Zemljani Zemljani
Zasadimo prvo ljubav
 
 FAQFAQ   PretražnikPretražnik   ČlanstvoČlanstvo   Korisničke grupeKorisničke grupe   RegistracijaRegistracija 
 ProfilProfil   Privatne porukePrivatne poruke   LoginLogin 

Otrovne biljke
Prethodna  1, 2
 
Započni novu temu   Odgovori na temu    Zemljani -> Ljekovito i začinsko bilje
Prethodna tema :: Sljedeća tema  
Autor/ica Poruka
pkristo



Pridružen/a: 01. 12. 2010.
Postovi: 535
Lokacija: ZG

PostPostano: 3.2.2012. pet. 14:08    Naslov: Citiraj i odgovori

ogi je napisao/la:
www.pbf.unizg.hr/hr/.../Toksini+biljnog+porijekla+2011+2012.pdf

Jesi li ti probao taj link? Meni ne radi.
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 10593
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 3.2.2012. pet. 14:14    Naslov: Citiraj i odgovori

pkristo je napisao/la:
ogi je napisao/la:
www.pbf.unizg.hr/hr/.../Toksini+biljnog+porijekla+2011+2012.pdf

Jesi li ti probao taj link? Meni ne radi.


Sorry, ne radi, znam, nisam stigao popraviti
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 10593
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 3.2.2012. pet. 14:28    Naslov: Citiraj i odgovori

Ne mogu staviti direktan link na PDV
Treba googlat: TOKSINI BILJNOG PORIJEKLA


Zadnja promjena: ogi; 3.2.2012. pet. 15:13; ukupno mijenjano 1 put.
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 10593
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 3.2.2012. pet. 15:12    Naslov: Citiraj i odgovori

ogi je napisao/la:

- goitrogene tvari, npr. glukozinolati u kupusu i drugim
Brassica vrstama
- tijekom kuhanja izlučivanje (ispiranje) iz biljnog
materijala u vodu

goitrogene tvari (glukozinolati) inhibiraju “uptake”
joda u štitnjači i iskoristivost joda u sintezi
tiroidnih hormona


Ovaj me dio trenutno zanima
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 10593
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 11.2.2012. sub. 00:30    Naslov: Citiraj i odgovori

www.tehnologijahrane.com/hemijahrane/toksicne-tvari-hrani
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 10593
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 11.2.2012. sub. 18:56    Naslov: Citiraj i odgovori

www.bionet-skola.com/w/Prirodni_%C5%A1tetni_sastojci_namirnica

www.uug-mokro-polje-novska.hr/edukacija/otrovne%20biljke.pdf

http://otrovno.com/otrovi_biljaka.html
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 10593
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 26.10.2012. pet. 22:46    Naslov: Citiraj i odgovori

Ovih su dana novine pune vijesti o ljudima koji su se otrovali zamijenivši otrovne šumske plodove za jestive, npr. mrazovac za medvjeđi luk. Krajnji je trenutak da se svi skupa malo podsjetimo da u šumi rastu i otrovni šumski plodovi.

Šumski plodovi uključuju bobe, koštunice, jezgričaste plodove i sočne skupne plodove. Sve ih zajedno karakterizira više ili manje sočni, mesnati ovoj koji mami životinje i ljude jer djeluje jestivo. Neki od takvih plodova su vrlo ukusni i hranjivi, ali postoji i veliki broj biljnih vrsta čiji sočni plodovi nisu jestivi, već su, štoviše, smrtno otrovni.

