Zemljani

[aspalatus]

Motar, matar, petrovac ili šćulac polugrmovita je halofilna trajnica iz porodice Apiaceae (štitarke). Često se nalazi na istočnoj obali Jadrana gdje raste u neposrednoj blizini mora, iz stijena i u pijesku. Petrovac se odavno upotrebljava kao antiskorbutik, diuretik, aromatik, aperitiv, digestiv, depurativ, karminativ te kao povrće i začin. Listovi motara koriste se u liječenju tegoba mjehura, za detoksikaciju organizma i čišćenje krvi, za jače mokrenje, protiv bubrežnih komplikacija i tegoba želuca, te za mršavljenje. Dosadašnjim istraživanjima dokazano je da biljka sadrži eterično ulje, aminokiseline, kumarine i flavonoide, te veliki postotak vitamina C.

Od motara se pripremaju različita jela, uglavnom salate, marinada i umaci.

morate ga probat ako niste jos

[Medo]

Prvi put čujem za to.

Vidim u pozadini kamenjar, znači da to možda ne bi uspijevalo na plodnoj istarskoj zemlji?
Halofilno bi značilo nešto čemu odgovara slana podloga, zar ne?

U svakom slučaju zanimljivo.

[aspalatus]

ma gle moras se malo spustit do mora da bi vidio matar...on raste odma na obali , na sikama koje se sjaje od soli na zalasku sunca aaahhh.... matar me baca u djetinstvo

[Marijanči]

opa , to je jestivo
a ima koji recept?

[Marijanči]

RIŽOT SA MATAROM, TIKVICAMA I KAPARAMA

[aspalatus]

MATAR

Evo još nekoliko imena ove biljke:



OMAGA

MOTAR

SMUCANJ

PETROVAC

PETROVKA



U Rječniku Anićevu hrv. jezika kaže se o toj biljci



*petrovac... ljekovita biljka (Agrimonia eupatoria), vrsta trave, biljka primorskih i priobalnih krajeva, grebena i stijena... no zanimljivo je da petrovac znači i svjetovni svećenik koji ne pripada niti jednomu redu, pop...



i zaista, omaga ne pripada nikome... samonikla je i samoživa... takvu ćete je sresti, kao smucanj, biljku koja se smuca kojekuda... svugdje tamo gdje ima dovoljno burnih dana na kojima uživa okupana suncem barem 16 od 24 sata; kapara, za razliku od nje, traži vlažni jug.....

je li matar muško onda? J

U srednjem je vijeku omaga bila posvećena Sv. Petru, pak je do danas i u Francuskoj zovu herbe de St. Pierre, trava svetoga Petra



... i ne vjerujem da je mnogi od nas nisu vidjeli rasti na sikama uz more ili po žalima, ali ju je malo tko uočio. Neugledna je na prvi pogled. Poput svake trave. Ipak, činjenica je da raste izdvojeno, izvan svakog jata i ni s kim sljubljena, u nježnozelenim grmolikim mesnatim busenima. Najčešće bismo u mokrim kupaćim gaćama sjeli na nju - za to izgleda podobna... No, šteta ju je ne poznavati, jer se jednostavnim postupkom pretvara u ukusnu salatu ili pravo jelo.



Ne jede se njezin prekrasan cvijet kojega vole pčele i drugi kukci...

već se jedu ovi mali debeli mesnati listići



Recepti su jednostavni;



Ubere se kilogram, dva listića (i nije baš lak posao) J

Pa ipak, valja reći – gdje ga ima, ima ga dovoljno barem za jedan obilati obrok.



1) Tretira se slično kao i kapara. Moči se u moru koje se mijenja 2-3 dana redovito, zatim se list prosuši i zatim se začini razrjeđenom kvasinom i služi kao salata ili dodatak salati.



2) Tretiraj ju kao i šparogu... proključaj u vreloj vodi i mohze se pofrigati zajedno s ostalim ( u receptu su navedena jaja ali kako ih mi ne jedemo, pustite masti na volju )