Biološko, organsko, prirodno što to znači?

[Ogi]

Biološko - ova je riječ postala krilatica bez koje se više ne može zamisliti rasprava o alternativama za zdraviji svijet. "Biološko" se koristi za vrtove. živežne namirnice, sredstva za zaštitu bi Ija i svjetonazore. Namjere su dobre, no radi se o izrazito višeznačnorn pojmu. Stoga ćemo odmah na početku pokušati strogo ga razgraničiti. Vrtlari su uvijek s obje noge čvrsto na zemlji te stoga moraju i riječi koje oni koriste imati "glavu i rep".

Biologija je. prema novom izdanju Brockhausa, "znanost o živome". U novom velikom leksikonu o vrtlarstvu autora Georga E. Siebeneichera pod pojmom "Biološko poljodjelstvo" nalazimo sljedeću definiciju: "Ukupnost prirodnih =: biološki utemeljenih postupaka u poljodjelstvu i vrtlarstvu ... Biološko poljodjelstvo (nazvano i prirodno, organsko, organsko-biološko poljodjelstvo ili poljodjelstvo prema li, etnim zakonima) nastalo je kao reakcija na kemijske procese koji su uzeli maha. posebice u gnojidbi i zaštiti bilja."

Iz ovoga je već vidljivo da ne postoji samo jedna biološka metoda već različita biološka usmjerenja. Detalji su različiti, no osnovni principi su svima koji vrtlare na biološki način zajednički. Albert von Haller u svojoj ih knjizi Korijeni zdravog svijeta opisuje ovako: "U biološkom se vrtlarstvu moraju uzeti u obzir mnogostruki odnosi kultiviranih biljaka prema živim bićima u tlu, prema zraku i vodi, prema klimi i mikroklimi, te se svaki postupak kultiviranja mora ispitali glede njegovog učinka na cjelinu." Nadalje: "'U biološkom uzgoju ne radi se, stoga, samo o korištenju organskih tvari već i o njihovoj kvaliteti. Gnojenje stajskim gnojem ne znači da se radi o biološkoj metodi. Kako bi se postigla veća kvaliteta. u biološkom je vrtlarstvu od iznimnog značaja kompostiranje."
l o nazivu "prirodno" potrebno je reći nekoliko riječi. Vrtlarstvo prema prirodnim metodama ne znači pustiti Prirodu da jednostavno ide svojim tlijekom. Već tisućama godina ljudi II svojim vrtovima kultiviraju biljke i na različite načine pokušavaju postići veće prinose.

Samo se tako može prehraniti sve veći broj ljudi. Tko želi ubrati velike glavice zelja, mora "umjetno" prihranjivati. Ono što Priroda pusti da izraste divlje. nikada mu ne bi bilo dovoljno. U tom je smislu i vrtlar koji radi prema biološkim metodama "kultivirani" vrtlar. No, on se trudi svoje zahvate u prirodnu cjelinu tako izvesti da ne dođe do nikakvih poremećaja. On u umjetnom svijetu svog vrta pokušava stvoriti novu ravnotežu - prema prirodnim zakonima. Kažemo: u skladu s prirodom.

[Ogi]

Bio-vrtlar ne postupa u svom vrtu kao gospodar: životinje i biljke njegova su "braća". Nije to nikakva romantika izvan stvarnosti. I naša zapadna znanost polako počinje shvaćati ono što su veliki filozofi Istoka i mnogi primitivni narodi već odavno intuitivno znali: svaki život na zemlji međusobno je povezan na kompliciran način. Najviše razvijena bića stoga su ovisna o funkcioniranju primitivnih oblika života. Kada nestaju sićušne bakterije u tlu, one najavljuju i nestanak biljaka, životinja i ljudi.

Već 350. godine prije Krista taoistički filozof Dshuang Dsi shvatio je: "Sada je ovo što se svijetom naziva jedinstvo svih stvorova." Više od 2000 godina kasnije antropolog Claude Levi-Strauss mišljenja je da je krajnje vrijeme da kulture Zapada "nauče daje čovjek, naposljetku, samo živo biće među svim drugima koje može dalje živjeti samo uz preduvjet da te druge poštuje." Albert Schweitzer je to poštovanje nazvao "strahopoštovanjem pred životom". Prema toj misli moraju postupati svi koji vrtlare na biološki način. Zvuči staromodno, no. ona je tako stara i tako mlada koliko i sam život. Zakone života nije donio čovjek. Ljudi mogu samo živjeti u skladu s tim zakonima. Ako postupaju protiv njih. uvijek će biti samo gubitnici. Tako je nekada pustinja Sahara bila žitnica Sjeverne Afrike. Uništilo ju je loše rimsko gospodarenje. Indijanci Sjeverne Amerike živjeli su tisućama godina u suglasju s netaknutom prirodom. Dvjesto godina vladavine bijelaca bilo je dovoljno da se široka područja kontinenta pretvore u neplodne stepe. Neumjerenost i žudnja za dobiti utjecali su na ljude da zaborave da pričuve zemlje nisu neiscrpne. No, postoji i prastari suprotan primjer: Kina. Sir Albert Howard napisao je 1943. godine u svojoj Poljoprivrednoj oporuci: "Mali posjed u Kini, primjerice, daje još uvijek stalni prinos te se, usprkos gospodarenju koje traje četiri tisuće godina, nije smanjila plodnost tla."

U kineskim vrtovima i domovima nema besmisleno odbačenih otpadaka. Sav se organski materijal prerađuje u kompost i gnoj. Za zapadno bi društvo 4000-godišnja plodnost kineskog tla morala biti barem razlogom za razmišljanje. "Mi našu zemlju ukrašavamo vezom" - kažu još i danas kineski vrtlari. Roland Rainer koji je 1973. godine proputovao Kinu, smatra da je u ovoj poetskoj slici jasan osnovni stav: "spremnost na vrtlarsku njegu cijelog životnog prostora, punu ljubavi i intenzivnog rada koji vodi računa o svim posljedicama." To može biti samo opis krajobraza u kojem postoje samo biološki obrađivani vrtovi! Od otvaranja Kine prema Zapadu i sve bržeg pretvaranja poljoprivrednog društva u industrijsko čini se da je i ovdje ophođenje sa zemljom, koje nije bilo isključivo orijentirano na dobit, doživjelo negativnu promjenu. Razorne su posljedice nastupile kasnije nego u zapadnom svijetu. No, posljedice bi, s obzirom na gustoću pučanstva, mogle biti još katastrofalnije nego u Europi ili Americi. Za kraj, još jednom pitanje: Što, dakle, znači vrtlari ti na biološki način? To znači, jednostavno rečeno: raditi s prirodom, a ne protiv nje. To pretpostavlja da vrtlar poznaje najvažnije zakone prirode te da stalno sam, otvorenih očiju promatra što se događa u njegovom vrtu. Taj "povratak prirodi" ne smije nikada biti korak unatrag u zastarjele tehnologije. Biološke su metode nastale na prastarim osnovama evolucije koje ukazuju na budućnost te se služe znanstvenim i tehničkim tekovinama našeg vremena. No, one to čine obazrivo. Stoga, vrtlari koji rade na biološki način nisu sanjari izvan stvarno već realisti koji svoje snove o pretvaraju u stvarnost. Svi oni mogli bi na vrata vrta napisati rečenicu velikog vrtlara Karla Foerst "Tko želi ostvariti snove, mora biti budniji i sanjati dublje od drugih."