Otrovne biljke su one koje u sebi sadrže materije što u malim količinama djeluju štetno. Mnoge biljke označene kao otrovne često služe u medicini kao ljekovite biljke (izuzimajući gljive). Trovanje ljekovitim biljkama kod nas je rijetka pojava, no kada se spomene mogućnost trovanja biljkama, oprez je opravdan i koristan. Za svrhovito liječenje kod trovanja biljkama vrlo je korisno znati kakvom je biljkom osoba otrovana. I u tome postoje neke teškoće: obično bolesnik biljku ne donese sa sobom, a opis i prepoznavanje po slikama vrlo su nepouzdani. Potrebno je prikupiti što više podataka o njezinu izgledu i izgledu njezinih dijelova, o staništu i o tome koji je dio biljke pojeden (lišće, plod, korijen). Baš se zato traži informacija o staništu biljke koja je izazvala trovanje. Dok otrovna biljka kužnjak (Datura stramonium) prati naselja, otrovno velebilje (Atropa belladonna) nikada "ne silazi u gradove i naselja" jer se javlja jedino kao šumska biljka, na krčevinama bukovih šuma, uz panjeve zbog truleži i na obližnjim šumskim proplancima. Većina tipova šuma udomljuje velik broj biljnih vrsta. Najbogatije su bjelogorične šume. Broj, vrsta i gustoća naseljenosti snažno zavise o građi šume, a bogati su i rubovi šuma. Oni su spona šume i polja. Značajnije otrovno bilje po šumama čine: kukurijek, bljušt, đurđica, bljuštac, likovac, velebilje i rosopas. Bunika (Hyoscyamus niger) je biljka naselja i zanemarenih staništa oko njih, ali je možemo naći i na obrađivanom zemljištu, uz biljku kužnjak. Uglavnom na napustinama, uz kužnjak i buniku, nalazimo i ove otrovne biljke: veliku kukutu, razne vrste divizme, sapuniku, vratić, rosopas, crnu pomoćnicu i biljku pomoćnicu "paskvicu". Napustine su životni prostori sa svim kemijskim i fizikalnim uvjetima okoliša koji djeluju na život. To su inače površine poput seoskih trgova, putova, hrpa kamenja i sličnih suhih mjesta prekrivenih rijetkim raslinjem. Pašnjaci u zabačenim predjelima, ako ih se prestane kositi, često se razvijaju u suprotnom smjeru, uskoro ih obraste grmlje, a često ih se i pošumi. U oba slučaja nestaje njihova posebna flora. Na neobrađenom zemljištu i pašnjacima raste otrovni mrazovac koji to stanište često dijeli s otrovnom biljkom čemerikom. Suhe, negnojene livade staništa su za velik broj biljnih vrsta, koje ne mogu prijeći u druge životne prostore. Takve suhe livade ubrajaju se u najšarenije i biološki najzanimljivije prostore. Na sunčanim mjestima, na kamenjaru, stijenama i pijesku obično je otrovan hrđavosmeđi i vunenasti naprstak, razne vrste divizme, pelin, pa i razne vrste mlječike. Na livadama i neobrađenim zemljištima možemo naći: preslicu, razne vrste jaglaca, biljku vučju stopu i zečji trn, razne vrste mlječike, bijelu čemeriku, razne vrste žabnjaka i mrazovac. Kulture loze i okopavine bili su životni prostori s bogatim biljnim i životinjskim svijetom dok se oranice i vinogradi nisu obrađivali suvremenim ratarskim načinima. Po vrtovima i oranicama, općenito na obrađenom zemljištu, naići ćemo na kukolj, ljulj, raženu glavicu, dimnjaču, kukavičicu i maćuhicu, razne vrste preslice,gorocvijet...

Područja na često močvarnom, tresetnom tlu, bogatom organskim tvarima od raspadnutih dijelova biljaka, obiluju vrijednim raslinjem. To su tipovi cretova i močvarnih livada te staništa brojnih biljnih vrsta. Inače su to krajolici od vrijednosti za odmor i razonodu. Na kiselim livadama koje sadrže malo vapna, te močvarama i sličnim zemljištima obitavaju i otrovne biljke: razne vrste žabnjaka, močvarna preslica, cecelj, dvije vrste kiselice, sapunika, gavez, pomoćnica, vučja stopa i vučja jabučica. Općenito su naše najotrovije biljke: kužnjak, velebilje i bunika.



Što je otrovno, a što nije?

