Sprovod p. Antuna Cveka bit će u četvrtak, 30. svibnja, u 15:50 sati na Gradskom groblju Mirogoj u Zagrebu. Misa zadušnica služit će se u Bazilici Presvetog Srca Isusova, Palmotićeva 31, Zagreb, istoga dana u 17:30 sati, tj. nakon sprovoda.
Po želji o. Cveka, umjesto svijeća i lampiona iz Družbe Isusove mole da se prilozi uplate za karitativne svrhe na račun ili Zaklade Biskup Josip Lang, Palmotićeva 33, 10000 Zagreb, IBAN: HR4323400091110097040, ili Katoličke udruge Kap dobrote, IV Stara Pešćenica 3, 10000 Zagreb, IBAN: HR0623400091100026681.
P. Antun Cvek najveći dio redovničkog života proveo je kao član isusovačke zajednice u Palmotićevoj ulici, a zadnje godine kao član zajednice na Fratrovcu u Zagrebu. Poglavari su prepoznali dar Božji koji je primio za služenje siromasima pa su mu povjerili taj apostolat sve dok su mu to snage dopuštale.
Dan po dan
Zadnja izmjena: Ogi, dana/u 30 svi 2019, 09:40, ukupno mijenjano 1 put.
Catalina Rivas - Sveta Misna Žrtva - svjedočanstvo
https://www.katolici.info/index.php/knj ... misna-rtva
https://www.katolici.info/index.php/knj ... misna-rtva
-
jagodica bobica
- Postovi: 447
- Pridružen/a: 09 sij 2014, 09:33
Biti kao ptica
Jeste li već motrili ptice koje se nađu pred nekim problemom, npr. prilikom gradnje gnijezda? Danima i danima one grade svoje gnijezdo skupljajući razne materijale, često donoseći ih izdaleka…
Kad završe gnijezdo i kad su spremne položiti svoja jaja u nj, često se dogodi da ga nevrijeme, ljudsko ‘djelo’ ili neka životinja uništi i tada im propadne sve što su gradile.
Što tada učini ptica? Onemoća i napusti svoj rad? Nikako! Ona počinje ponovno i ponovno, sve dok jaja ne položi u gnijezdo.
Dogodi se, također često, prije nego li se izlegu mladi ptići, da životinja, dijete, nevrijeme, unište to gnijezdo, ali ovaj puta s dragocjenim sadržajem…
Vrlo je teško početi ponovno od nule.
Ali ptica nikad ne zastane, ne uzmakne.
Ona nastavlja pjevati i graditi, graditi i pjevati…
Imate li ponekad osjećaj da vaš život, posao ili vaša obitelj nisu ono o čemu ste sanjali?
Imate li nekad želju reći: “Dosta, to što nastojim, ne vrijedi truda, to je previše za mene!”?
Osjećate li umor zbog svakidašnje borbe za život, zbog narušenog povjerenja, nepostignutog cilja onda kad ste već bili sigurni da ste ga postigli?
U životu svatko ponekad doživi udarce, ali ne zaustavljajte se nikada. Ako vam pomaže, izrecite molitvu, nadajte se boljem. Ne dopustite da vas zaokupe problemi nastali za životnih borbi…
Pokušajte ih nadići i riješiti.
Pokupite komadiće svog nadanja, ponovno ih složite i počnite ispočetka! Kao ptice!
Nije važno što će se dogoditi! Ne odustajte nego samo idite naprijed. Život je stalna borba, ali vrijedi truda prihvatiti ga!!
I nemojte nikada prestati pjevati!
Jeste li već motrili ptice koje se nađu pred nekim problemom, npr. prilikom gradnje gnijezda? Danima i danima one grade svoje gnijezdo skupljajući razne materijale, često donoseći ih izdaleka…
Kad završe gnijezdo i kad su spremne položiti svoja jaja u nj, često se dogodi da ga nevrijeme, ljudsko ‘djelo’ ili neka životinja uništi i tada im propadne sve što su gradile.
Što tada učini ptica? Onemoća i napusti svoj rad? Nikako! Ona počinje ponovno i ponovno, sve dok jaja ne položi u gnijezdo.
Dogodi se, također često, prije nego li se izlegu mladi ptići, da životinja, dijete, nevrijeme, unište to gnijezdo, ali ovaj puta s dragocjenim sadržajem…
Vrlo je teško početi ponovno od nule.
Ali ptica nikad ne zastane, ne uzmakne.
Ona nastavlja pjevati i graditi, graditi i pjevati…
Imate li ponekad osjećaj da vaš život, posao ili vaša obitelj nisu ono o čemu ste sanjali?
