Organska hrana

Znanost, osobna iskustva i životne mudrosti
Odgovori
Avatar
Luna
Postovi: 4210
Pridružen/a: 11 ruj 2007, 15:41
Kontakt:

Organska hrana

Post Postao/la Luna »

Šest razloga za organsku hranu
slika
Hrana iz organskog uzgoja skuplja je od one iz konvencionalne proizvodnje, ne izgleda bog zna kako, a često nije ni lako dostupna. Zašto bismo se onda uopće njome gnjavili?
Jednostavno – zbog zdravlja. Evo šest dodatnih razloga za kupnju organske hrane koje je nabrojala Kat James u knjizi Istina o ljepoti.
1) Nema pesticida
Jedete li meso i mliječne proizvode, a možete si priuštiti samo nekoliko organski proizvedenih namirnica, odlučite se za meso i mliječne proizvode.
Prema podacima američke Agencije za zaštitu okoliša, najveći dio ostataka pesticida nalazi se u mesu i u mliječnim proizvodima.
Ostaci kemikalija i pesticida iz trave ili žitne krme u velikoj se mjeri pohranjuju u životinjskoj masnoći.
Određeni pesticidi koje konzumiramo s konvencionalno proizvedenim namirnicama, poput životinjskih proizvoda, voća i povrća, mogu se nakupljati u ljudskom tijelu, oponašajući hormone i narušavajući imunološki sustav.
Neki toksikolozi vjeruju da masno tkivo nakupljamo kako bismo takve toksine držali podalje od svojih vitalnih organa.
2) Nema hormona rasta
Problemi s mesom i mliječnim proizvodima nisu pogreška prirode, već ih je stvorio čovjek.
Rekombinantan goveđi hormon rasta (rBGH), genetički modificirana tvar, u SAD-u je konvencionalno ubrizgavan kravama otkako je odobren 1993. godine, iako su se tom odobrenju protivili Institut za potrošačku politiku Udruge potrošača, kao i nebrojene potrošačke i ekološke udruge.
IGF-1, najvažniji hormon rasta povezan s rakom dojke i prostate, mogao bi u većoj mjeri biti prisutan u mesu i mliječnim proizvodima tretiranim hormonima. Uz nepoznate rizike za ljude, rBGH ima poznate posljedice na krave i na hranu koju jedemo.
Budući da je mastitis (infekcija vimena) jedna od uobičajenih nuspojava rBGH-a, u konvencionalnoj proizvodnji mlijeka koriste se i dodatni antibiotici.
Zbog tih infekcija, antibiotici i gnojne infekcije, u pravilu, ulaze u mlijeko. Viša cijena, koju teško izdvajamo za organsko mlijeko, ne doima se nerazborito.
3) Nema antibiotika
Časopis Consumer Reports početkom devedesetih godina ispitao je uzorke mlijeka i pronašao pedeset i dva različita antibiotika koji se uobičajeno koriste za liječenje mastitisa u krava.
Udruga zabrinutih znanstvenika, neprofitna skupina iz Washingtona, procijenila je da se u SAD-u više antibiotika koristi za tretiranje zdravih životinja nego za liječenje bolesnih ljudi.
Antibiotici se u proizvodnji mesa naširoko koriste i kao sredstva za poticanje rasta te – prema mišljenju mnogih poljoprivrednika – kao zamjena za održavanje higijenskih uvjeta i temeljite preglede.
Takva praksa zabrinjava znanstvenike jer pretjerana uporaba antibiotika može potaknuti razvoj sojeva bakterija otpornih na lijekove.
4) Nema iradijacije
Hrana se podvrgava iradijaciji radi uništavanja mikroorganizama i zaustavljanja procesa dozrijevanja.
Dokazano je da iradijacija:
• smanjuje količinu hranjivih tvari u hrani
• zaustavlja enzimsku aktivnost u hrani koja je tijelu potrebna
• stvara toksične nusproizvode, kao što su benzen i formaldehid
• potiče kemikalije kojima je hrana tretirana na stvaranje posve novih, nepoznatih kemijskih tvari zvanih jedinstveni radiolitički spojevi (URP), čije djelovanje nije poznato
5) Nema sadržaja kanalizacije
Umjesto komposta koji se koristi u organskoj poljoprivredi, konvencionalna se hrana u SAD-u može uzgajati u nusproizvodu postrojenja za pročišćavanje kanalizacije, koji je nalik blatu.
Budući da se smatra opasnim, vlada je početkom devedesetih godina zabranila njegovo ispuštanje u oceane. Uz očitu odvratnost te metode, problem je u tome što industrijske i kućanske otpadne tvari i kemikalije preživljavaju proces pročišćavanja.
Američka Agencija za zaštitu okoliša je 1990. godine ustvrdila da sadržaj kanalizacije "može obuhvaćati hlapive tvari, organske krute tvari, hranjive tvari, patogene organizme koji izazivaju bolesti, teške metale, anorganske ione i toksične organske kemikalije iz industrijskog otpada, kućanskih kemikalija i pesticida".
6) Nema genetički modificiranih organizama
Za razliku od stanovnika većine drugih zemalja, velika većina Amerikanaca nije svjesna da većina hrane koju jedu sadrži genetički modificirane organizme.
Nisu svjesni ni mogućih utjecaja tih modifikacija na njihovo zdravlje ili na zdravlje planeta, uglavnom zbog toga što se te informacije ne iznose pred širu javnost.
Američka Udruga potrošača organske hrane objavila je da terenska i laboratorijska ispitivanja pokazuju sljedeće:
• genetički modificirani organizmi prisilili su poljoprivrednike na korištenje dva do pet puta veće količine herbicida od one koju koriste kad upotrebljavaju konvencionalno sjeme
• genetički modificirani organizmi stvorili su gene otporne na antibiotike; ti se geni nalaze u svim genetički modificiranim organizmima
Istraživači sa Sveučilišta Newcastle-upon-Tynea proveli su istraživanje kojim su dokazali da genetički modificirani organizmi mogu prenijeti DNK u bakterije probavnog sustava, što povećava vjerojatnost da će životinje i ljudi, koji konzumiraju genetički modificirane organizme, inkubirati sve virulentnije patogene organizme otporne na antibiotike.
Tvorci genetički modificiranih organizama poricali su tu mogućnost sve do objavljivanja rezultata toga novijeg istraživanja.
• ustanovljeno je da su genetički modificirani organizmi u Kanadi iznjedrili pojavu superkorova otpornog na herbicide
• genetički modificirani organizmi poremetili su osjetljive ekološke ravnoteže pa nekoć beznačajne štetočine postaju velik problem
Istraživači sa Sveučilišta Cornell 1999. godine ustanovili su da je pelud genetički modificiranog kukuruza bila otrovna za monarh leptire, dok je, u sklopu jednoga britanskog istraživanja, u štakora hranjenih genetički modificiranim krumpirom opaženo oštećenje vitalnih organa te narušavanje imunološkog sustava.
Avatar
Luna
Postovi: 4210
Pridružen/a: 11 ruj 2007, 15:41
Kontakt:

Post Postao/la Luna »

Zašto izabrati ekološki uzgojenu hranu?

slika

Sigurnost i kvaliteta hrane koju jedemo pitanja su od velikog značaja jer je u današnje vrijeme hrana najveći uzročnik raznih oboljenja i prerane smrti. Ishrana većine ljudi danas sadrži više masnoća i šećera, a manje povrća, voća i žitarica. Takav način ishrane povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i nekih vrsta raka. Hrana dostupna u trgovinama najčešće je obrađena, smrznuta ili konzervirana, a rjeđe svježa. Također, ljudi sve manje kuhaju, a sve više koriste mikrovalne pećnice i gotovu hranu iz vrećice da bi uštedjeli na vremenu, ne razmišljajući pri tome što bi se za par godina moglo dogoditi s njihovim zdravljem nastave li s takvom ishranom i tempom života.

Sva "brza" hrana ima smanjenu hranjivu vrijednost što može izazvati dugoročne probleme sa zdravljem, pogotovo pridodamo li tome umjetna gnojiva i pesticide koja se sve više upotrebljavaju u poljoprivredi. Zanimljiva je činjenica da se kroz povijest poljoprivrede, od njenih početaka do danas smanjivao odnos energije u hrani i one koja je potrebna za njezinu proizvodnju. Za proizvodnju pšenice trebalo je tek jedna jedinica energije kako bi se dobilo pedeset jedinica u zrnju žitarice. Omjer se s vremenom snižavao da bi danas, u modernom uzgoju goveda dosegao 1:80, a to znači da je za proizvod jedne kalorije u sirovom mesu potrebno 80 kalorija energije.

