Postoji više vrsta amarantha. U prehrani se najčešće koriste A. hypochondriacus i A. cruentus.
Amaranth je otporan na bolesti, lako ga je uzgajati i dobro uspijeva u izrazito toploj klimi i na siromašnoj zemlji. No zbog svoje prilagodljivosti uspijeva i na vlažnim tropskim ravnicama i u planinskim područjima.
Ova je žitarica izuzetno dobar izvor proteina u prehrani vegetarijanaca (15.3g/100g), sadrži iznenađujuće količine aminokiselina, uključujući lizin i metionin. Zrno amarantha sadrži dvaput više kalcija od mlijeka (iskoristivog, naravno!), triput više vlakana od pšenice, a njegovo je lišće iznimno dobar izvor željeza. Smatra se da se redovitim konzumiranjem amarantha može smanjiti količina lošeg kolesterola u krvi budući da sadrži jedan tip vitamina E koji pospješuje njegovo snižavanje. Vrlo je lako probavljiv pa stoga dobar izvor hranjivih sastojaka za bolesne.
dajte recepte ljudi, sad ga koristim samo u juhama i varivima po malo.
Amaranth
Ako ste na striknoj bezglutenskoj prehrani, ili ste dijabetičar, ako slijedite principe vegetarijanske prehrane ili se jednostavno pokušavate hraniti što zdravije i nastojite da vaša prehrana bude što bolje izbalansirana skrenuli bi Vam pažnju na namirnicu koja će savršeno odgovarati Vašim zahtjevima. Amarant je jedinstvena žitarica široke primjene, izvanrednog nutritivnog profila te bogate povijesti.
Riječ je ožitarici staroj 8000 godina, koju su stari Asteci nazivali „super hrana“, a o tome koliko je bila cijenjena govori i činjenica da je svake godine, dio uroda predstavljan vladaru Montezumi. Zbog reputacije da predstavlja brz i značajan izvor energije te poboljšava tjelesnu spremu, ova žitarica je bila sastavni dio jelovnika sportaša i ratnika. S obzirom da je amarant bio duboko ukorijenjen u astečkoj kulturi i religijskim običajima koji su uključivali i određene rituale, dolaskom osvajačke vojske, žitna polja amaranta su bila sustavno uništavana, a kršćanska religija dugo je branila uporabu ove žitarice.
Prije dvadeset godina, amarant, „antička žitarica za budućnost“ doživjela je preporod nakon što ju je američka Nacionalna Akademija Znanosti preporučila kao jednu od dvadeset namirnica koju ponovo treba uvesti u prehranu Amerikanaca. A razlog tomu je njen jedinstven nutritivni sastav.
Zrno amaranta sadrži 12 – 18 % proteina, a za razliku od većine žitarica, sadrži i esencijalne aminokiseline lizin te metionin i cistein . Nadalje, zrno amaranta sadrži otprilike 5 – 9 % masti, 77 % čine nezasićene masne kiseline među kojima dominira za zdravlje blagotvorna linolna kiselina. U ulju amaranta nalaze se i tokotrienoli, relativno rijedak, a za zdravlje izuzetno blagotvoran oblik vitamina E, za koji je pokazano da ima potencijalno antikarcinogeno djelovanje, sprečava oksidaciju kolesterola i pomaže kod infekcija, te skvaleni – tvari kojima je znanstvenim istraživanjima potvrđeno antikarcinogeno djelovanje. Ugljikohidrati u zrnu amaranta su uglavnom u obliku škroba, a od mikronutrijenata, prisutne su značajnije količine željeza (do pet puta više nego u pšenici), kalcija (4-8 puta više nego u pšenici), magnezija, kalija, cinka, fosfora, bakra, vitamina A, B1, B2 te B3. Istodobno, amarant sadrži vrlo male količine natrija.
Amarant je značajan izvor prehrambenih vlakana, sadrži gotovo tri puta veće količine od pšenice, te fitosterola, biljnih spojeva kojima je dokazana uloga u smanjenju razine kolesterola te smanjenju rizika od razvoja određenih oblika raka.
Amarant je jedinstvena žitarica i po tomu što je svo njeno nutritivno bogatsvo smješteno u unutrašnjosti zrna, a ne, kako je slučaj sa većinom žitarica, u endospermu, odnosno ljusci. Ovo rezultira minimalnim gubicima hranjivih tvari tijekom obrade zrna. Također, osim zrna, i lišće ove žitarice je jestivo i ima izuzetnu nutritivnu vrijednost koja se uzdiže i iznad nutritivne vrijednosti špinata. Lišće je izvanredan izvor karotena, željeza, kalcija, vitamina C, vitamina B3 i elemenata u tragovima.
Vitamini.hr
Re: Amaranth
Uskoro cu ga probat klijatinelana je napisao/la: dajte recepte ljudi, sad ga koristim samo u juhama i varivima po malo.
Okus i priprema
Amaranth je nevjerojatno sličan quinoi: okruglastog je oblika, a ima i prsten (kažu da se baš u tom «repiću» nalaze hranjivi sastojci) koji se odmota tokom kuhanja. Zrno mu je sitnije a okus blaži te ispušta sluz kada se kuha u tekućini. Može se pripremiti kao kaša, u kombinaciji sa drugim žitaricama, mljeti u brašno ili preraditi u pahuljice koje djeca posebno vole.
U Peruu se fermentirani amaranth koristi u proizvodnji specijalnog piva koje se naziva «chicha». Mlado lišće amarantha može se jesti sirovo, kuhano ili prženo. Njegovi žarko crveni cvjetovi koriste se kao boja u kuhanju, u proizvodnji šminke i u ljekovitim pripravcima.
Ukoliko ste dovoljno znatiželjni i ove su vas informacije zaintrigirale, evo par uputa za pripremu: sam se amaranth kuha 25-30 minuta u omjeru 1 šalica amarantha : 2,5-3 šalice vode, no češće se priprema u kombinaciji sa quinoom, prosom ili rižom. Ukusan je u varivima, ali oprez: kuhajte na laganoj vatri uz redovito miješanje budući da se lako lijepi za dno lonca!
Amaranth je nježan, lagan, sočan i hranjiv, lijepo se slaže sa crnim i azuki grahom, a u desertima sa zobenim mlijekom, kokosom, rogačem i sladom. Svakako istražite brojne mogućnosti koje vam nude ova mala blijedožuta zrnca. U slast!
pkristo je napisao/la:Za amaranth smatraju da će postati nova superhrana: http://shine.yahoo.com/healthy-living/n ... 00161.html
Trebalo bi to saditi i čuvati sjeme prije nego ta informacija dođe do Monsanta, Pioneera i sličnih.