Imate li nekad želju reći: “Dosta, to što nastojim, ne vrijedi truda, to je previše za mene!”?
Osjećate li umor zbog svakidašnje borbe za život, zbog narušenog povjerenja, nepostignutog cilja onda kad ste već bili sigurni da ste ga postigli?
U životu svatko ponekad doživi udarce, ali ne zaustavljajte se nikada. Ako vam pomaže, izrecite molitvu, nadajte se boljem. Ne dopustite da vas zaokupe problemi nastali za životnih borbi…
Pokušajte ih nadići i riješiti.
Pokupite komadiće svog nadanja, ponovno ih složite i počnite ispočetka! Kao ptice!
Nije važno što će se dogoditi! Ne odustajte nego samo idite naprijed. Život je stalna borba, ali vrijedi truda prihvatiti ga!!
I nemojte nikada prestati pjevati!
Postoje ljudi… Neke osobe kad uđu u naš život, ostave trag. Donesu nešto što nam daje snage da budemo bolji ljudi, s više ljubavi...
Postoje ljudi koji nenadano uđu u naš život, a odmah dođu pred vrata naših srca. Postoje ljudi koje si već viđao, mislio da ih znaš, koje si gledao, a nisi vidio; gledao, a nisi primijetio – i baš takvi te umiju iznenaditi. Postoje ljudi koje nisi tražio, ali ipak dođu i ostave veliki trag u dubini. Možda ih je tvoje srce tražilo, možda ih je tvoja duša trebala, a ti nisi znao. Postoje ljudi koji uđu u tvoju svakodnevicu i ostave neizbrisiv trag. Njihove se riječi zariju u tvoju dušu, njihove geste, njihovi čini prate tvoje sjećanje, njihovo srce pokuca na vrata tvoga, a ti i ne znajući otvoriš – postaneš svjestan tek kada se dogodi. Njihov život uđe u tvoj život. Njihovi koraci susreću tvoje putove, njihova tišina uđe u tvoju tišinu, njihova šutnja u tvoju šutnju, njihova samoća u tvoju samoću i negdje, negdje tako blizu i tako daleko samo bivate, jednostavno bivate pred Onim koji vas je stvorio, koji vas je spojio, koji vas je uputio, koji vas je pozvao. Tako blizu, tako daleko. Tako blizu jer je u tebi. Tako daleko jer još ne shvaćaš veličinu svega, stvarnost svega, jer još ne možeš doći do toga mjesta u sebi, ali znaš da je tu. Postoje ljudi koji te upute na višu stvarnost, na dalje staze, na neke druge obale, ljudi s kojima život u vremenu upućuje na vječnost. Autor: fra Luka Banović (Juniorat Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda) Izvor: https://book.hr/postoje/
Postoje ljudi koji nenadano uđu u naš život, a odmah dođu pred vrata naših srca. Postoje ljudi koje si već viđao, mislio da ih znaš, koje si gledao, a nisi vidio; gledao, a nisi primijetio – i baš takvi te umiju iznenaditi. Postoje ljudi koje nisi tražio, ali ipak dođu i ostave veliki trag u dubini. Možda ih je tvoje srce tražilo, možda ih je tvoja duša trebala, a ti nisi znao. Postoje ljudi koji uđu u tvoju svakodnevicu i ostave neizbrisiv trag. Njihove se riječi zariju u tvoju dušu, njihove geste, njihovi čini prate tvoje sjećanje, njihovo srce pokuca na vrata tvoga, a ti i ne znajući otvoriš – postaneš svjestan tek kada se dogodi. Njihov život uđe u tvoj život. Njihovi koraci susreću tvoje putove, njihova tišina uđe u tvoju tišinu, njihova šutnja u tvoju šutnju, njihova samoća u tvoju samoću i negdje, negdje tako blizu i tako daleko samo bivate, jednostavno bivate pred Onim koji vas je stvorio, koji vas je spojio, koji vas je uputio, koji vas je pozvao. Tako blizu, tako daleko. Tako blizu jer je u tebi. Tako daleko jer još ne shvaćaš veličinu svega, stvarnost svega, jer još ne možeš doći do toga mjesta u sebi, ali znaš da je tu. Postoje ljudi koji te upute na višu stvarnost, na dalje staze, na neke druge obale, ljudi s kojima život u vremenu upućuje na vječnost. Autor: fra Luka Banović (Juniorat Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda) Izvor: https://book.hr/postoje/
-
jagodica bobica
- Postovi: 447
- Pridružen/a: 09 sij 2014, 09:33