Danas sam imao prvi susret sa čičokom
Raste u zemlji od koje se teško čisti jer je jako kvrgava
Nema privlačan miris ali okus je sladak i zbog toga privlačan
Da li su biljke poput čičoke ili koprive koja žari naša prirodna hrana?
Zamislimo se goloruki u prirodi, bez noža, tekuće vode, blendera, kuhala...
Mogli bi konzumirati samo ono što sadrži puno vode jer bi u protivnome ubrzo dehidrirali i stolica bi nam zapekla
Mogli bi konzumirati samo ono što je odmah spremno za jelo bez obrade i pranja. Razbijanje ljuske orašastih plodova je mukotrpno bez alata ali ipak lakše izvedivo od pranja čičoke ili mrkve.
Znam da glad ne pita pa nam tada vjerojatno ne bi previše smetalo malo zemlje na korijenu biljaka ali sa pitanjem iz naslova nisam mislio na te ekstremne uvjete već što je naš prirodni odabir kada imamo veliki izbor raznog bilja.
Mislim da bi nam "prirodna hrana" trebala biti privlačna izgledom, okusom i mirisom.
Trebala bi imati veliki udio vode i biti spremna odmah za konzumiranje.
Mislim da tom opisu odgovara samo voće i mlado zeleno lišće koje privlači mirisom i okusom.
Dakle upravo ono što je danas hrana majmuna.
Što je naša "prirodna hrana"?
Zadnja promjena: ogi; 21.2.2013. čet. 13:59; ukupno mijenjano 1 put.
Pridružen/a: 11. 09. 2007. Postovi: 13028 Lokacija: Zagreb
Postano: 21.2.2013. čet. 22:31 Naslov:
Citat:
Starchy roots and tubers
Animals that grub for roots and rubers are anatomically designed for the task: they have snouts; humans do not. Without tools, humans are very poor diggers. Further, they have no motivation to dig, for there are no foods below ground that, in their natural state, please the palate, and very few exist that our digestive systems can even handle. Some roots, notably turnips, rutabagas, sweet potatoes, yams, beets, carrots, parsnips, and salsify can be eaten raw, though in practice today, next to none are eaten this way.
Humans generally abhor dirt, are quite fastidious, and refuse to eat anything covered in or even tinged with dirt. Hogs and other grubbers pass lots of dirt through their bodies.
In nature, with only handmade tools and without cooking apparatus, we would have to eat roots raw or not at all. In our natural habitat, abundant in our preferred foods, we can be sure that the roots that man could handle without tools received precious little attention as food. In view of these considerations, you can write off humans as natural root grubbers.
Pridružen/a: 11. 09. 2007. Postovi: 13028 Lokacija: Zagreb
Postano: 23.2.2013. sub. 02:42 Naslov:
Vidim nikome se ne filozofira! ..ajmo ljudi!
Ajmo se prvo usredotočiti na krstašice i lobodnjače
Da li je njih dobro konzumirati sirove u većim količinama??
Citat:
Od povrća, ne preporuča se sirove jesti krstašice (brokulu, cvjetaču, kelj, rudlasti kupus, prokulice), stariji špinat i blitvu, buću te krumpir. Neki ne podnose ni sirove sve biljke iz porodice solanacae (rajčica, patlidžan, paprika).
Krstašice je moguće jesti sirove samo u malim količinama i to ako ih se napravi na salatu.
Ostalo povrće se može jesti sirovo (mladi špinat, zelena salata, raštika, tikvice, celer, kupus, mrkva, cikla, rotkvice, češnjak, luk, krastavci, peršin...)
Napomena:
Biljke i povrće iz porodice krstašica sadrže supstance koje se zovu glukozinolati.
Ako namirnice koje sadrže glukozinolate jedu ljudi i životinje, onda oni inhibiraju funkcije štitnjače uzrokujući njenu atrofiju i gušavost.
Goitrogene supstance se nalaze u kupusnjačama kao što su kupus, brokula, karfiol ali i u sjemenu uljane repice.