Najotrovnije su bobe likovca, habulice, velebilja i bljušca. Otrovne su one biljke koje sadrže plodove slične nekim jestivim plodovima sjajne crvene boje, kao plodovi: likovca, pasjeg grožđa, đurđice, kozlaca, paskvice, bljušta. Smrtno su otrovne tamne bobe velebilja, petrovog krsta, habulice, pomoćnice... Većina takvih boba ima odbojan i oštar okus, osim boba velebilja, kozlaca i bljušta. Neke su bobe otrovne u nezrelom stanju, a jestive su ili manje otrovne u zrelom (npr. bobe žutike, bazge, pomoćnice). Neke imaju samo otrovne sjemenke (tisa, sremza, crvena bazga), pa su jednim dijelom jestive. Neke su otrovne u sirovom stanju, a prokuhane su jestive, jer im se toksične tvari razaraju kod povišene temperature (crna bazga, jarebika, šibikovina). Običan grah pojeden u sirovom stanju također može uzrokovati teža trovanja. Otrovne su i bobe tetivike, šparoge, bljušta, veprine, bijele imele te božikovine. Inače su mladi izdanci šparoge, bljušta i veprine poznati kao jestivi. Koštice lovorvišnje otrovne su. Otrovni su i plodovi bršljana, kurike, biserka, tise i kaline po parkovima i okućnicama. Bazga ima otrovno lišće. Bobice su otrovne ako se troše u većoj količini dok su sirove. Neškodljive su prerađevine od bobica bazge.



Znaci trovanja biljkama

Trovanje svakom biljkom ima karakteristične, specifične simptome, koji se ne javljaju kod ostalih biljaka. Kod većine trovanja javljaju se mučnina, povraćanje i proljevi. Bez obzira na različite biljke i otrove, reakcije organizma u početku su iste, s poremećajem u probavnom traktu i popratnim bolovima u želucu. Tek nakon prvih bolova pojavit će se simptomi, opisom svojstveni za pojedine vrste otrova. Otrovi, naravno, ne pogađaju uvijek iste organe, a truju i napadnu srce, probavni trakt, bubrege, dišni sustav ili centralni nervni sustav. Nastupit će glavobolja ili povišena temperatura, halucinacije, crvenilo lica, zujanje u ušima, priviđenja, osjećanje velike žeđi, osjećanje vreline u ustima s pojačanim lučenjem pljuvačke i oštećenje vida. Kod trovanja kužnjakom, velebiljem, bunikom, jedićem, čemerikom, velikom kukutom, likovcem i đurđicom ili pomoćnicom početak trovanja je nagao. Kod mrazovca opći znaci trovanja sporije nastupaju, a kod trovanja biljkom kozja krv ili orlovi nokti i biljkom kozlac teži slučajevi trovanja su izuzetni. Da su slučajevi trovanja teži, zaključujemo po poremećajima disanja i radu srca. Trovanje, naravno, može završiti i smrću. Zanimljivo je koji vremenski raspon prođe od jela do prvih znakova trovanja. Kod različitih biljaka otrovi počinju različito djelovati, neki prije, a neki kasnije. Najbrže je otrovanje biljkom jedić (Aconitum napellus), jer već nakon pet do deset minuta počinju nagli znakovi djelovanja. Za pola do jedan sat djeluje otrov ostalih biljaka, osim mrazovca kod kojega prođe i dva do pet sati do pojave općih znakova otrovanja. Pružena pomoć u identifikaciji biljke od velike je važnosti.

Prva pomoć kod trovanja biljkama: isprva se preporuča ne gubiti vrijeme analizom o kojoj se biljci radi, već odmah izazvati povraćanje, olakšati ga pijenjem jedne do dvije čaše mlake, jako zasoljene vode ako to čine odrasle osobe. Ishod slučaja najviše ovisi o poduzetim mjerama, što prije treba spriječiti upijanje otrova. Otrovanom se nakon povraćanja daje mnogo tekućine, a taj se način ne primjenjuje kod osoba koje su u grčevima ili bez svijesti. Dalji je korak ispiranje želuca, što se obavlja u zdravstvenoj ustanovi.

