To svakako ima smisla i vrlo je logično. Zato bi trebalo napraviti neki samoodrživi permakulturni vrt, a ne plantažu.Drug Mile je napisao/la:Ok, hvala, vjerojatno ovisi o puno faktora, nema druge nego probati i vidjeti. Inače, negdje sam pročitao, a to se odnosi na sve biljke, da se osjeti razlika u okusu kada biljka raste na plantaži odnosno u klasičnoj monokulturi, i kad ta ista biljka raste na livadi gdje je bezbroj biljnih vrsta. Navodno je ova druga ukusnija, meni ima logike jer su odnosi među biljkama toliko složeni da ih ljudi vjerojatno nikad neće potpuno razumjeti, ali iskreno nisam nikad to pokušao i provjeriti.
Kupine
Ja sam ove godine jeo divlje i pitome iz svog vrta, rastu jedne blizu drugih, i divlje su neusporedivo boljeg okusa. Mislim da je dosta povezano i sa sušom, divlje ju podnose puno bolje, pa su i plodovi naravno ukusniji, ali vjerojatno da i bolje pazim ove pitome, a divlje ne pogledam uopće, i dalje bi divlje bile bolje. Zato neću posaditi ni jednu novu pitomu kupinu, a ove koje rastu, neka se snalaze kako znaju. Ove divlje, njih bih mogao malo proširiti. I smisliti kako da rastu čim prirodnije, a da mi je to za vrt prihvatljivo, tj. da ne zavladaju cijelim vrtom.
Problem je s tim dugim granama. Kod pitome, jednostavno uzmeš granu, prstima ju otkineš ako ti smeta, ili ju podigneš na ogradu, privežeš i sl. Ako baš želiš, pustiš da se ukorjeni par m dalje. Kod divljih, obično ne prilaziš grani zbog trnja. Eventualno ispružiš prste prema plodu, pa čak i uz takav oprez, opet te ogrebe, ili se uhvati za odjeću, ako je osjetljivija raspara ju... I jasno, kad se tako kloniš kupine koja raste na rubu vrta, ona se vrlo radosno širi u vrt. Znam za nekoliko "plantaža" divlje kupine, očito napušteni vrtovi, i sad tamo ne raste apsolutno ništa osim ogromnih kupina, na nekim se mjestima nazire kakvo osušeno stabalce, valjda ga kupine pobijedile. Samo iz ovog razloga sam orezan s divljom kupinom, inače što se drugog tiče, voće je vrhunsko.
Problem je s tim dugim granama. Kod pitome, jednostavno uzmeš granu, prstima ju otkineš ako ti smeta, ili ju podigneš na ogradu, privežeš i sl. Ako baš želiš, pustiš da se ukorjeni par m dalje. Kod divljih, obično ne prilaziš grani zbog trnja. Eventualno ispružiš prste prema plodu, pa čak i uz takav oprez, opet te ogrebe, ili se uhvati za odjeću, ako je osjetljivija raspara ju... I jasno, kad se tako kloniš kupine koja raste na rubu vrta, ona se vrlo radosno širi u vrt. Znam za nekoliko "plantaža" divlje kupine, očito napušteni vrtovi, i sad tamo ne raste apsolutno ništa osim ogromnih kupina, na nekim se mjestima nazire kakvo osušeno stabalce, valjda ga kupine pobijedile. Samo iz ovog razloga sam orezan s divljom kupinom, inače što se drugog tiče, voće je vrhunsko.