Napomena:
Zeleno lisnato povrće kao špinat, blitva, peršin, vlasac i listovi cikle sadrže oksalnu kiselinu koja je vrlo iritirajuca za probavni trakt. Također blokira absorpciju željeza i kalcija u tijelu i može doprinjeti stvaranju bubrežnih kamenaca.
Lobodnjače su nitro filne, odnosno, preferiraju nitratni oblik dušika iz tla, što može rezultirati akumulacijom nitrata i njihove redukcije do otrovnih nitrita koji uzrokuju poremećaje disanja, što kod dojenčadi može biti i smrtonosno.
Pridružen/a: 11. 09. 2007. Postovi: 13028 Lokacija: Zagreb
Postano: 23.2.2013. sub. 03:49 Naslov:
Not everything should be eaten raw, especially vegetables!
Some vegetables must be cooked else you are actually harming yourself. Below is a rundown of what veggies should not be eaten raw either in whole or juiced form.
Cruciferous Vegetables
Sorry to be the bearer of bad news, but cruciferous vegetables should be cooked before eating as they contain chemicals that BLOCK the production of thyroid hormone in your body! Considering that 2 out of every 3 Westerners are either overweight or obese and this is projected to jump to 75% by 2020, this is of particular importance as folks struggling with weight usually suffer from borderline to full blown hypothyroidism.
Hypothyroidism is a condition where the thyroid gland does not make enough thyroid hormone, so someone suffering from this condition surely does not want to be eating foods that will block what little thyroid hormone is being produced in the first place!
Symptoms of hypothyroidism include cold hands and feet, thinning hair, fatigue, reduced or nonexistent libido, coarse dry hair, constipation, difficulty losing weight, and depression among many others.
Cooking crucifers reduces the goitrogenic substances by about 2/3. Fermentation does not reduce goitrogens in these veggies, but since fermented crucifers such as sauerkraut are typically eaten as a condiment and, hence, in small amounts, consumption is fine if the diet is rich in iodine.
Here is the list of common cruciferous vegetables that you do not want to be eating raw if you want to protect your thyroid gland!
Arugula, broccoli, kale, cauliflower, cabbage, turnip, collard greens, bok choy, brussels sprouts, radish, rutabaga, and watercress.
Notice that many of these vegetables are commonly included in fresh veggie juice blends or in salads. While an occasional arugula salad or cup of coleslaw is not going to do harm to most folks, it would be wise not to make a habit of eating/drinking any of these vegetables in raw form.
Veggie Greens
Some veggie greens contain a chemical called oxalic acid. Oxalic acid is a very irritating substance to the mouth and intestinal tract. It also blocks iron and calcium absorption and may contribute to the formation of kidney stones.
The good news is that oxalic acid is reduced by a light steaming or cooking – just be sure to discard the cooking water.
Veggies containing oxalic acid include spinach, chard, parsley, chives, purslane and beet greens.
Hmmmm. Spinach is known for being high in iron, yet eating it raw will not necessarily give you the iron you want because of the oxalic acid?
Yep, that’s right. Cook that spinach first if you are seeking an iron boost without the indigestion and don’t get hooked on the raw spinach salads!
Don’t stress about munching the parsley garnish on your next gourmet dinner, though. A little bit here and there is not going to cause a problem. Eat a big spinach salad everyday and it is virtually certain you will eventually succumb to kidney stones, according to Dr. William Shaw, Director of The Great Plains Laboratory for Health, Nutrition and Metabolism.
Pridružen/a: 11. 09. 2007. Postovi: 13028 Lokacija: Zagreb
Postano: 23.2.2013. sub. 15:06 Naslov:
Gotovo identičan tekst na hrvatskom
Kupusasto povrce (cruciferous vegetables) kao rukola, brokula, kelj, cvjetaca, kupus, repa, rastika, prokulica, rotkvica, zuta koleraba i potocarka sadrze goitrogene, kemijske supstance koje blokiraju proizvodnju tiroidnog hormona (hormona stitnjace) sto znaci da mogu pridonijeti razvoju hipotireoze. Narocito bi osobe koje vec imaju smanjenu funkciju stitnjace trebale izbjegavati ovo povrce u sirovom stanju. Kuhanje smanjuje kolicinu goitrogena u ovom povrcu za 2/3. Fermentacijom se goitrogeni ne smanjuju, ali obicno se kiseli kupus jede kao dodatak u malim kolicinama, sto onda ne smeta ako prehrana sadrzi dovoljno joda.