Osim izazivanja povraćanja i ispiranja želuca, kod trovanja svim vrstama otrovnih biljaka pomoć su i sredstva za čišćenje ako se ne pojave proljevi. U obzir dolaze i ricinus, gorka sol, prašak bijele gline, topli napitci, hladni oblozi na glavu, ležanje, ugrijavanje tijela i odmor. Ostala i sigurna pomoć bit će pružena u zdravstvenoj ustanovi jer otrovi u organizmu mogu ostaviti različite posljedice. Trovanja su najčešća kod djece, uglavnom zbog privlačnih žarkocrvenih ili crnih boja plodova.

Ponovimo još jednom najotrovnije biljke u šumama Hrvatske:

OB_velebilje Velebilje

Velebilje je vrlo rasprostranjena biljka u našim brdskim i planinskim predjelima. Biljka se raspoznaje po obliku i rasporedu listova - u svakom pršljenu grane nalaze se po dva jajolika lista, jedan mali, a drugi veliki. Cvjetovi su pojedinačni i nalaze se u pazuhu listova, a cvate tijekom cijelog ljeta, a plodovi su vrlo lijepe, kao višnja krupne bobice. Bobica je višesjemena, sočna kiselkasto-slatka, ukusna,ali vrlo otrovna, veličine višnje; ima tamnoljubičast sok. S donje je strane bobica obložena zelenom petozubom čašicom. Sjemenke su okruglaste, tamne i sitne.

OB_mrazovac Mrazovac

Mrazovac je višegodišnja zeljasta biljka sa dugovječnom bijelom krtolom iz koje u proljeće izbija krupno lišće visoko 15-20 cm. Krajem ljeta i početkom jeseni javljaju se krupni ružičasti cvjetovi sa šest dugih latica na dugim drškama. Zrelo sjeme je tamno smeđe, gotovo crne boje, sitno, vrlo tvrdo, grube površine, pri dnu ima malo bradavičasto zadebljanje. Unutrašnjost je sivkasta i rožnata. Sjeme mrazovca je otrovno. Mrazovac raste po vlažnijim brdsko planinskim livadama i pašnjacima. Sadrži otrov kolhicin koji sprječava dijeljenje stanica. Liječenje mora biti pod stalnim nadzorom liječnika.

OB_Tisa Tisa

Tisa je crnogorična vrsta koja kod nas raste samonikla, pojedinačno ili u skupinama, po crnogoričnim i bukovim planinskim šumama, ali je zbog lijepa rasta i tamnozelenih iglica cijenjeno parkovno drvo koje dobro uspijeva u gradskim uvjetima. U osušenim sjemenkama tise ima blizu 1 %, a u listovima i do 1,7 % otrovnog alkaloida taksina koji djeluje smrtonosno. Neotrovan je jedino arilus, vanjski dio crvene bobice (sjemeni ovoj). Ptice se rado hrane crvenim sjemenim ovojima koji su sočni, sluzavi i slatki. Mogu ih jesti i ljudi, ali treba paziti da se ne proguta otrovna i gorka sjemenka.

OB_brsljan Bršljan

Bršljan je višegodišnja drvenasta zimzelena biljka, koja se penje uz drveće, kamenje, zidove i druge različite podloge, za koje se pričvršćuje naknadno razvijenim (adventivnim) korijenima, koji ne uzimaju hranu od živog stabla već im ono služi kao oslonac stabljike. Svi dijelovi bršljana su gorkog okusa i otrovni.

OB_bljust Bljušt

Bljušt je vrlo raširena povijuša koju susrećemo po šumama, poljima i vlažnim mjestima. Često se penje i ovija uz bukve i drugo drveće, uz razno grmlje i živice. Trajna je biljka penjačica s jestivim, mladim, tankim izdancima i stabljikama. Međutim, plodovi su otrovni, crvene boje, okrugla oblika i promjera do 1 cm, dozrijevaju od svibnja do kolovoza.