Stoga nije nimalo čudno da je kvaliteta takvih proizvoda je vrlo upitna te u svijetu sve više raste potreba za zdravom hranom iz ekološke poljoprivrede. Ekološki proizvedena hrana sadrži puno više hranjivih tvari, vitamina i općenito, bolja je za čovjeka i njegovo zdravlje jer u njoj nema različitih kemijskih dodataka koje sadrži konvencionalno uzgojena hrana. Hranjiva vrijednost ekološki uzgojene hrane dolazi iz njezinih prirodnih sastojaka kojima se štiti od nametnika i bolesti, a prije svega iz žive i zdrave zemlje na kojoj se uzgaja.

Cilj ekološke poljoprivrede je proizvodnja hrane visoke kvalitete, koja će pridonijeti očuvanju ljudskog zdravlja, očuvanju okoliša te održavanju i povećanju plodnosti zemljišta. Ekološka poljoprivreda podrazumijeva maksimalno korištenje obnovljivih izvora energije, održavanje genetske raznovrsnosti ekosustava i zaštite životne sredine, smanjenje svih oblika zagađivanja koji mogu biti posljedica poljoprivredne proizvodnje.

Za razliku od ekološke poljoprivrede, konvecionalna poljoprivredna proizvodnja koristi mnoge vrste pesticida koje upijaju i biljke i životinje u njihovoj blizini, dio njih ostaje u zemlji, dio pronalazi put do podzemnih voda, a dio ih ishlapi te se ponovo vraća na zemlju u obliku kiselih kiša...

Na svijetu je trenutačno dvanaest milijuna hektara pod certificiranom ekološkom proizvodnjom. Danas ekološka poljoprivreda u Europi (uključujući neke tranzicijske zemlje) doživljava pravi procvat. U nekim zemljama EU-a (Austrija, Švedska, Danska, Italija, Finska) ekološka poljoprivreda čini 5-10 posto ukupne poljoprivredne proizvodnje, dok neke zemlje planiraju do 2010. godine povećati taj udio na 20 posto (Velika Britanija, Danska, Njemačka).

U Hrvatskoj su prirodno-geografski uvjeti za bavljenje ekološkom poljoprivredom iznimno povoljni. Postoji puno neiskorištenih obradivih površina koje nisu zatrovane raznim kemijskim supstancama (herbicidima, pesticidima) i koju je moguće iskoristiti za ekološko uzgajanje žitarica, voća, povrća...

Na žalost, u Hrvatskoj su se tek u zadnjih nekoliko godina počeli događati bitni pomaci što se tiče ekološke proizvodnje. Broj hektara pod ekoproizvodnjom u Hrvatskoj bitno povećao pojavom ekogospodarstava obitelji Sever i Željka Mavrovića. Među drugim ekoproizvođačima u Hrvatskoj su obitelji Bašić iz Nove Gradiške, Grdić iz Oštarija, Čegec iz Zagreba, Orehovec iz Čakovca, Turnšek iz Umaga te ekoimanje Zrno Zlate Nanić u Habijanovcu.

Ekološki uzgojenu hranu hrvatskih proizvođača možete kupiti na svega par mjesta, i to, na žalost – uglavnom u Zagrebu. Osim toga, imanje Sever i Zrno dostavljaju svoje proizvode prema online narudžbama, a proizvodi drugih proizvođača mogu se za sada naći samo na specijaliziranim sajmovima. Ekološki uzgojenu hranu prepoznat ćete po karakterističnom znaku, upisnom broju te imenu nadzorne stanice koji jamče da je proizvod prošao svu potrebnu kontrolu te da zadovoljava zakonske uvjete za dobivanje oznake "ekološki".

