Čičoka (Helianthus tuberosus L.) stigla je u Europu s američkog kontinenta. Uspijeva u toploj i u kontinentalnoj klimi. U prošlosti se koristila za hranu, krmivo i proizvodnju alkohola (individualnu i industrijsku), ali je s vremenom nepravedno pala u zaborav. U novije se vrijeme počinje sve više koristiti u razvijenim zemljama, gdje su prepoznate kvalitete te biljke.
U svijetu je čičoka poznata pod nazivima: jerusalem artichoke (engleski), Topinambur (njemački), pataka (španjolski), girasole terra (talijanski) itd. U nas je još nazivaju: divlji (stoljetni) krumpir, nahod i slatki krumpir. Čičoka je slična suncokretu. Ima lijep žuti cvijet, a stabljika može narasti i preko 2 metra visine. Često je možemo naći uz rijeke i potoke, a nerijetko je ukras vrtova i okućnica. Višegodišnja je biljka i u našim se krajevima razmnožava gomoljima. Gomolji su vretenasti i izduženi i, za razliku od krumpira, umjesto škroba sadrže inulin.
Inulin
Inulin je polisaharid koji sadrži fruktozu. Budući da je neprobavljivo biljno vlakno, razgradnja inulina započinje u debelom crijevu. Inulin je prebiotik, što znači da stimulira razvoj korisnih bakterija u crijevima (bifidobakterija i acidofila), koje imaju višestruko djelovanje na zdravlje. One eliminiraju štetne mikroorganizme crijevne flore (Clostridium sp., Salmonella sp., E. coli, Candida sp. itd.), spriječavaju crijevne infekcije, poboljšavaju apsorpciju minerala za 20% osobito (Ca, Mg, Fe), same proizvode vitamine B skupine, smanjuju proizvodnju jetrenih toksina, jačaju imunitet i pomažu u prevenciji raka debelog crijeva. Inulin dakle normalizira probavu, revitalizira crijevnu floru kod primjene antibiotika, pomaže kod opstipacije i crijevnih infekcija. Osim toga, inulin normalizira razinu triglicerida i kolesterola u krvi, čime spriječava kardiovaskularna oboljenja i postepeno smanjuje masne naslage, koje muče mnoge ljude s viškom kilograma. Kako razgadnjom inulina ne dolazi do porasta šećera i inzulina u krvi, čičoka je odlična namirnica za dijabetičare.
Minerali i vitamini u čičoki
Čičoka se odlikuje niskom energetskom vrijednošću (79 kcal/100 g) i visokim sadržajem vitamina i minerala. Dobar je izvor kalija i fosfora. Kalij je važan za kontrolu krvnog tlaka, prijenos živčanih impulsa, rad mišića i srca te regulaciju vode u tijelu. Fosfor je sastavni dio kostiju, zubi, molekula DNA i RNA, a važan je faktor za procese na razini stanice. Čičoka također sadrži kalcij, magnezij i željezo u nešto manjim količinama, međutim, zahvaljujući inulinu njihova je apsorpcija poboljšana. Važan su sastojak čičoke vitamini koji su, kao i minerali, važni za pravilno funkcioniranje organizma. Ona sadrži vitamine B skupine, vitamin C i provitamin A (beta-karoten). Čičoka je zanimljiva i po tome što je izvor esencijalnih aminokiselina, tj. aminokiselina koje organizam ne može proizvesti.
Čičoka i zdravlje
Budući da uvelike pomaže zdravlju i vitalnosti, čičoka se preporuča širokom krugu korisnika. Uvođenjem čičoke u prehranu, bolesnicima se mogu popraviti njihova stanja i olakšati tegobe. Čičoka pomaže kod probavnih infekcija i smetnji (npr. opstipacije), alergija na hranu, visokog krvnog tlaka, povišene razine masnoća u krvi, kardiovaskularnih oboljenja, anemije, osteoporoze, dijabetesa, pretilosti, a sudjeluje i u njihovoj prevenciji.
Priprema čičoke
Čičoka se najčešće priprema na isti način kao krumpir, kuhana (preporuča se u kori) i pečena, ali se može pripremati i sirova, na salatu s ostalim povrćem, ili kao zimnica. Od čičoke se mogu napraviti i kolači (npr. savijača).
. Poslije ću probati pa vam javim dojmove.