OB_djurdjica Đurđica

Đurđica raste u svjetlijim listopadnim i miješanim šumama, u šikarama i na krčevinama a često se sadi u vrtovima kao ukrasna biljka. Crveni plodovi đurđica sazrijevaju u rujnu i susreću se razmjerno rijetko. Kuglasti su, promjera oko 8 mm, a sadrže narančasto meso i 2-6 kuglastih sjemenki. Bobice su vrlo otrovne, kao i ostali dijelovi biljke jer sadrže heterozide koji djeluju na rad srca.

OB_imela Imela

Imela je zimzeleni, 0,5-1 m visoki grm koji kao poluparazit raste u krošnjama drveća i može parazitirati na krošnjama više od 50 različitih vrsta crnogoričnog i listopadnog drveća. Neprave bobe su kuglaste, 6-9 mm u promjeru, sočne, bijele ili žućkasto bijele boje koje dozrijevaju od studenog do siječnja. Sadrže jednu zelenkastu sjemenku obavijenu sluzavom i ljepljivom masom i otrovne su. Otrovna tvar je alkaloid viskotoksin koji djeluje nadražujuće na sluznice ali se ne resorbira u probavnom traktu. Stupanj otrovnosti plodova ovisi o vrsti drva na kojem imela parazitira.

Trajna zeljasta biljka koja u gornjem dijelu nosi obično po 4 velika, eliptična, unakrst položena lista. Plod je jedna okruglasta ili jajasta sivkastoplava, sjajna i sočna boba promjera 10-15 mm, koja dozrijeva u srpnju ili kolovozu, na vrhu izmedu 4 uska, šiljasta listića. Veoma je otrovan, neugodnog, bljutavo slatkastog okusa, a već dvije ili tri pojedene bobice mogu izazvati ozbiljna trovanja.

Izvor: http://djurdjevac.eu/index.php?option=com_content&view=article&id=64:otrovne-biljke&catid=72:znanost
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 10593
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 2.12.2012. ned. 14:57    Naslov: Citiraj i odgovori

Prirodno prisutne toksične tvari u hrani
U hrani su prisutne kao prirodni toksini u biljkama, toksične tvari u gljivama, prirodni toksini koji se korisite kao pesticidi, tokisini animalnog porijekla itd.
Česti su primjeri toksičnih tvari koje proizvode alge, a kojima se u eko sistemu hrane ostale morske
životinje, pa se tako toksini prenose na ostale stanovnike eko sistema.

Prirodni toksini i njima slične tvari u biljkama. Prirodni toksini u biljkama mogu se svrastati u
nekoliko grupa kao što su: inhibitori enzima, cijanogenični glikozidi, glukokozinolati u lisnatomm
povrću (kupusu brokuli), lektinski29 proteini – fitohemaglutinini, latirogeni- pirolizidnski alkaloidi
u nautu, otrovne gljive i sl. Međutim neke komponente iz hrane mogu utjecati i na smanjenu
iskoristivost vitamina u organizmu. Takve antivitaminske tvari su antitijaminske komponete u zelenoj
soji, rižinim mekinjama, repi i sl. Sličan efekat stvara avidin u svježem bjelancu jajeta. Bioflavonoidi
kao što su kvercetin i rutin inaktiviraju vitamin B1- tiamin. Otrovi biljaka koji se ne nalaze u hrani
su sljedeći: atropinska skupina, nikotini derivati, emetini derivati, kolhicin, akonitin, gelsemin,
veratrin, strihnin, konin, cikutoksin i srodni otrovi, srcaniglikozidi, ricin, antihelmintici, eterična ulja