Zeleno lisnato povrce kao spinat, blitva, persin, vlasac i listovi cikle sadrze oksalnu kiselinu koja je vrlo iritirajuca za probavni trakt. Takodjer blokira absorpciju zeljeza i kalcija u tijelu i moze doprinjeti stvaranju bubreznih kamenaca. Oksalna kiselina se potpuno neutralizira kuhanjem, tako da je najbolje ovo povrce malo obariti ili skuhati na pari, te jesti sa rastopljenim maslacem, jer da bi smo absorbirali minerale iz povrca trebamo vitamine topive u masti. Osim toga kuhano povrce sa maslacem je puno boljeg okusa! Ne vjerujem da netko jede sirovi krumpir, ali evo za svaki slucaj upozorenje: sirovi krumpir sadrzi hemaglutinine koji ometaju rad crvenih krvnih stanica. Sirovi slatki krumpir izaziva gaseve.
Pridružen/a: 11. 09. 2007. Postovi: 13028 Lokacija: Zagreb
Postano: 8.7.2013. pon. 15:59 Naslov:
Biljke koje su promijenile svijet
Datum 11.01.2013 13:01:00 | Kategorija: Biologija
Pšenica (foto: Wikimedia Commons)Čovjekova prošlost bogata je i osebujna, prepuna mnogih pozitivnih, dobrih i plemenitih događaja, ali i naravno onih manje pozitivnih, neetičnih, mračnih i zlih. Od prvih ljudi koji su živjeli sakupljajući svoju hranu i bili neprestano u pokretu, preko visoko razvijenih i sofisticiranih društava te danas do brojnosti naše populacije s preko 7,5 milijardi jedinki suludo bi bilo reći da čovjek nije daleko dogurao u svom razvoju, a jedan dio (ako ne i najvažniji) odigrale su upravo biljke. Ovim biljkama koje su na razne načine mijenjale tok čovjekove prošlosti bavim se kroz seriju od nekoliko članaka jer na njihovu žalost, čovjek im ne pridaje onoliko važnosti koliko su zaslužile.
Kao i bilo kakvu priču tako i ovu treba započeti od samog početka. Prvi pripadnici porodice Hominoidea (koja danas broji samo jednu vrstu; čovjeka - Homo sapiens) kao i većina životinja ovisili su o hrani koju su mogli sakupiti u okolišu kojeg su nastanjivali. Prvi oblici čovjeka pojavili su se prije 7 milijuna godina i sve do prije 11000 godina zadržali su takozvano lovačko - sakupljačku privredu (nomadi). Ovisili su o hrani koju su mogli uhvatiti ili ubrati te su stoga morali biti uvijek u pokretu, u potrazi za hranom. Što se dogodilo prije 11000 godina da se to promijenilo? U to doba dolazi do smanjene dostupnosti hrane porastom populacije, kao i porast dostupnih divljih biljaka pogodnih za uzgoj. Obzirom da je produktivnije uzgajati vlastitu hranu i živjeti na jednom mjestu nego ovisiti o divljimPovrće (foto: Wikimedia Commons) namirnicama za čijom potragom morate uvijek biti u pokretu logično je da je čovjek polako prelazio iz lovačko - sakupljačke privrede na tzv. sedentarni (sjedilački) način života koji karakterizira uspostavljanje grupe jedinki koje žive na jednome mjestu. Postepena promjena sa života u pokretu uvjetovala je da čovjek počne razvijati više socijalno društvo, razvijati nove i bolje tehnologije za olakšanje svakodnevnog života kao i povećati brojnost svoje populacije. Uzgoj biljaka omogućio je porast broja populacije jer kada si možete uzgojiti dovoljno hrane i ne ovisiti o onome što ćete možda uhvatiti tada nije problem prehraniti više gladnih usta. Vidjet ćemo da su upravo na mjestima domestikacije (udomaćivanja) prvih biljaka niknule prve velike civilizacije.
