja ljude.

[Lea]

DVADESET PETI DAN

Izlet u prirodi, u bajkovitoj šumi prepunoj cvijeća. Bog je prisutan.

[Lea]

DVADESET ŠESTI DAN

Dva godišnja doba u jednom danu, sunčano jutro i kišno popodne. Svaki trenutak u životu je dragocjen.

[Lea]

DVADESET SEDMI DAN

Duh duša i tijelo liječe se u prirodi. Poslije kiše dolazi sunce. Kiša je očistila nebo, zrak je tako čist da ga osjetiš u svakom udahu. Ptičice pjevaju, borovina miriše, sadnice klize u zemlju. Kompost i siječka su ušuškale sadnice da mogu kvalitetno rasti i napredovati.
Život i rad na zemlji oslobađaju ono najbolje iz čovjeka.

[Lea]

DVADESET OSMI DAN

Svaki dan je od Boga blagoslovljen. Ne treba brinuti, pustiti život da teće po Njegovom planu.



DVADESET DEVETI DAN

Tata i iz lošeg izvlači dobro.

[Lea]

TRIDESETI DAN

Kad se kockice poslože, stari problemi se rješavaju sami od sebe.
Tata slaže kockice.

[Lea]

TRIDESET PRVI DAN

Sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije, najomiljeniji svetac!
Kad Duh Sveti vodi život, onda vam se desi čudo i završite na njegov blagdan u crkvi posvećenoj njemu: crkvi sv. Josipa. Bože koja milina...

[Lea]

TRIDESET DRUGI DAN

Kako vrijeme prolazi, dani se samo nižu. Oče hvala ti za svaki novi dan!