Ustrajao sam dok nisam shvatio da imam simptome alzheimerove, parkinsonove i predinfarktnog stanja. Dok više uopće nisam mogao spavati, složiti jednu rečenicu, normalno hodati, pisati, zapamtiti jesam li zaključao vrata prije minutu. Bilo je gadno, doslovno sam se raspadao i to doslovno smrdi, koža otpada u krpama, pucaš po šavovima i krvariš... Gledaš u ogledalo i ne vjeruješ. Sakrivao sam to od roditelja i ljudi, ali ne može se sve sakriti niti ljudi mogu imati za sve razumijevanje. Nije bilo lako...
Ustrajao sam tako dugo iz više razloga.
Simptomi se razvijaju izuzetno polako, potpuno neprimjetno i u tome je trik i prijevara! Krivio sam posao, stres i godine sve dok nisam shvatio da moj (40g stariji) tata nema ništa od mojih problema! Čovječe, pa meni se glava micala lijevo-desno sama od sebe bez mogućnosti kontrole kao starcima od 100g. Malo je falilo da nisam počeo nositi pelene! Dečko u 20tim koji bi trebao pucati od snage i zdravlja!!!
Meni je bilo nezamislivo jesti nešto životinjsko jer sam odbijao jesti meso od samog početka. Sa 4g sam shvatio da su mesa na tanjuru dijelovi ubijenih životinja i od tada sam ratovao sa roditeljima za svoje pravo da ne jedem životinje (koje toliko volim). Kada sam se napokon izborio i ispilio time dobro svu svoju obitelj i prijatelje, nije bilo lako priznati sebi i drugima da sam pogriješio. Zato sam ustrajao tako dugo, gurao sam dokle god nisam osjetio da brojim zadnje dane.
Preživio sam i dobro se oporavio ali moram živjeti sa posljedicama, nisam ostvario svoj potencijal i ne mogu nadoknaditi propušteno. Ne radi se tu samo o zdravlju i psihofizičkim mogućnostima već i o odnosima sa ljudima.
Propustio sam vrijeme za važne stvari u životu!!! Jedan od razloga zašto još uvijek držim ovaj forum na životu je taj da ovo i druga iskustva pomognu nekome da ranije prepozna problem koji se razvija i lakše donese odluku.
Nakon veganstva, dugo godina sam jeo samo srdelu od namirnica životinjskog porijekla. Nisam planirao jesti meso drugih životinja ali ispostavilo se da mi biljne masnoće i proteini smetaju. Jedno vrijeme sam redovito jeo krumpir, grah i maslinovo ulje. Sve dok mi želudac nije nastradao od graha i maslinovo mi se zgadilo, smrdilo mi je kao motorno ulje. Želucu je trebalo 5g da dođe k' sebi, tek prošle zime kada sam počeo redovito koristiti kašu od ječma sa limunom. Vjerojatno je pomoglo i to što sam smanjio posao i odlučio živjeti opuštenije.
Nakon 10g veganstva i 10g oporavka od veganstva, lutanja i traženja načina da povratim narušeno zdravlje, tek sada se osjećam kao na početku prije 20g. Pucam od snage kojom bih mogao osvojiti svijet! Tek sada me više ništa ne boli, kičma se potpuno oporavila, osjećaj hladnoće više nije neugodan, mogu odlično spavati i dobro pojesti. Brain fog je gotovo u potpunosti nestao, nikada nisam gladan i radna energija mi nikada nije bila veća. Tek sada se mogu posvetiti sportu i svemu što želim bez konstantnog razmišljanja o hrani i zdravlju. Proputovao sam od mozak je stalno gladan bez obzira koju količinu i koliko puta dnevno jedem do nisam uopće gladan i nemam nikada pad radne energije bez obzira jeo jednom, dva puta ili nijednom. Znao sam doslovno pojesti po tri velika tanjura nekog jela i ustajati od stola punog želuca i gladnog mozga.
Ovako dobro se nisam osjećao ni u osnovnoj školi, dobro se sjećam da sam već tada imao borbe sa padom energije. Sve zato što nisam želio jesti meso i pripadajuće masnoće. Meni je vrh bio bijeli kruh sa Eurokremom i cijelu srednju školu sam tako živio. Nešto normalno sam jeo tek kada bih došao kući nakon škole ali opet nisam davao organizmu ono što je trebao. Tako da svi ovi moji problemi nisu došli slučajno, nikada nisam dobro napunio "svoj bazen" nutrijentima i kada sam se prebacio na strogo vegansku prehranu, bazen se ispraznio kroz desetak godina. Vjerujem da samo o tome ovisi koliko će tko izdržati na veganskoj prehrani.
Nastavljam punom snagom sa Bogom!