Mnogi će reći da je ekološki uzgojena hrana preskupa. Više cijene ekohrane su prije svega posljedica ulaganja više radne snage, kao i njene veće prehrambene vrijednosti. S druge strane, na tržištu su ovi proizvodi deficitarni, što utječe na visinu cijena. No sagleda li se dublje, cijene proizvoda iz konvencionalne proizvodnje su puno više od onih koje direktno plaćamo.

Ako ste zainteresirani, ekološki svjesni ili zabrinuti za svoje zdravlje, najbolje je da sami provjerite cijene i kvalitetu ekološki uzgojene hrane. Jer ono što se nekome danas činili samo trendom, moglo bi mu postati i nužnost...
Avatar
Luna
Postovi: 4210
Pridružen/a: 11 ruj 2007, 15:41
Kontakt:

Post Postao/la Luna »

Povrće i voće iz organskog uzgoja

Za pripremu svakodnevnog zdravog i kvalitetnog obroka nužno je znati da povrće i voće nakon organskog gnojenja ima izrazito veći sadržaj vrijednih tvari nago iste biljke gnojene mineralnim / umjetnim gnojivom.

Dokazano je također da biljke uzgojene po načelima ekološke poljoprivrede sadrže:

28% više vitamina C
18% veći relativni sadržaj bjelančevina
19% više šećera
18% više kalija
10% više kalcija
13% više fosfora
77% više željeza

Tamo gdje su metode organsko-biološkog uzgoja primijenjene stručno i dosljedno povrće i voće izgleda zamamno i zaista lijepo. Dobrog je rasta i bez crva ili oštećenja, bez obzira na normalan postotak nesavršenih primjeraka s kojima se uvijek mora računati.

Da bi se ispitala aroma ovakvog povrća i voća dovoljan je jezik neiskvarenog sladokusca. Poznato je da njihov okus daje osjećaj punih usta ili osjećaj okusa kao nekada iz vrta naših baka. Ovakav krumpir, rajčica, kupus ili recimo jabuke sadrže manje vode, pa se mogu duže čuvati jer je od početka manja opasnost od truljenja.

Ove biljke mogu se smatrati ljekovitim biljkama jer njihovo zdravlje počinje već time što se može jesti i kožica plodova, ispod koje se često nalazi najviše vitamina.

Povrće iz organskog uzgoja je prirodni izvor zdravlja i vitalnosti, čovjeku na dohvat ruke te se njima može pridonijeti sprečavanju niza zastrašujućih bolesti. Preplavile su nas tolik bolesti blagostanja; i postale našom svakodnevnicom a medicinski lijekovi svakodnevnim kruhom. Tu svakodnevnicu s takvim kruhom imamo šansu promijeniti danas jer sutra će već biti kasno.

Promijenimo način razmišljanja, otvorimo srce i oči koje nisu zamućene predrasudama i otvorimo direktan put koji vodi od zdravog vrta do zdravog čovjeka.
Avatar
Luna
Postovi: 4210
Pridružen/a: 11 ruj 2007, 15:41
Kontakt:

Post Postao/la Luna »

Pesticides in use today:

slika
Avatar
miumiu
Postovi: 2882
Pridružen/a: 18 ruj 2007, 15:33
Lokacija: Zagreb

Post Postao/la miumiu »

http://www.poliklinika-harni.hr/teme/ek ... ticidi.asp
Dobar tekstić o pesticidima. I inače odlična stranica.
Avatar
Luna
Postovi: 4210
Pridružen/a: 11 ruj 2007, 15:41
Kontakt:

Post Postao/la Luna »

Q: CAN I REMOVE PESTICIDES FROM MY RAW FOODS?
A: Yes, for the most part, with a mixture of 3 tablespoons salt + 3 tablespoons lemon juice in one quart of water. Soak strawberries 30 minutes, raspberries and blueberries 10 minutes, other fruit according to the strength of its compostion. You will see the junk in the residue. This gives an extra flavor of freshness but not salitness (unless you soak too long - don't do that!).
http://rawfoodsdiet.wetpaint.com/page/R ... +Diet+FAQs
Pantera Nera
Postovi: 17
Pridružen/a: 19 svi 2008, 01:03

Post Postao/la Pantera Nera »

kako protiv štetočina kod organske proizvodnje: http://www.sciencedaily.com/releases/20 ... 092332.htm
8)
Odgovori