Inhibitori enzima
Primjeri inhibitora enzima su inhibitori kolinesteraza koji se mogu nalaziti u
krompiru, rajčici i patlidžanima. Acetilholin je neurotransmiter30 u mozgu i perifernom nervnom
sistemu. Funkcija enzima holinesteraza je razlaganje acetilholina. Ako se holinesteraza inhibira
onda kontinuirano prisustvo acetilholina uzrokuje prestimulaciju post-sinaptičkih nervnih stanica
uzrokujući simptome trovanja. Sintetski insekticidi orgnofosfornih spojeva i karbamati stvaraju iste
biokemijske mehanizme. Glikoalkaloidi kao što su solanin i kaconin su antikolinesteraze.
U krompiru je prirodno prisutan toksin solanin. Veće koncentracije solanina nalaze se u zelenom,
proklijalom krumpiru. Djeluje tako što inhibira enzim kolin-esterazu. U manjim koncentracijama
uzrokuje povraćanje i bolove u trbuhu, a veće koncentracije mogu biti teratogene.
Inhibitori proteaza su proteini koji imaju sposobnost da inhibiraju proteaze. Poznatiji inhibitori
proteaza se nalaze u sirovim sojinim zrnima, inhibitori proteaza interferiraju sa tripsinom i
kimostripsinom, pankreasnim enzimima koji razlažu proteine. Sirovo sojino zrno sadrži visoku
razinu tripsin inhibitora. Tripsin i hemotripsin inhibitori se nalaze u sjemenu leguminoza, pa je važno
upotrebiti adekvatan toplotni tretman za njihovu inaktivaciju.
Pšenica sadrži grupu inhibitora amilaza. Pšenica se rijetko jede sirova, a toplina uništava
antiamilaze. U hrani mogu biti prisutni i drugi toksični spojevi kao što je gosipol31 otrov koji štiti
pamuk od inskata. Ulje od pamuka se korsiti u prehrani pa se djelomično može pojaviti u formi
rezidua.

Gosipol prolazi kroz stanicu i uzrokuje inhibiciju nekoliko enzima dehidrogenaza.
Polifenoli, tanini i cijanogeni glikozidi. Poznati su štetni efekti po zdravlje nekih spojeva iz ove
grupe. Mnogi od njih se primjenjuju kao supstance u proizvodnji lijekova.
Polifenolna jedinjenja kao što su flavonoidi, flavonoli, njihovi glukozidi, antocijani, izoflavoni, fenolne
kiseline su prisutni u opnama plodova i sjemena voća i povrća. Sadržaj ovih spojeva je naročito
visok u opni obojenih plodova. Antinutritivni efekat polifenola može se ispoljiti u procesu vezivanja
proteina u komplekse, pa proteini postaju nedostupni. Polifenoli mogu istim mehanizmom inaktivirati
i enzime. Ipak polifenoli imaju i pozitivan antioksidativni efekat.
Tanini se mogu, između ostalih namirnica, nalaziti u čaju, kavi i kakau. Nije utvrđeno da imaju
štetno djelovanje na čovjeka. Kod in vivo eksperimenata, na životinjama ako se injektiraju, pokazuju
karcinogena djelovanja.

Cijanogeni glikozidi
su prisutni u brojnim biljkama i sjemenju. Hidrogen cijanid (cijanovodonična
kiselina) se stvara iz mnogih cijanogenih glikozida kad se svježi biljni materijal macerira tokom
žvakanja. To omogućuje enzimima i cijanogenim glikozidima da dođu u kontakt, pri čemu se
oslobadja hidrogen cijanid. Cijanid je jedan od najpotentnijih, brzodjelujućih poznatih otrova. Inhibira
oksidativne procese u stanicama uzrokujući brzu smrt. Kod odraslih osoba male koncentracije i
ekspozicije brzo se detoksificiraju. Izloženost koncentaciji od 200 do 500 ppm u vremenu od 30
minuta je fatalna.

Amigdalin se nalazi u gorkim bademima, sjemenu kajsije, nektarine, kruške, šljive itd. Nalazi se u
braon pirinču, prosu, lanu i mnogim tropskim biljkama, posebno tropskoj kasavi (linamarin). Ima
ga u skoro svim košticama biljaka iz familije ruža. S druge strane postoji vjerovanje da amigdalin
sprečava rast ćelija raka. U mnogim literaturnim izvorima nazvan je vitamin B17, ali isto tako
zabilježeni su i smrtni slučajevi trovanja sjemenkam od voća koji sadrže amigdalin.