Prve domesticirane biljke
Domestikacija ili udomaćivanje je proces kojim se mijenja određeni aspekt genetike kako bi se ciljana jedinka prilagodila za uzgoj u čovjekovu okruženju. Domesticirati se mogu i biljke i životinje, no jasno je da se sami procesi razlikuju između ove dvije skupine. U ovom članku raspravlja se o domestikaciji biljaka obzirom da su one igrale glavnu ulogu u razvoju čovjekove populacije. Kada govorimo o udomaćivanju neke biljne vrste, onda se moramo orijentirati na onaj segment zbog kojeg je želimo udomaćiti i kasnije uzgajati (npr. veličina sjemenke i/ili ploda, veličina listova, okus, gorčina, plodnost, itd.). Čovjek je odabirao neke od ovih osobina prilikom pokušaja da se udomaći neka određena vrsta.
Taro, Colocasia esculenta (foto: Wikimedia Commons)Domestikacija biljaka započinje prije 11000 godina i nakon niza neuspjeha prve biljke koje je čovjek uspio udomaćiti bile su grašak, pšenica i ječam (Bliski Istok), banana, taro i jam (Nova Gvineja), riža (istočna Azija), krumpir i grah (Južna Amerika) te rajčica, paprika i kukuruz (Središnja Amerika) prije 7000 - 9000 godina. Na svim ovim područjima svijeta uzgoj biljaka odvijao se neovisno jedan o drugome i ovisio je prvenstveno o dostupnim divljim biljkama pogodnim za uzgoj.
Sve je počelo s pšenicom
Jedna od najstarijih (ako ne i najstarija) kultura zasigurno je pšenica. Udomaćena je prije 8500 godina na području Bliskog Istoka poznatog kao Plodni polumjesec (dolina rijeka Eufrata, Tigrisa i Jordana). Divljni oblik pšenice karakterizira izrazito rahli i nestabilan klasić iz kojeg su sjemenke ispadale već na sam pogled. Preciznim odabirom onih jedinki koje su imale veće sjemenke i kojima nisu lako ispadale čovjek je uspio doći do onoga što imamo danas: klas pšenice sa gusto poredanim velikim sjemenkama za koje je potrebna malo veća sila kako bi sjemenke ispale iz klasa. U samom uzgoju pšenice dogodila se i mutacija koja je spriječila prerano ispadanje sjemena. Ako sumiramo domestikaciju onda je to proces kojima kroz generacije u potomcima odabirete one karakteristike koje želite zadržati i te jednike uvodite dalje u razmnožavanje (na taj način je nastalo i preko 500 pasmina pasa iz jedne vrste - vuka). Negdje u isto vrijeme na području Nove Gvineje druga populacija čovjeka udomaćila je banane, plod biljke koju i dan danas smatramo važnom (i omiljenom) prehrambenom namirnicom. Ostale gore navedene kulture udomaćene su nešto kasnije.
Zašto baš te vrste biljaka?
Dakle, postavlja se pitanje: zašto baš ove navedene biljke i zašto baš na ovim područjima? Ako uzmemo primjer Plodnog polumjeseca koji se danas smatra mjestom otkuda je krenula prva domestikacija, onda je to nekoliko faktora; prije svega Mediteranska klima sa suhim ljetima favorizira jednogodišnje biljke. Sve prve kulture su jednogodišnje biljke što znači da imaju kratko generacijsko vrijeme, tj. svake godine daju novu generaciju što jeRiža (foto: Wikimedia Commons)omogućilo bržu domestikaciju. Područje Plodnog plumjeseca je također izrazito brdovito što rezultira velikim brojem vrsta iz kojih su se mogle izabrati one najpogodnije za kultiviranje, a i dolazile su u velikoj brojnosti populacija.
Agrikulturna revolucija
Udomaćivanje prvih biljnih kultura odvija se u dobu koje danas nazivamo neolitik a cijeli proces je poznat kao agrikulturna revolucija (još se naziva i neolitička revolucija). Ovo doba čovjekove prošlosti karakterizira intenzivan razvoj agrikulture i tehnologije koja će mu u tome pomoći, a proizlazi iz želje za prelaskom na sedentarni način života. Prvo domestikacija biljaka, a nešto kasnije i životinja omogućila je stabilnu ekonomiju i razvoj prvih gradova prije otprilike 7000 godina na područjima Jugozapadne i Jugoistočne Azije te Južne i Središnje Amerike (upravo na onim mjestima gdje su se udomaćile prve biljne kulture!)
