Rajčica je slatka poput voća i niskokalorična kako se od povrća i očekuje. Pripada onim namirnicama koje hvale i gurmani i nutricionisti, a još je važnije da se velik broj jela s rajčicom može pripremiti na brzinu. Jednako je fina sirova i u jelima, a iako je podrijetlom s Anda, iako su je prvi uzgojili Azteci, danas je zastupljena u velikom broju nacionalnih kuhinja i skoro da nema proizvoda koji se na tržištu može nabaviti u više verzija: svježa, smrznuta, pelat, koncentrat, kečap, gotove salse (umaci) na sto načina...
U 100 g rajčice ima samo 25 kcal, a osim 97% vode sadrži još i 4% ugljikohidrata i ispod 1% bjelančevina. No, najveća vrijednost rajčice su važni vitamini, minerali i antioksidanti: karoten, provitamin A, likopen (crveni pigment i snažni antioksidant koji štiti od brojnih bolesti i djeluje antikancerogeno), vitamin C, vitamini skupina B, E, i K, kalij, magnezij, kalcij, željezo, bakar, mangan, kobalt, jod, cink, fluor, organske kiseline, pektini...
Kako je željezo iskoristivo uz prisutnost vitamina C, a likopen uz masnoće, sirova rajčica odličan je izvor željeza, dok će za iskoristivost likopena biti potrebni pripremiti je s uljem.
Ja zato tu rajčicu niti ne kupujem, jedem rajčicu samo dok ju imam na vrtu 
za TM 
