miumiu je napisao/la:Imao si sve detaljno isplanirano /ruta/ ili si samo išao gdje te bicikl odnio? Nisi se nigdje izgubio? Gdje si spavao? Imao si uvijek dovoljno vode? Što si jeo? Pretpostavljam da si često išao kroz nenaseljena mjesta. Pustinja? Imao si novce/cash sa sobom?
Jesi kad išao na biketour/ecotopia?
http://www.ecotopiabiketour.net/
Nisma imao neki konkretan plan, samo sam odredio mjesto sa kojeg pocinjem put i odabrao Maroko. Do tamo sam putovao vlakom i trajektom.
Imao sam sa sobom zemljopisne karte svih zemalja kroz koje sam namjeravao putovati i vodica poput Loneley Planet (koji mi se bas previse ne dopadaju).
Tek kad sam stigao negdje sam poceo se zanimati kuda i kako dalje, uglavnom imao sam bicikl, karte, glavu i zdrave noge-sta bi mi se moglo dogoditi?
Osim toga sam imao i kompas a pretezno sam se drzao nekih cesta na kojima je prolazio i promet pa su nekada znali se zaustavljati i pitat me dali mi treba pomoc, voda, hrana itd.
Spavao sam pretezno u hotelima neke znj-kategorije, za mozda oko 15-40 kuna po nocenju. Cesto su me i pozivali mjestani ksebi kuci, arapi su jako gostoljubiv narod.
Za tih 6 mjeseci vjerovatno nisma ostao 100% vegan, jednostavno nisam znao kako bi mogao u za mene tudim zemljama da se raspitam o svakom detalju neke ponudene hrane.
"Ana nabati" znaci ja sam vegetarijanac na arapskome. To i jos puno vise sam uspio nauciti od tog vrlo zanimljivog i lijepog jezika, znam i citati i pisati.
U prtljagu sam nosio i 3 vrece za vodu, svaka sa kapacitetom od 4 litre uz jos tri flase koje sam imao na biciklu za pice u toku voznje. Tako sam mogao da nosim sa sobom skoro 14 litara vode. Kao hrana na putu mi je bilo najzgodnije suseno voce, smokve, datule ili banane i jabuke.
Tek na kasnijim putovanjima sam imao malu grijalicu za kuhanje sa gorivom i sator. 1996 jos sam bio bez satora, ali posto sam putovao u toplim krajevima vrijeme mi nije bila bas najbitnija briga.
Po mogucnosti sam nastojao da vozim sporednim cestama da izbjegavam autopromet. Najbolje mi je bilo u marokanskim planinama gdje nisam vidio asfalt 4 dana. Samo sam vozio po nekoj kaldrmi, kroz potoke i imao sam osjecaj da sam prvi turista koji se krece tim putevima.
Na jednom drugom putovanju sam obilazio oaze u Egiptu, jedna od druge udaljena 200-400km. Jako mi se svidjelo nocenje u pustinji, jos uvijek pamtim taj mir i tisinu.
Na svim putovanjima sam trosio manje nego sto bi trebao da sam ostao kod kuce, novce sam imao u obliku traveler cekova sa sobom osim jedne male rezerve u gotovini.
O svemu tome svjedoce slike na mom flickru, moze se do njega preko mog w w w ili ovako:
http://www.flickr.com/photos/mladenpictures/
Ecotopia mi se cini zanimljivo, koristit cu slijedeci kisni dan da to malo opsirnije pogledam