Obzirom na sve gore navedeno ne čudi što se prva civilizacija razvila upravo na području Plodnog polumjeseca (Mezopotamija), a to su bili Sumerani. Područje bogato vodom zahvaljujući Eufratu i Tigrisu omogućilo je stabilnu agrikulturu. Nažalost za propast ove Oruđe iz neolitika za obradu žitarica (foto: Wikimedia Commons)civilizacije ironično su također bile odgovorne biljne kulture. Postupna promjena klime prema sve sušoj i toplijoj uvjetovale su povećanu potrebu za navodnjavanjem polja biljnih kultura. Voda se zbog naglog navodnjavanja nakupljala u dubljim slojevima zemlje i tamo zaostajala te je zbog suhe i tople klime stalno isparavala i sa sobom nosila sol iz dubljih slojeva. Po izlasku iz tla voda je nastavila isparavati u okolni zrak dok se sol kristalizirala na površini i uzrokovala salinizaciju tla u kojem biljke više nisu mogle opstati. Takav preokret događaja uzrokovao je pad brojnosti biljnih kutlura, izvora hrane za Sumerane i uzgojene životinje što je uzrokovalo pad populacije. No, na sreću znanje, tehnologija i sjeme kultivara prenijeli su na sljedeće generacije.
Kvaliteta prehrane prvih civilizacija
Iako je ovakav način života imao veliku prednost nad lovačko - sakupljačkim načinom paradoksalna je činjenica da su se prve civilizacije hranile znatno lošije nego nomadi. U to vrijeme svega je nekolicina biljaka bila kultivirana i nisu bili dovoljan izvor svih potrebnih nutrijenata nego se tek kasnije udomaćivanjem životinja i drugih biljnih vrsta hrana ''uravnotežila'' kako bi prehrana bili što nutritivnija. Recimo, žitarice su bogate ugljikohidratima dok su istovremeno jako siromašne proteinima, s druge strane mahunarke su bogate proteinima no siromašne su ugljikohidratima. Neki drugi kultivari siromašni su vitaminima ili su vitamini čvrsto vezani i bez prerade se ne mogu osloboditi, kao što jeKukuruz (foto: Wikimedia Commons)kukuruz koji, ako se ne priprema na određen način, ne otpušta vitamin B3 (nijacin). Nedostatak ovog vitamina dovodi do bolesti pelagre, od koje su često bolovali stanovnici Središnje Amerike kada im je kukuruz bio jedna od glavnih namirnica. Iskustvom su vidjeli da močenjem i kasnije kuhanjem u bazičnoj otopini dolazi do poboljšanja arome i okusa (proces nazvan nikstamalizacija). Najvažnije u cijelom procesu jest da se oslobađa do tada čvrsto kemijski vezan vitamin B3. Nikstamalizacija je proces koji i danas koristi nativno stanovništvo tog područja.
Nove tehnike i nove domesticirane biljke
Od neolitika kada su domesticirane prve biljke pa sve do antike nije bilo neke posebne domestikacije. U antici počinje udomaćivanje vinove loze, maslina, smokve, datulje i šipka. Budući da ove biljke rađaju minimalno tri godine nakon sadnje za njihovu domestikaciju bilo je potrebno puno više vremena. Kako bi se ove kulture razmnožavale važno je bilo poznavati tehnike uzgoja na temelju reznice, za razliku od prvih kultura koje su se razmnožavale sjemenom. Slijedeća faza udomaćivanja odvija se u srednjem vijeku na biljnim kulturama za koje je bilo potrebno poznavanje tehnika cjepljenja jer se inače nisu mogla zadržati ciljana svojstva. Takve kulture bile su: maline, jagode, jabuke, kruške, šljive i trešnje od voća. Od povrća to su: raž, zob, repa, rotkva, poriluk, salata, udomaćene od Voće (foto: Wikimedia Commons)korovnih vrsta koje su se pojavile na njivama. Zadnje udomaćene biljke su u suvremenom dobu: borovnice, brusnice, kivi i indijski orah. Većina najvažnijih i danas najrasprostranjenijih kultura udomaćene su do vremena Rimljana.