Goitrogene supstance.
Biljke i povrće iz porodice krstašica sadrže supstance koje se zovu
glukozinolati. Ako namirnice koje sadrže glukozinolate jedu ljudi i životinje, onda oni inhibiraju
funkcije štitnjače uzrokujući njenu atrofiju i gušavost. Goitrogene33 supstance se nalaze u
kupusnjačama kao što su kupus, brokula, karfiol ali i u sjemenu uljane repice.

Lektinski proteini.
Lektinski proteini – fitohemaglutinini su glikoproteinske substance, najčešće
biljnog porijekla, mada mogu biti i animalnog, bakterijskog, fungalnog i porijeklom iz algi. Mijenjaju
fiziologiju stanične membrane uzrokujući aglutinaciju34 i druge biohemijske promjene u stanici. U
manjim količinama nalaze se u žitaricama i crvenom grahu. Ove antinutritivne materije su otporne
na digestivne enzime i prije konzumacije zahtijevaju duže termičke tretmane.

Pirolizidin alkaloidi.
Monoge otrovne biljke su toksične, a mogu da rastu zajedno sa žitaricama
(korovi). Pirolizidin alkaloidi (PA) nastaju kod nekih biljaka, a kojima se kasnije hrane životinje.

Mnoge biljke iz familije Boraginaceae, Compositae i Leguminosae sadrže pirolizidin. U prehrambeni
lanac dolaze preko žitarica koje su kontaminirane sa korovima koji sadrže PA. Mogu da se nađu
u mlijeku i mliječnim proizvodima životinja koje su se hranile biljkama koje sadrže pirolizidin. Neki
biljni čajevi mogu da ga sadrže. Toksičan je za stanice jetre i uzrokuje akutne bolesti jetre kod ljudi
i životinja. Pokazuje mutagena i karcinogena djelovanja kod in vivo ispitivanja na eksperimentalnim
životinjama.

Toksične gljive
Od otrovnih biljaka, trovanja ljudi najčešće izazivaju otrovne gljive koje sadrže
različite toksične tvari. Posljedice trovanja mogu biti brojne smetnje, pa čak i smrt. Neki se otrovi
u gljivama mogu eliminirati termičkom obradom. Prave otrovnice ostaju opasne i nakon kuhanja,
prženja, usitnjavanja, a otrovne su i sušene. Jedna od najotrovnijih je zelena pupavka - Amanita
phalloides za koju ne postoji efikasan protuotrov.

Slična zelenoj pupavci je i ušiljena pupavka - Amanita virosa, kao i druge brojne vrste otrovnih gljiva:
panterovka - Amanita pantherina, muhara - Amanita muscaria,ludara - Boletus satanas smrdljiva
suncobranka - Lepiota cristata, crvenjača - Cortinarius orellanus i druge.

Karcinogene tvari u hrani biljnog porijekla
Za karcinogene tvari se obično smatra da su sintetskog porijekla (dioksini, nitriti, benzolni spojevi, teški metali), ali postoje i brojne karcinogene
tvari koje se prirodno nalaze u hrani. Karcinogeni safrol se može naći u nekim biljkama i
proizvodima kao što je muškatov orah i kakao.

Piperidin i alfamelipirolin su sekundarni amini u crnom biberu koji može preći u nitrozopiperidin koji
je izrazito karcinogen. Karcinogeni spojevi prirodnog porijekla još nisu dobro istraženi.

Prof. dr. Midhat Jašić
TEHNOLOŠKI FAKULTET TUZLA
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
ogi
Site Admin


Pridružen/a: 11. 09. 2007.
Postovi: 10593
Lokacija: Zagreb

PostPostano: 26.11.2017. ned. 13:25    Naslov: Citiraj i odgovori

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3153292/

https://lifespa.com/benefits-naturally-occurring-food-toxins/
[Vrh]
Korisnički profil Pošalji privatnu poruku Posjeti Web stranice
Prethodni postovi:   
Započni novu temu   Odgovori na temu    Zemljani -> Ljekovito i začinsko bilje Vremenska zona: GMT + 02:00.
Prethodna  1, 2
Stranica 2 / 2.

 
Forum(o)Bir:  
Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.


Powered by phpBB
HR (Cro) by Ančica Sečan