Udomaćivanje biljaka za neke vrste bilo je lako i išlo je brzo kao što je slučaj kod prvih kultura (pšenica, ječam, riža, itd.) jer je za njihovo udomaćivanje bilo potrebno jako malo genetskih promjena i razmnožavale su se vrlo lako i brzo. Za zadnje udomaćene kulture (borovnice, brusnice, kivi, itd.) bilo je potrebno jako puno genetičkih promjena, ali i razvoj novih sofisticiranih tehnika razmnožavanja i povrh svega puno godina rada jer su to biljke koje rađaju nakon tri godine rasta.
Agrokultura je grana koja se i danas neprestano razvija i usavršava, kao i što je to bilo na samim počecima. Ono što današnju agrokulturu razlikuje je znatno veći broj ljudi koji se njome bavi, a sve zahvaljujući malim populacijama s početka članka koje je želja za sjedilačkim načinom života nagnala da počnu s procesom udomaćivanja vlastitih kultura i životinja. Od tada brojnost populacije čovjeka naglo raste, počinju se razvijati prvi gradovi i metropole, počinje razvoj modernijeg društva, uspostavljanje ekonomije, razvoj tehnologije te mnoge druge odlike razvijenog društva, a sve to zahvaljujući svega desetak biljnih vrsta. Desetak biljnih vrsta koje su nepovratno i zauvijek promijenile tijek čovjekovog razvoja.
Pridružen/a: 11. 09. 2007. Postovi: 13028 Lokacija: Zagreb
Postano: 8.7.2013. pon. 16:06 Naslov:
Sami Sumerani su uništili svijet koji su stvorili
- navodnjavanje
– temelj poljoprivrede, ljeta vrela, često do 40ºC
navodnjavanje dovodi do natapanja dubljih slojeva tla, voda se kapilarno uspinje, zbog
visokih temperatura odmah hlapi, a otopljena sol ostaje kristalizirana na površini, kakonivo podzemne vode raste tako i više soli dolazi do površine →
salinizacija
-
pšenica podnosi oko 0,5% soli u tlu
-
ječam podnosi oko 1% soli u tlu
-
3500 g.pr.Kr. uzgaja se ista količina pšenice i ječma
- 2500 g.pr.Kr.
–
pšenice još samo 15%
- 2100 g.pr.Kr.
–
prestanak uzgoja pšenice u Uru, u čitavom
Sumeru oko 2%- do 2400 g.pr.Kr. prinosi visoki (kao u srednjovjekovnoj Europi)- 2400-2100 g.pr.Kr.
–
prinosi padaju za 40%- do 1700 g.pr.Kr.
–
pronosi padaju za 65%
→
nemogućnost izdržavanja birokracije i vojske
–
upad Sargona iz Akada
(2370. g.pr.Kr.)
Sargon Akadski
1300-800 g.pr.Kr.
–
kolaps poljoprivrede u središnjoj Mezopotamiji
7. i 8. st.
–
prokopana 4 velika irigacijska kanala između Eufrata i Tigrisa kod
Bagdada
→ podizanje razine podzemne vode → salinizacija → kolapspoljoprivrede → mongolska osvajanja (13. st.)
- 7./8. st. Oko 1 500 000 stanovnika- 1500. g. 150 000 stanovnika
Danas:
- 55% svjetskih obradivih površina pod žitaricama
- 76% od toga pšenica, riža i kukuruz
- 50% kalorija ljudi dobivaju od žitarica
Ne možeš otvarati nove teme. Ne možeš odgovarati na postove. Ne možeš uređivati svoje postove. Ne možeš izbrisati svoje postove. Ne možeš glasovati u anketama.
FAQ
Pretražnik
Članstvo
Korisničke grupe
Registracija
Profil
Privatne poruke
Login
..ajmo ljudi! 
